Da su višednevno primirje izraelskih i palestinskih snaga te razmjena zarobljenika nakon gotovo dva mjeseca krvavoga rata bili »tračkom svjetla«, nedavno je za Vatican News izjavio glavni čovjek Kustodije Svete Zemlje fra Francesco Patton. Nažalost, spomenuti su tračak vrlo brzo prigušile najave zaoštravanja sukoba u pojasu Gaze, no novo svjetlo na narav i posljedice sukoba u kratkom je razgovoru za Glas Koncila bacio sam o. Patton, koji je uoči 800. obljetnice Pravila Franjevačkoga reda došao u posjet Hrvatskoj. Nakana je njegova posjeta odavanje počasti dvama mjestima važnima za povijest kršćanske prisutnosti u Svetoj Zemlji – Šibeniku i Pučišćima na Braču – ali i izražavanje zahvalnosti za hrvatski doprinos revitalizaciji Pastirskih poljana.
Uz posljedice rata za kršćanske zajednice i hrvatske veze sa Svetom Zemljom, franjevac koji je od 2016. na čelu kustodije zadužene za očuvanje svetih mjesta u ime Katoličke Crkve osvrnuo se i na Božić u ratnim okolnostima. »Značenje Božića osobito je važno kada proživljavamo teške trenutke«, navodi Patton.
Pod pritiskom je čitavo kršćansko stanovništvo
A kako izgledaju teški trenutci iz kojih je doputovao? »Budući da su i kršćani prisutni u Gazi, ne treba isticati da su ih Hamasov teroristički napad i izraelski vojni odgovor doveli u nezavidnu situaciju. Većina ondašnjih kršćana pripada pravoslavnoj vjeri, no postoji i mala rimokatolička župa na sjeveru pojasa Gaze. Obje su te zajednice bile metom izraelskih zračnih napada.«
No vatra sukoba nije zahvatila samo njih. »Pod pritiskom je i čitavo kršćansko stanovništvo Svete Zemlje zbog jezika kojim većinski govori. One koji sada govore arapski mahom promatraju kao sumnjivce.« A i izvan područja izravnoga sukoba narušen je svakodnevni život – pogotovo na svetim mjestima. »Prvu nedjelju došašća proveo sam u Betlehemu, koji je u ovo doba godine inače prepun hodočasnika i turista. Njihova je prisutnost bila i glavnim ekonomskim osloncem betlehemskih kršćana, koji prihode za svoje liječenje ili obrazovanje svoje djece uglavnom stječu u ugostiteljstvu. To je sada u potpunosti iščeznulo«, primjećuje o. Patton.
Razapeti između vjere i domovine
Premda kustod navodi te rijetko spominjane posljedice rata, ne propušta istaknuti ni muku svih kršćana koji žive u Izraelu. »Oni su danas razapeti između solidarnosti sa svojom braćom u vjeri i odanosti svojim zemljacima. Stoga su ujedinjeni u molitvi da se zaraćene strane odazovu Papinu pozivu na ponovnu uspostavu primirja. Broj ubijenih golem je, razmjeri uništenja zastrašujući su, rizik od širenja sukoba na regionalnu razinu ili od njegova prerastanja u novi svjetski rat velik je. Kao ni užasni teroristički napad kojim je započeo rat, u razmatranju ovoga sukoba ne smije se zanemariti nerazmjeran vojni odgovor. Problemi su Izraela i Palestine i prije rata bili stvarni, a političko rješenje i dalje je nužno: omogućiti državu palestinskomu narodu«, zaključuje.
»Pljuvačka nije ništa u usporedbi s bombama«
Kustod nam objašnjava i kakva je uloga kršćana u pomirbi zaraćenih. »Uvijek pozivamo na umjerenost, molimo za mir i odgajamo mlade naraštaje za bratski pristup drugim kulturama i religijama. Kada od pripadnika židovskih ili islamskih zajednica čujemo o teškoćama s praštanjem onima koji ne pripadaju njihovoj vjeri, shvaćamo zapravo i važnost evanđeoske poruke. Jer srž je kršćanskoga svjedočanstva pomirenje.«
Takvo svjedočanstvo u Svetoj Zemlji nije općeprihvaćeno. »Mnogo smo puta prije rata javno osudili napade na kršćanske zajednice kakvi su dolazili iz radikalnih židovskih krugova, nerijetko doseljeničkih pristaša nacionalističkoga i vjerskoga fundamentalizma. No pljuvačka nije ništa u usporedbi s bombama. Ne mislim da trenutačno možemo učiniti čuda, ali održimo li svoja srca slobodnima od mržnje i odgojimo li tako mladež svojih zajednica i učenike svojih škola – bez obzira na njihovu vjeru – dali smo svoj doprinos.«
Put Pravila i podsjetnik Greccia
Sljedbenik sv. Franje Asiškoga tako promatra i duhovnu baštinu prvoga misionara svojega reda o osamstotoj obljetnici Pravila Reda manje braće. »Nakon dolaska u Svetu Zemlju sveti nas je Franjo naučio da prvo evangeliziramo životom, izbjegavajući besplodno polemiziranje. To je put našega pravila: put služenja svima poradi Boga, ali služenja s jasnim kršćanskim identitetom. Tada dobivamo i prilike za izravno naviještanje evanđelja.«
Upravo je tri godine nakon povratka iz Svete Zemlje utemeljitelj franjevaca dobio nadahnuće i za prve žive jaslice u Grecciu. »Želeći oživjeti ozračje Betlehema, sveti je Franjo zatražio posebno papinsko odobrenje za slavljenje mise nad jaslicama. Time je povezao otajstvo Božića i otajstvo euharistije, Boga koji se učinio djetetom da bi se nastanio među nama i Boga koji se i dalje čini malenim da bi nas hranio.« Olakšava li to Franjino otkriće iščekivanje Božića pod bombama? »Pravi je smisao Božića Božje sudioništvo u našem životu: utjelovljenjem Bog spašava naš život i daje mu vječno značenje. To nije nikakva apstrakcija, nego opipljiv podsjetnik da nismo stvoreni za prah. S takvom se vjerom može gledati u lice opasnosti.«
Tri povoda kustodova dolaska
