Američki animacijski studio »Pixar« (sada u sastavu Disneyja) već godinama oduševljava gledatelje svojim filmovima, svojom originalnošću i porukama jer uvijek nanovo ozbiljne i teške teme kao što su odgoj djece, odrastanje, smrt i gubitak uspijevaju integrirati u svoje priče na duhovit i zabavan način. Velik je dodatan bonus vizualno očaravajuća animacija, ali najveće pohvale »Pixar« zaslužuje zbog velikoga naglaska koji stavlja na prijateljstvo, obiteljske vrijednosti, altruizam, očuvanje prirode i opće dobro. Na dvadeset i petu obljetnicu njegova prvoga filma (i prvoga dugometražnoga animiranoga filma u povijesti koji je u potpunosti rezultat računalne animacije) »Priče o igračkama« (1995. g.) »Pixar« je, čini se, planirao publici ponuditi nešto posebno i do sada neviđeno. U tome je uspio iako je u međuvremenu gotovo svake godine producirao jedan dugometražni animirani film (sveukupno 23 do sada), a većina ih je nominirana u barem jednoj kategoriji za Oscara. Nagradu za najbolji dugometražni animirani film »Pixar« je do sada među ostalim dobio za filmove »Potraga za Nemom« (2004.), »Izbavitelji« (2005.), »Juhu-hu« (2008.), »WALL-E« (2009.) i »Nebesa« (2009.), sveukupno devet puta, što ga čini najuspješnijim produkcijskim timom u povijesti Oscara u toj kategoriji. S obzirom na dosadašnja postignuća, očekivanja od sljedećega Pixarova filma bila su velika, a time je i veća zasluga produkcijskoga tima za njihov najnoviji uradak »Duša« (»Soul«, 2020.), redatelja Petea Doctera, koji je oduševio veliku većinu gledatelja i filmskih kritičara i formom i sadržajem.
Naime, glede forme, kvaliteta animacije zasigurno je nešto najsofisticiranije što se dosad u toj kategoriji moglo vidjeti, a za to je, uz cijeli kreativni tim animatora i CGI specijalista, posebno zaslužan američki filmski snimatelj Bradford Young koji je kao savjetnik radio na osvjetljenju.
Kvaliteta je animacije na tako visokoj tehničkoj i umjetničkoj razini da film, ako je moguće, svakako treba vidjeti na velikom platnu. Impresivno je i iznenađujuće koliko je realistično prikazan New York i njegovi stanovnici koji su individualizirani do te mjere da čak i svaki prolaznik ima različit izgled i karakter. Sve to, u kategoriji vizualne umjetnosti, dodatno je začinjeno vrhunskom glazbom i interpretacijom glumaca te zvučnim efektima, što, produkcijski gledano, film čini izvrsno izbalansiranom cjelinom.
Glede sadržaja prije svega treba naglasiti da to nije film koji je u potpunosti u suglasju s katoličkom teologijom kad je riječ o zagrobnom životu, što je jedna od najvažnijih potka u cijeloj priči. U svakom slučaju jasno je da autori filma »Duša« nisu ni nastojali dati koherentno i konzistentno objašnjenje odakle duše dolaze na zemlju niti kamo sve odlaze nakon smrti, ali to se od animiranoga filma ne treba ni očekivati. »Dušu« zanimljivom, korisnom i pobudnom čini priča o glavnom liku, srednjoškolskom učitelju glazbe po imenu Joe Gardner (Jamie Foxx), koji pokušava pokrenuti svoju karijeru kao profesionalni jazz-glazbenik. Baš na dan kada napokon dobije priliku svirati u profesionalnom jazz-bendu doživi nesreću i njegova duša krene prema »Velikomu Poslije«. Na putu prema »gore« Joe se ne može pomiriti s tim da je njegova zemaljska priča završila i u pokušaju da se vrati na zemlju nekako dospije u »Veliko Prije«, odnosno »Ti seminar« gdje se još neutjelovljene duše spremaju na odlazak na zemlju. Tu, igrom slučaja, postaje mentor duše 22 (Tina Fey) koja već tisućama godina odbija silazak na zemlju, a Joe bi joj trebao pomoći pronaći iskru (inspiraciju), što je ujedno zadnji korak koji ta duša treba učiniti. Joe naposljetku, nakon mnogo peripetija i turbulencija u njihovu međusobnom odnosu, uspijeva pomoći duši 22, ali i on sam umnogome profitira u tom procesu.
Za sve Pixarove filmove može se reći da zahvaćaju vrlo široko u ciljanoj dobnoj skupini (»od sedam do sedamdeset i sedam«), što vrijedi i za ovaj film, s tim da će »Dušu« s posebnom zahvalnošću doživjeti oni koji su skloni depresiji, pesimizmu i beznađu. Ni jedan film nije doslovno za svakoga, ali ovaj će rijetko koga ostaviti ravnodušnim jer se bavi univerzalnim pitanjima kao što su smisao života, poziv (i poslanje), zagrobni život te problem patnje i smrti. To su sve redom vrlo važne i vrlo teške teme o kojima čovjek može lakše i smislenije govoriti ako nauči barem jednu lekciju koju i ovaj film naglašava: vježbanje zahvalnosti za svaki dan koji je darovan i za svako dobro koje čovjek uživa u svakom proživljenom danu. Joe je, među ostalim, shvatio da je mnogo toga što život čini lijepim uzimao zdravo za gotovo, možda njegova priča i mnogima pomogne da svaki dan prepoznaju barem dvije-tri stvari na kojima mogu i moraju biti zahvalni.
Miljenik oscarovskih nominacija
Iako nije osvojio Oscara, Disneyjev »Ljepotica i zvijer« (1991.) prvi je animirani film koji je dobio nominaciju za najbolji film. Od tada su Pixarov »Nebesa« (2009.) i »Priča o igračkama 3« (2010.) također dobili nominacije za najbolji film. Možda će upravo film »Duša« postati presedan na sljedećoj dodijeli Oscara jer je vrlo izvjesno da će biti nominiran i za najbolji film.
Hrvatski glasovi u filmu
U većini svjetskih kina film »Duša« premjerno je prikazan na Božić prošle godine, a u SAD-u zbog koronavirusne bolesti na Disnay + kanalu (bez dodatne naplate, što je bio hvalevrijedan potez i mnogim pretplatnicima lijep božićni poklon). U ovom, kao i u trima prijašnjim Pixarovim filmovima, režiju potpisuje Pete Docter (»Čudovišta iz ormara«, 2001., »Nebesa«, 2009. i »Izvrnuto obrnuto«, 2015.), izvršni producent je Dan Murray, a na scenariji su zajednički radili Mike Jones, Kemp Powers i Docter. Za izvrsnu jazz-glazbu zaslužan je Jon Batiste, a ostalu glazbu u filmu potpisuju Trent Reznor i Atticus Ross. U hrvatskoj verziji glasove su dali Filip Juričić, Judita Franković Brdar, Dražen Čuček, Ksenija Prohaska, Irena Tereza Prpić, Igor Mešin, Branka Cvitković, Roko Sikavica, Dean Kotiga i Mirta Zečević.
