Razvoj tehnologije s jedne je strane pokazatelj stvaralačke inteligencije čovjeka i njegove urođene želje i potrebe za suradnjom, istraživanjem i poboljšanjem životnih uvjeta. S druge strane tehnologija, ako se čovjek njome ne nauči koristiti moralno i na sve druge načine ispravno, u kombinaciji sa zapadnjačkim stilom života koji vodi u nezdravi individualizam, može krajnje negativno utjecati na ljude i na okoliš, na što upozorava i papa Franjo u svojoj enciklici »Laudato si« iz 2015. godine. Razvoj tehnologije utječe i na način prokreacije, zbog čega je još uvijek aktualna enciklika Pavla VI. »Humanae vitae« iz 1968. godine, koja je, među ostalim, predvidjela današnje probleme s trgovanjem embrijima i spolnim stanicama. Upravo su te dvije enciklike izabrane kao okvir jubilarnoga 25. svjetskoga kongresa katoličkih liječnika koji se prvi put održao u Hrvatskoj, od 30. svibnja do 2. lipnja u zagrebačkom hotelu »Westin«.
Kongres se održao u organizaciji Međunarodnoga udruženja katoličkih liječnika (FIAMC) i Hrvatskoga katoličkoga liječničkoga društva (HKLD) pod nazivom »Svetost života i medicinska profesija od Humanae Vitae do Laudato Si«. Okupio je vrhunske znanstvenike i liječnike iz cijeloga svijeta, kao i visoke predstavnike Papinske akademije za život i Dikasterija za promicanje cjelovitoga ljudskoga razvoja.
Nizozemski kardinal Willem Jacobus Eijk, nadbiskup Utrechta i član Papinskoga vijeća za život, zazvao je Božji blagoslov na sve nazočne tijekom svečanoga otvaranja kongresa, a u svojem je predavanju, spominjući encikliku »Humanae vitae« naglasio da je bila »…kamen spoticanja za one koji su ju odbijali i proročki dokument za one koji su shvatili njezinu važnost. (…) Te 1968. godine čak ni papa Pavao VI. nije znao kakav bi proročki karakter mogla imati njegova enciklika.« Nakon toga papa Pavao VI. nije objavio ni jedan veći i važniji dokument, vjerojatno i pod utjecajem ondašnjih kritika koje se protežu do današnjih vremena jer je ona i danas mnogima teško prihvatljiva, ali mnogi drugi vide njezinu važnost, posebno u kontekstu kontracepcije i umjetne oplodnje, pojasnio je kardinal Eijk dodajući: »Planiranje obitelji pomoću kontracepcije dramatično je smanjilo prirodni prirast i tako je pridonijelo starenju Europe. Naša zapadna kultura, koja je zapravo kršćanska, nalazi se pod velikim pritiskom rastućega sekularizma i zato što niječemo svoje kršćanske korijene.« Zanimljivo, kardinal Eijk studirao je medicinu i radio kratko vrijeme kao liječnik prije nego što je otišao na bogosloviju.
Predsjednik Papinske akademije za život mons. Vincenzo Paglia već je u pozdravnom govoru aktualizirao glavnu temu kongresa, a elaborirao ju je u svojem predavanju koje je održao sljedećega dana, u četvrtak ujutro, istaknuvši neophodnost međuljudskih odnosa »…jer govoriti o bioetici, o životu i njegovu dostojanstvu, predstavlja i sadrži u konačnici u sebi temeljnu činjenicu da smo svi međusobno povezani«. Njegove bi se riječi mogle odnositi i na najveći problem hrvatskoga zdravstva (i ne samo hrvatskoga, što mogu potvrditi i liječnici iz susjednih zemalja), a to su narušeni međuljudski odnosi među liječnicima (a ne nedostatak novca ili bilo čega drugoga).
Znakovito je mons. Paglia govorio i o odnosu između liječnika i pacijenta: »Često je riječ utjehe bolesnomu mnogo važnija od same medicinske skrbi, posebno u trenutcima pred kraj života. Kada se više nema što liječiti, može se samo pomoći i njegovati.« Naime, zapadna medicina (pa tako i hrvatska) stavlja naglasak na liječenje, a zapostavlja prevenciju i palijativu. Zato se liječnici često teško nose s »izgubljenim bitkama«, kada medicina više nema rješenja, jer to doživljavaju kao vlastiti poraz. Međutim, tako prečesto propuštaju priliku za svjedočenje prave humanosti, kad ostaje samo palijativni element skrbi, a to je zapravo susret dviju osoba kojima je zajednička ljudska ranjivost, smrtnost i potreba za drugim čovjekom, koja je posebno snažna u najtežim trenutcima. Na kongresu je, srećom, bilo govora o palijativnoj skrbi a ohrabruje da se i u Hrvatskoj u posljednjih desetak godina događaju veliki pomaci nabolje, no postoji još mnogo prostora za poboljšanje, posebno glede edukacije, osiguranja smještaja u domovima za osobe oboljele od demencije i izgradnje hospicija.
Mons. Bruno-Marie Duffé, tajnik vatikanskoga Dikasterija za promicanje cjelovitoga ljudskoga razvoja, izvrsno se nadovezao na ono o čemu je govorio mons. Paglia, a to su tri sljedeće točke: »Prvo, brinuti se za neku osobu znači susresti ju, čuti njezinu priču. Ne može se biti u dobrim odnosima s onima koji pate ako im se ne posveti dovoljno vremena da se čuje kako i zašto pate. Svi smo mi zajedno na životnom putu, ruku pod ruku, i veliki je dar nekomu posvetiti vrijeme jer današnje je društvo društvo koje nema vremena. Drugo, važno je u medicinsku njegu za tijelo uključiti socijalni, psihološki i duhovni aspekt, odnosno integralni pristup koji poštuje sve navedene ljudske potrebe. Treće, kada se čovjek brine za neku osobu, kada ju voli, brine se za cijelo društvo, čovjek tada voli sve jer svi smo povezani, a to se može protegnuti i na cijeli planet.« Tako su monsinjori Duffé i Paglia, kao i kardinal Eijk, reflektirali duh pape Franje i njegovu deklariranu brigu za svakoga čovjeka i za cijeli planet. Sudionici kongresa često su spominjali da su sva trojica pokazivala poniznost, jednostavnost i susretljivost, čime su možda dali veće i dojmljivije svjedočanstvo nazočnima na kongresu nego svojim riječima u pozdravnim govorima i predavanjima. Čak se komentiralo da je to možda bila jedna od najvažnijih lekcija za sve visokopozicionirane uglednike i liječnike kojima ponekad nije lako uz imena navesti sve pripadajuće akademske i profesionalne titule.
U tom kontekstu poniznosti, jednostavnosti i susretljivosti treba spomenuti i dr. Johna Lanea, neuroradiologa iz glasovite Klinike Mayo, predstavnika Sjeverne Amerike u FIAMC-u i novoizabranoga dopredsjednika udruženja koji je za »Glas Koncila« otkrio zanimljivu činjenicu: »Malo je poznato da su osnivanje Klinike Mayo potaknule časne sestre franjevke kada su uz pomoć jedne katoličke obitelji, na čelu koje je bio William W. Mayo, izgradile prvu bolnicu u Rochesteru (država Minnesota, SAD, op. a.). Nažalost, taj red časnih sestara, kao i mnogi drugi, odumire, ali naša mala grupa katoličkih liječnika u Klinici nastoji održati njihov duh.« Klinika Mayo, koja je neprofitna organizacija, od samoga početka surađuje s IBM-om na razvoju »Watsona«, umjetne inteligencije koja se rabi i za dijagnostiku, što je još jedan pokazatelj zašto se nalazi u samom svjetskom vrhu po kvaliteti medicinske skrbi. Međutim, i dr. Lane ističe da je već sad određena tehnologija postala zaprjeka u susretu između liječnika i pacijenta kao dviju ljudskih osoba, a to se posebno lako i brzo vidi u situacijama kada liječnik ili medicinska sestra gledaju u medicinske podatke pacijenata na zaslonima računala i ne mogu istovremeno gledati u osobu ispred sebe. Tako tehnologija, koja s jedne strane pomaže da se brže i točnije dođe do potrebnih informacija, s druge strane postaje barijera tijekom susreta s drugom osobom »uživo«, a to će postati još veći problem uz veću uporabu robota u medicinskoj njezi. To je nešto što se može predvidjeti i već sad bi se trebalo razmišljati o rješenjima za problem daljnjega otuđenja svih uključenih u medicinski sustav, a to su svi, jer svatko će prije ili poslije biti ili pružatelj ili primatelj pomoći.
U niz primjera poniznosti, jednostavnosti i susretljivosti ulazi i mr. Nicolas T. Nikas, pravnik, suosnivač i predsjednik zaklade »Bioethics Defense Fund« (BDF), koja se bavi javnim interesom i pomaže zakonodavcima, sudovima, studenata i građanima diljem Sjedinjenih Država i inozemstva kako bi se argumentirano borili za pravo na život. Mr. Nikas održao je vrlo zapaženo predavanje na temu savjesti u kontekstu kulture smrti, a u intervju je dodatno pojasnio svoje stajalište: »Liječničko pravo na priziv savjesti zapravo je podređeno dubljoj problematici, a to je (…) sužavanje pojma ‘razum’, kao što je to opisao papa Benedikt XVI. u svojem obraćanju u Regensburgu. ‘Razum’ je nekad bio bogat i širok pojam, kao što je to opisano u Aristotelovoj ‘Metafizici’ i drugdje u antici, a danas, u modernom svijetu, svodi se na aspekt empirijske znanosti koja priznaje samo matematičko-logički pristup, ono što se može reproducirati i verificirati. Mnogo dublja pitanja, kao što su: Što je to čovjek?; Koji je naš smisao postojanja?; pitanja na koja odgovore daju vjera i etika, nemaju mjesta u takvom znanstvenom svijetu koji priznaje samo ‘znanstveni razum’.« Mr. Nikas uspio je promijeniti zakon u Arizoni i u nekim drugim državama SAD-a pa se sada u klinikama smije ponuditi mogućnost posvajanja djece, što prije nije bio slučaj. Naravno, to je uspio zajedno sa svojim suradnicima u zakladi, među kojima se ističe dopredsjednica, pravnica Dorinda Bordlee, koja je također bila na kongresu. Rezultati ljudi okupljenih oko njihove zaklade samo su jedan od mnogih primjera kako govornici i sudionici kongresa prelaze s riječi na djela i mijenjaju svijet nabolje.
Uz spomenute teme, druge glavne teme kongresa bile su međureligijski dijalog na temu eutanazije, transhumanizam, bioetika i politika, prenatalna eutanazija, etički i pravni status nerođenoga djeteta, migracije, trgovina ljudima i iskorištavanje djece, povijest i perspektiva bioetike, ljudska fetalna DNK i retrovirusni okidači okoliša, surogat majčinstvo, etički izazovi u dentalnoj medicini, biokemiji, farmakologiji i palijativnoj skrbi te solidarnost i supsidijarnost u zdravstvenom sustavu. Cilj kongresa bio je rasvijetliti etičke i moralne aspekte medicinske profesije u današnjem svijetu visokotehnologizirane medicine i može se reći da je u tome u velikoj mjeri uspio, s tim da se može očekivati da će na sljedećim kongresima uz transhumanizam biti još više riječi o uporabi umjetne inteligencije, androida i drugih vrsta robota u medicini.
Prvi put u povijesti dio Europske udruge katoličkih liječničkih društava (FEAMC) postale su i sekcije Doktori dentalne medicine (DDM) i Sekcija mladih (SM), što je na svojem zasjedanju odlučio Upravni odbor udruge. Riječ je o sekcijama HKLD-a, a u FEAMC su prihvaćeni njihovi predstavnici, predsjednik Sekcije doktora dentalne medicine HKLD-a mr. Žarko Udiljak i predsjednica Sekcije mladih HKLD-a Mateja Šegović. To je bio veliki trenutak za Europsku, ali i za Svjetsku udrugu katoličkih liječničkih društava jer do sada te sekcije nisu bile uključene u rad europske krovne udruge. To je ujedno i veliko priznanje HKLD-u, njegovoj predsjednici dr. Ani Planinc-Peraici i dr. Jasenki Markeljević koja je zastupala interese doktora dentalne medicine i mladih (studenata medicine i mladih liječnika) kao članica Upravnoga odbora FEAMC-a, i očito znala predstaviti vrijednost njihovih doprinosa.
Upravo je sekcija DDM HKLD-a organizirala zajedno s Hrvatskom komorom dentalne medicine prvi kongres na temu »Etika u dentalnoj medicini« s međunarodnim sudjelovanjem. Govoreći o nužnosti etike u dentalnoj medicini, dr. Udiljak ističe da je ona važna u odnosu između kolega, a pogotovo u odnosu liječnika i pacijenta. Ističe nedavno provedeno istraživanje u Kanadi gdje velika većina ispitanika doktore dentalne medicine smatra poduzetnicima, a ne liječnicima, što je, smatra dr. Udiljak, poražavajuće.
Govoreći o aktualnim izazovima koji su pred dentalnom strukom, dr. Udiljak upozorava: »Danas se kozmetički dentalni zahvati reklamiraju svagdje, reklame su napadne i bez ikakvih upozorenja na moguće posljedice. Novac je posvud veliki pokretač, pa i kod nas, i postavlja se pitanje gdje je tu liječnička etika i savjest, gdje su granice. Nije svejedno hoće li ordinaciju voditi liječnik ili korporacija koja će tiskati zubnu protetiku, a posao prepustiti tehničaru koji nije dentalne struke.« Jedan od pokazatelja talenta i osjećaja za vodstvo dr. Šegović, predsjednice Sekcije mladih HKLD-a, jest i nagrada koju je primila za jedan od najboljih postera na kongresu.
Uspjeh kongresa očituje se po kvaliteti govornika i blizu 300 sudionika iz 26 zemalja svijeta, među kojim se isticala vrlo simpatična skupina iz Malezije: došlo je njih 15, što je razmjerno velik broj s obzirom na činjenicu da u njihovoj domovini ima samo 3 % posto katolika. Pohvale organizatorima još uvijek dolaze, ali najvažnije im je bilo ohrabrenje Svetoga Otca koje je prethodilo kongresu. Tijekom privatne audijencije na kojoj je bila i prof. dr. Jasenka Markeljević kao dio izaslanstva FIAMC-a papa Franjo je istaknuo i sljedeće: »Vrlo je važno da se vaša društva zalažu da studenti medicine i mladi liječnici budu senzibilizirani tim načelima te da ih uključujete u aktivnosti društava.« Tu Papinu želju za uključivanjem mladih liječnika i studenata medicine u rad katoličkih liječničkih društava HKLD je već ostvario. Sekcija mladih HKLD-a na čelu s liječnicom dr. Matejom Šegović, na inicijativu dr. Markeljević i Znanstvenoga odbora FIAMC-a, prvi put u povijesti Svjetskoga kongresa katoličkih liječnika organizirala je simpozij za mlade, u kojem je aktivno sudjelovalo više od 100 mladih liječnika, stomatologa, farmaceuta i studenata iz Hrvatske i svijeta. Osim sudjelovanja u organizaciji kongresa, mladi su predstavili svoje znanstvene radove u obliku postera, pripremali interaktivne radionice i priredili okrugli stol na temu »Afirmacija kulture života«.
Dr. Markeljević, predsjednica organizacijskoga odbora za pripremu kongresa, naglasila je da se mladi liječnici, motivirani napretkom tehnologije, na početku karijere suočavaju s diktaturom etičkoga relativizma i transhumanizma koji teži transformaciji ljudske biti. Zbog nedostatka iskustva oni su često pred dvojbom kako svoja stajališta ugraditi u svakodnevnu praksu i kako ih argumentirati u suglasju s prizivom savjesti i poimanjem svetosti života. Dominacija materijalističkoga sustava vrijednosti i lingvističkoga »inženjeringa« stvara iluziju civilizacijskoga pomaka uvjetovanoga zdravljem, ljepotom i posjedovanjem. »U tom kontekstu cilj kongresa bio je naglasiti svetost života, osvijestiti pojam dostojanstva čovjeka potičući našu civilizaciju na transformaciju mentaliteta i svijesti, srca i duše u cilju poštivanja ljudskoga života od začeća do prirodne smrti. Svako ljudsko biće jednako je vrijedno, neovisno o tome je li sposobno za samostalni život ili nije, neovisno o tome je li rođeno ili nije, je li hendikepirano ili nije, ili pred kraj svojega života treba tuđu pomoć zbog nemoći i bolesti«, istaknula je dr. Markeljević i dodala: »Trebamo težiti oblikovanju svijesti u društvu o općim humanim vrijednostima koje su zajedničke svim ljudima koji tako razmišljaju i zato smo organizirali i međureligijski okrugli stol.
Predstavnici različitih religija raspravljali su o temama koje kao prioritete naglašava Svjetska organizacija liječnika (World Medical Association, WMA) a mogle bi biti dvojbene zbog načina na koji pristupaju eutanaziji. Svi sudionici našega okrugloga stola složili su se da je život vrijedan, svet, i da ga treba štititi od početka do kraja poštujući dostojanstvo svake ljudske osobe.« Iako se još uvijek vode velike teološke, filozofske, medicinske i bioetičke rasprave o tome kada počinje život i što je ljudska osoba, Sud pravde Europske unije u Luxembourgu definirao je to u točki 35. presude C-34/10 Oliver Brüstle v. Greenpeace82: »Svako ljudsko jajašce mora se, čim je oplođeno, smatrati ‘ljudskim zametkom’…« Tako je i u suvremenoj pravnoj znanosti prvi put eksplicitno definirano stajalište da ljudski život počinje u trenutku oplodnje jajne stanice (jajašca, oocita) spermijem, dakle u trenutku začeća.
Govoreći o domaćinstvu kongresa koje je ove godine pripalo Hrvatskoj, dr. Markeljević naglasila je i važnost prepoznavanja identiteta Hrvatske u EU-u i identiteta katoličkih liječnika u kontekstu borbe za zaštitu svetosti ljudskoga života.
Može se reći da je za područje medicine kongres u Zagrebu bio svjetski događaj na visokoj razini. Cjelokupnomu dojmu kongresa pomogla je i providonosna činjenica da je počeo na dan proslave Majke Božje od Kamenitih vrata, na kojoj su mnogi sudionici kongresa nazočili, a bili su u procesiji i na svetkovinu Tijelova. Sudionici kongresa mogli su svaki dan nazočiti i jutarnjoj misi koju je u jednoj od dvorana hotela »Westin« predvodio Đuliano Trdić, svećenik Riječke nadbiskupije, liječnik i magistar dubinske psihologije. U subotu navečer u crkvi sv. Marka na Gornjem gradu misu za mlade liječnike predvodio je Boris Jozić, župni vikar župe sv. Petra apostola u Zagrebu i duhovnik Sekcije mladih HKDL-a. Tako je kongres dobio lijepi duhovni okvir, što su primijetili i pohvalili mnogi sudionici.
Zahvaljujući tomu duhovnomu okviru i dobroj atmosferi na kongresu, ako je i bilo nekih nedostataka u organizaciji, ti će sitni propusti biti brzo zaboravljeni, a ostat će neizbrisiv trag koji su hrvatski članovi ostavili na svjetsko udruženje katoličkih liječnika, koje nosi i velik teret odgovornosti u svijetu koji se vrlo brzo mijenja i gotovo svakodnevno donosi nove bioetičke izazove. Zato je tim važnije da se stvaraju i povezuju novi naraštaji liječnika koji se, kao vrhunski medicinski i bioetički stručnjaci, ne će bojati odvažno svjedočiti svoje kršćanske vrjednote. Ti novi naraštaji liječnika, htjeli to oni ili ne htjeli, morat će znati ostati dosljedni unatoč napadima na moralni nauk Crkve koji se tiče bioetike i na sve agresivnije stvaranje umjetnoga jaza između vjere i znanosti. Prema onom što se vidjelo u Zagrebu na 25. svjetskom kongresu katoličkih liječnika, ima razloga za optimizam.
Dr. Francis L. Delmonico, profesor na Harvardu, savjetnik Svjetske zdravstvene organizacije i Papinske akademije za znanost, u svojem je izlaganju podsjetio na izvješće »Reutersa« od prije dvije godine kada su u Egiptu otkrili da se većina transplantacija događa kao rezultat ucjena afričkih emigranta koji žele u Europu. To je samo jedan od primjera zbog kojega se dr. Delmonico zauzima za zabranu bilo kakvoga oblika novčanih transakcija za organe koji bi se trebali dobivati isključivo na temelju donacija.
Kao znak nade istaknuo je da je u Kini uvelike bolje stanje danas nego prije deset godina. Naime, prije je postojala velika povezanost između broja smrtnih kazna i broja transplantacija. Delmonico je prenio svoje iskustvo kako su kroz WHO uspjeli pokrenuti dijalog s kineskim predsjednikom Xi Jinpingom, što je dovelo do današnjega bitno smanjenoga broja stranaca koji dolaze u Kinu s ciljem da dobiju organe za transplantaciju za koje se znalo da dolaze od osoba koje su osuđene na smrtnu kaznu. To je samo jedan od mnogih pokazatelja da katolički liječnici razmišljaju proaktivno te utječu na pozitivne promjene i zaštitu ljudskih prava u svijetu. Nažalost, takvi se primjeri veoma rijetko mogu pronaći u najpopularnijim vodećim medijima jer je njima, čini se, zanimljivije i profitabilnije pisati o kontroverznim i negativnim stvarima u Crkvi i katoličkim udrugama. Tako, nažalost, u drugi plan padaju mnogo važnije teme, kao što su trgovina ljudskim organima, embrijima i spolnim stanicama, za što nema djelotvorne kontrole, a riječ je o jednoj od najprofitabilnijih kriminalnih djelatnosti danas.
Svjetski kongres FIAMC-a u Zagrebu održavao se pod visokim pokroviteljstvom predsjednice Republike Hrvatske Kolinde Grabar-Kitarović, a počasni predsjednik bio je zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić. Među mnogim uglednim pokroviteljima, znanstvenim, državnim i stručnim institucijama, organizatori ističu da su logističku podršku dobili od Grada Zagreba, Turističke zajednice, Hrvatske liječničke komore, Hrvatskoga liječničkoga zbora i Zagrebačke županije.
Dr. Francis L. Delmonico u kratkom je intervjuu za »Glas Koncila« naglasio da Hrvatska može biti ponosna na sustav transplantacije organa, koji je pokazatelj osjećaja solidarnosti i zajedništva hrvatskoga naroda. »To je svjedočanstvo humanosti hrvatskoga naroda, kao i svjedočanstvo sposobnosti vodećih ljudi unutar sustava, a najzaslužnija je dr. Mirela Bušić. Ona je nedavno imenovana u posebnu radnu komisiju Svjetske zdravstvene organizacije koja se bavi transplantacijom, ali ne kao predstavnica Hrvatske nego zbog onoga što ona jest: izvrsna liderica. Molim Vas, svakako to napišite u svojem izvještaju i istaknite da je riječ o iznimnoj osobi«, rekao je dr. Delmonico na kraju razgovora.
Dr. Mirela Bušić bila je u izaslanstvu FIAMC-a koje je papa Franjo primio u privatnu audijenciju prije kongresa u Zagrebu. Riječ je o liječnici koja je uvelike utjecala na promjene koje su počele 2001. godine, kada se Hrvatska, u razdoblju od samo deset godina, uspjela od posljednjega mjesta u Europi pomaknuti na poziciju jedne od vodećih zemlja u svijetu prema stopi darivatelja i stopi transplantacija organa (posebno bubrega i jetre). Tako je 2011. godine Hrvatska prepoznata i svečano inaugurirana kao »Regionalni lider i centar za razvoj donorskih i transplantacijskih sustava u zemljama Jugoistočne Europe«.
Predsjednica Hrvatskoga katoličkoga liječničkoga društva i članica organizacijskoga odbora kongresa prof. dr. Ana Planinc-Peraica objasnila je da je HKLD stručna nevladina organizacija koja okuplja doktore medicine, doktore dentalne medicine, magistre farmacije, magistre medicinske biokemije i druge visokoobrazovane djelatnike u zdravstvu u Hrvatskoj. »Osnovani smo 16. veljače 1991. godine kao vjerska organizacija u krilu Katoličke Crkve radi promicanja kršćanskih načela u zaštiti zdravlja naroda i čuvanju ljudskoga života od začeća do prirodne smrti. Ta načela članovi žele svjedočiti osobnim životom i stručnim djelovanjem pa se stavljaju pod nebesku zaštitu Blažene Djevice Marije i zagovor svetoga Luke evanđelista, zaštitnika liječnika.« HKLD je član i Europskoga saveza katoličkih liječničkih udruga. U ostvarenju ciljeva društvo potiče etičko-moralnu, zdravstvenu i stručnu izobrazbu svojih članova prema zahtjevima vremena i nauku Katoličke Crkve, u djelatnost zdravstva unosi i vlastitim primjerom svjedoči vrjednote kršćanskoga života, u postupku s bolesnim čovjekom njeguje duh istinskoga služenja i poštovanja ljudske osobe, zauzima se za primjenu razumnih i najboljih postupaka u čuvanju zdravlja, sprječavanju, prepoznavanju i liječenju bolesti te oporavku bolesnika, brine se za dostojanstvo liječnika i drugih zdravstvenih djelatnika kao i za dolične i sigurne uvjete rada u njihovu zvanju, svojim stručnim znanjem po pozivu služi učiteljstvu Crkve te promiče katoličke moralno-etičke stavove u medicinskoj znanosti i praksi. Društvo se ne bavi stranačkom politikom, sindikalnom djelatnošću ni djelatnostima s čisto materijalnim probitcima, dodala je dr. Planinc-Peraica.
U organizaciji velikih svjetskih kongresa, kao što je bio i ovaj FIAMC-ov u Zagrebu, sudjeluje mnogo ljudi, među kojima mnogi zaslužni često ostanu u drugom planu, neprimijećeni i u javnosti nespomenuti. Iako je nemoguće sve imenovati, treba spomenuti dio organizacijskoga odbora koji je iznio najveći dio tereta pripreme i vođenja kongresa. To su dr. Jasenka Markeljević, potpredsjednica kongresa (na slici desno) i predsjednica organizacijskoga odbora, dr. Ana Planinc-Peraica, predsjednica HKLD-a (na slici lijevo), dr. Danijela Rupčić, članica organizacijskoga odbora i dr. Maja Peraica, članica organizacijskoga odbora. Popisu treba dodati i Davorku Gašparović zaduženu za odnose s javnošću.
Jedno od najzanimljivijih predavanja na kongresu bilo je »Sveučilište Duke: Nije urođeno! Epidemija autizma u svijetu – ljudska fetalna DNK i retrovirusni okidači okoliša« dr. Petera Jarzyne (Sound Choice Pharmaceutical Institute, Seattle, SAD). Dr. Jarzyna (na slici desno) bavi se, među ostalim, regenerativnom medicinom, imunoonkologijom i sigurnošću cjepiva. U zanimljivoj i informativnoj raspravi nakon njegova predavanja, kao i u raspravi na kraju kongresa u kojoj je najveći doprinos dao prof. dr. Jozef Glasa, ponovljeno je i naglašeno da katolički liječnici, kao i Sveta Stolica, podupiru vakcinaciju kao jedan od najučinkovitijih načina za zaštitu ljudskih života i sprječavanja širenja bolesti. Kao i u svim drugim medicinskim područjima, i farmaceute se potiče i podržava u daljnjem istraživanju i proizvodnji sigurnih cjepiva koja se dobivaju iz etički prihvatljivih izvora, kao što je to slučaj u Japanu. Povezivanje autizma i cijepljenja nije znanstveno dokazano i zato je neodgovorno i nemoralno rabiti takve dezinformacije kako bi se širila antivakcinacijska histerija koja već nanosi štetu u svijetu, pa i u nas, istaknuto je.
»To je bio jubilarni, 25. kongres FIAMC-a i zato će i Zagreb i Hrvatska kao domaćini zauvijek ostati upisani u povijest naše organizacije. Hrvati su uspjeli organizirati vrlo uspješan svjetski kongres na visokoj razini i zato mogu biti ponosni«, naglasio je prof. dr. Jozef Glasa (na slici lijevo), dopisni član Papinske akademije za život i dodao: »Tijekom cijeloga kongresa svi mi koji smo došli s raznih strana svijeta osjećali smo se dobrodošlima i međusobno smo sa zahvalnošću komentirali veliko zalaganje i trud organizatora. S divljenjem smo svjedočili vjeri i domoljublju Hrvata na svetim misama kojima smo nazočili, a posebno nas se dojmio velik broj mladih liječnika na kongresu.«
