U doba turizma sve je teže normalno pješačiti po dalmatinskim gradovima. Događa se nesreća za nesrećom kod vožnje električnih skutera, bicikla i romobila, a u Splitu posebice na Marjanu. O tome je u Slobodnoj Dalmaciji pisao Ivica Marković. Povod za njegov razgovor s prometnim stručnjakom Željkom Marušićem bila je strašna tragedija u Novom Sadu u kojoj je život izgubila šesteročlana obitelj, od kojih je četvero djece u dobi od dvije do sedam godina, a krivac za izazivanje požara električni je skuter koji je bio priključen na elektromrežu. Iz razgovora se doznalo da neki proizvođači koji se svojim jeftinijim proizvodima tek žele probiti na tržište imaju niže sigurnosne standarde i takve proizvode plasiraju na lošijim tržištima, gdje je dopušten uvoz tako loših proizvoda. Nema nikakve šanse da bi se električni skuter, romobil ili bicikl s tako lošom baterijom mogao kupiti u Njemačkoj. Jednostavno ne smije se svašta uvoziti, treba postrožiti kontrolu i standarde, smatra prof. Marušić. Takvi se proizvodi ne smiju ni unositi u kuću. »Nikako ni u kojem slučaju. Ni u kuću ni u lift.«
Vozači skutera krajnje nepouzdani
U Australiji se Melbourne pridružio Parizu i Barceloni te zabranio e-skutere. Kraljevska bolnica u Melbourneu objavila je, naime, izvješće u kojem se navodi 256 ozljeda povezanih s e-skuterom, uključujući i sudar sa smrtnim ishodom. To je bila prilika da se okonča pustoš na pješačkim stazama u Melbourneu i da se grad ponovno učini sigurnim, izjavio je gradonačelnik Melbournea. Posljednjih je godina u Melbourneu dnevno obavljano gotovo sedam tisuća vožnji električnim skuterima. Ispitivanje je pokazalo da je u međuvremenu emisija ugljika u gradu smanjena za više od 400 tona. Ali popularnost toga relativno novoga oblika prijevoza dovela je do povećanja broja nesreća i ozljeda. Nedavno su i u Parizu izglasali da se s ulica francuske prijestolnice uklone električni skuteri za iznajmljivanje. Pariz je, kad je prije šest godina uveo električne skutere, bio pionir, gradske su vlasti nastojale promicati oblik gradskoga prijevoza koji ne zagađuje okoliš. No pokazalo se da su vozači krajnje nepouzdani: 2022. tri su osobe poginule, a 459 ih je ozlijeđeno u nesrećama e-skutera u Parizu – stoji u Slobodnoj Dalmaciji.
Odselile se dvije i pol generacije liječnika
Rezultati istraživanja pokazuju da se iz Hrvatske u jedanaest godina iselilo čak 1214 liječnika, navodi Ivana Krnić za Jutarnji list. Od ulaska Hrvatske u Europsku uniju (2013.) do danas odselilo se čak 1214 liječnika, a glavni razlog odlaska, kako su naveli, bilo je loše upravljanje i organizacija sustava zdravstva. Na medicinskim fakultetima u Hrvatskoj godišnje diplomira 500-tinjak liječnika, stoga ispada da su u 11 godina izgubljene dvije i pol generacije. Istraživanje hrvatskih sociologa donosi konkretne brojke prema kojima je prosječna dob liječnika koji su otišli iz Hrvatske 36 godina, a prosječno je radno iskustvo bilo osam godina. Zanimljivo je i da je otišlo više žena, 57 posto. Najveći odljev liječnika zabilježen je lani, kada ih je zemlju napustilo 158.
Iseljavanje liječnika iz Hrvatske oblikuju brojni međunarodni činitelji. Iako bi mnogi pomislili da su glavni uzrok odlaska primanja, istraživanje je pokazalo suprotno. Neizbježna je tema nepotizam s obzirom na pogodovanje pojedinim kolegama, na štetu drugih, to jest odnosi u radnim kolektivima u kojima postoje podjele na »naše« i »njihove«.
Kočnica u procesu iseljavanja
Istraživanje trendova iseljavanja mladih iz Hrvatske provedeno na uzorku od 1040 ispitanika u dobi od 18 do 29 godina pokazuje pak da 70 posto mladih razmišlja o odlasku iz Hrvatske, a 44 posto njih u zadnjih godinu dana aktivno je pretraživalo internet u potrazi za poslom u inozemstvu. Mladi nisu optimistični po pitanju razvoja hrvatskoga gospodarstva: 67 posto ih smatra da ono nema dobre razvojne perspektive. Uz sve to mladi se osjećaju zapušteno, što potvrđuje činjenica da čak 72 posto mladih osjeća da su na margini hrvatskoga društva. Mladi se iseljavaju i zbog financijskih razloga, ali iskazano nezadovoljstvo možda je čak i jači potisni faktor iseljavanja od samih financija. Ravnateljica Instituta za istraživanje migracija, ujedno voditeljica istraživanja Marina Perić Kaselj napominje da uz navedene negativne činitelje koji olakšavaju odluku o iseljenju ipak postoje i oni pozitivni koji bi trebali poslužiti kao svojevrsna kočnica u procesu iseljavanja. Ispitanici naime ističu kvalitetu života na razini prijateljstva, obiteljsku povezanost, nisku stopu kriminala, osobnu sigurnost, opuštena način života u Hrvatskoj. Otuđenost u međuljudskim odnosima u najrazvijenijim zemljama Europske unije nešto je što odbija. Optimizam budi činjenica da od ukupno 1937 ispitanika njih 505 namjerava ostati u Hrvatskoj – stoji u tekstu Mirele Lilek u Jutarnjem listu.
