Kičica (Centaurium erythraea, lat.), zlatna žuč, gorka kitica, poznata je kao ljekovita biljka za bolesni želudac. Sadrži gorke tvari koje potiču lučenje probavnih sokova i probavnih enzima. Najviše gorkih tvari nalazi se u cvjetovima. Najvažnija ljekovita gorka tvar u kičici jest glikozid eritrocentaurin, a kičica sadrži i flavonoide, triterpene, sterole, fenilkarboksilne kiseline, eterično ulje u manjim količinama i mnoge druge ljekovite sastojke. Djeluje u prvom redu kao sredstvo za poticanje apetita i bolju probavu potičući rad želučanih, crijevnih i pljuvačnih žlijezda. Sastojci u kičici povoljno djeluju kod neugodne boli i nelagode u gornjem abdomenu, obično uz mučninu i napuhnutost (dispepsija), premalo želudčane kiseline, čestih podrigivanja, usporenoga rada crijeva te upale želudčane i crijevne sluznice. Osim toga, pripravci kičice korisni su u regulaciji smetnja jetara i žuči, posebno tegoba izazvanih žučnim kamencima. Kičica je čest sastojak gorkih čajeva za želudčane tegobe i probavne smetnje, a upotrebljava se i u obliku vodenoga ekstrakta, praška, kapsula i tinkture.
- U narodnoj medicini kičica se upotrebljava kod opće slabosti i iscrpljenosti, a nalazi se i u mješavinama za pročišćavanje krvi
- Preporuke su da se pripravci kičice rabe nakon kemoterapije i radioterapije jer imaju detoksikacijska svojstva
- Preparati kičice ne preporučuju se trudnicama i dojiljama jer nije poznato djelovanje njezinih spojeva na dijete
- Iako je izvrsna pomoć u probavi i kod gastritisa, kičica se ne preporučuje kod teških želudčanih tegoba s viškom želudčane kiseline
- Važno je pridržavati se uputa o količini kod uzimanja kičice jer prekomjerne količine mogu izazvati povraćanje
