Ime pomoćnoga biskupa zagrebačkoga Đure Kokše i danas je sinonim za crkvenu posvećenost kulturi u novije doba.
Rođen je 17. svibnja 1922. u Molvama. Nakon dvije godine Druge klasične gimnazije u Zagrebu prešao je na Dječačko sjemenište na Šalati, gdje je maturirao. Filozofsko-teološki studij započeo je u Zagrebu 1941. te ga nastavio 1942. u Rimu na Papinskom sveučilištu »Gregoriani«. Zaređen je 1947., a od 1948. djelovao je u Zavodu sv. Jeronima. Doktorirao je 1952. te postigao licencijate iz crkvene povijesti 1951. i crkvenoga prava 1964. Kad je 1957. preminuo rektor Zavoda Juraj Megjerec, imenovan je vicerektorom, a 1959. rektorom, obnašajući dužnost do 1980. Suzaslužan je što je papa Pavao VI., na prijedlog kardinala Franje Šepera, nekoć Papinski ilirski zavod 1971. preimenovao u Papinski hrvatski zavod sv. Jeronima.
Pomoćnim zagrebačkim biskupom imenovan je 1978. U Hrvatsku se vratio 1980. Umirovljen je 1998., a umro je 26. studenoga iste godine u Zagrebu.
Uza sve službe, bio je čovjek kulture i umjetnosti. Prije, tijekom i nakon Drugoga svjetskoga rata razne je članke pisao u katoličkom i društvenom tisku, kao i u iseljeničkoj i stranoj periodici. Na talijanskom jeziku objavio je 1971. knjigu o povijesti hrvatskih svetojeronimskih ustanova u Rimu. U okolnostima kada se u domovini nije moglo objektivno prikazati i vrjednovati književni život, objavio je u Rimu dvije važne antologije poezije: »Hrvatsku duhovnu liriku« 1968. i »Zapadnu duhovnu liriku« 1970., u koje je uvrstio mnoge od komunista zabranjene pisce. U uvodnim studijama pjesničkim zbirkama Izidora Poljaka (1983.) i Jovana Hranilovića (1986.) zauzeo se za vrjednovanje katolički nadahnutoga stvaralaštva, koje je držao organskim dijelom nacionalnoga književnoga sustava. Posebice je zanimljiva njegova antologija »Pjesme hrvatskih nepjesnika« iz 1994. Posebnu je pozornost posvećivao slikarstvu. Nastojao je da vodeći hrvatski umjetnici ostave svoja djela Zavodu te da djela hrvatskih majstora, posebice podravskih naivaca, uđu u vatikanske muzeje. Skupljao je djela različitih slikara, većinom sakralne tematike, i priređivao izložbe. Godine 1987. osnovao je Fond sv. Izidora za pomoć katoličkim župama i održavanje crkvenih spomenika. (L)
