Ljupčac (Levisticum officinale, lat.), u narodu poznat i po imenu vegeta, začin je intenzivna okusa s ljekovitim djelovanjem. Najznačajnija je karakteristika ljekovitosti ljupčaca diuretsko djelovanje (poticanje izlučivanja tekućine iz organizma). Iz toga razloga ljupčac se u narodnoj medicini najviše rabi kod edema (otoka) nogu, gihta, teškoća s mokrenjem, upale mokraćnoga mjehura, kamena u bubregu i mjehuru. No zapažena je i njegova iznimna učinkovitost u olakšavanju probavnih smetnja kod nadutosti, otežane probave, zatvora stolice, grčeva i slaboga apetita. Najznačajniji je sastojak te biljke eterično ulje. To je aromatična tekućina koja se dobiva ekstrakcijom i destilacijom iz korijena, nadzemnih dijelova i sjemenki ljupčaca. Među glavnim sastojcima eteričnoga ulja ljupčaca su ftalidi (70 %) i terpeni te fenoli eugenol i karvakrol. Iako bioaktivnost eteričnoga ulja ljupčaca nije opširno proučavana, pokazalo se da njegove komponente posjeduju antimikrobna, antioksidativna i druga djelovanja.
- Eterično ulje ljupčaca sadrži spoj Z-ligustilid koji ima različite ljekovite učinke kao što su protuupalno, protutumorsko i antitrombotičko djelovanje.
- Eterično ulje ljupčaca ima hepatoprotektivno djelovanje (obnavlja oštećene stanice jetara i štiti od djelovanja štetnih tvari). Ono se rabi u liječenju bolesti jetara (masna jetra, toksična oštećenja jetara i sl.).
- Zbog diuretičkoga djelovanja ljupčac ne bi smjele konzumirati trudnice, dojilje ni osobe koje imaju visoku tjelesnu temperaturu.
- Ljupčac ne bi trebalo primjenjivati kod akutne upale bubrega i bubrežne insuficijencije.
- Hlapljivo ulje ekstrahirano iz korijena ljupčaca visoko je cijenjeno za upotrebu u parfimeriji, sapunima i kremama.
