Sin Božji rodio se i odrastao u ljudskoj obitelji; Isus je za majku imao Djevicu Mariju i Josipa za poočima; oni su ga odgajali bezgraničnom ljubavlju. Isusovu obitelj s pravom se naziva svetom »jer je sva obuzeta željom da vrši Božju volju, utjelovljenu u ljupkoj Isusovoj prisutnosti«.
»S jedne strane to je obitelj poput svih i, kao takva, uzor je bračne ljubavi, suradnje, žrtve, predanja Božjoj providnosti, marljivosti i solidarnosti, drugim riječima, svih onih vrijednosti koje obitelj čuva i promiče, pridonoseći ponajviše oblikovanju tkiva svakoga društva. Istodobno, međutim, nazaretska je obitelj jedinstvena, različita od svih, po svojem jedinstvenom pozivu vezanom uz poslanje Sina Božjega. Upravo tom svojom jedincatošću ona svakoj obitelji, a u prvom redu kršćanskim obiteljima, pokazuje Božji obzor, slatki i zahtjevni primat njegove volje, perspektivu neba za koje smo svi određeni« (Benedikt XVI.).
Poput mnogih obitelji i sveta nazaretska obitelj prošla je kroz mnoge kušnje i nevolje: siromaštvo, neimaštinu, neizvjesnost, izbjeglištvo… Ali, uzdajući se u Božju providnost i potpuno predani Bogu, Josip i Marija osigurali su Isusu vedro djetinjstvo i solidan odgoj. Unatoč kušnjama i poteškoćama nazaretska obitelj bila je sretna obitelj, obitelj u kojoj je vladala harmonija i sklad jer je u njoj prevladavala ljubav i potpuna oslonjenost na Boga.
Sreća i harmonija u nekoj obitelji dar su Božji i plod uzajamne ljubavi i darivanja njezinih članova. Radost je to koja čini čitav život lakšim. Tu radost ne možemo naći tražeći je, ona se postiže ljubeći, jer ona je plod ljubavi. Radost neke obitelji bit će veća i potpunija u mjeri u kojoj svaki pojedini član obitelji ne traži vlastitu radost, nego nastoji kako će je priuštiti drugima. Evanđelja pokazuju s kakvom je velikodušnošću sv. Josip zaboravljao samoga sebe i u svemu tražio dobro Djeteta i njegove majke, tih dragih osoba koje mu je Gospodin povjerio. Sav njegov život vođen je tom brigom i nastojanjem u poslušnosti Božjemu otčinstvu. Svi članovi obitelji, a osobito otčevi u sv. Josipu mogu naći uzor i poticaj skrbi i zauzimanja za svoju obitelj.
U svetoj nazaretskoj obitelji Marije i Josipa svaka kršćanska obitelj može naći ne samo uzor, nego i pomoć za život. Stoga bi se bračni supružnici trebali često utjecati Blaženoj Djevici Mariji i svetomu Josipu kako bi zadobili hrabrost pred kušnjama i teškoćama, napredovali u bračnoj ljubavi te se s povjerenjem posvetili službi života i odgoja.
