Bolje institucionalno pozicioniranje demografske politike, snažnija državna zaštita obitelji, poboljšanje radnoga položaja mladih, rješavanje stambenoga pitanja mladih obitelji, stvaranje poticajne okoline za povratak iseljenika i uspostavljanje migracijske politike – šest je smjernica za demografsku revitalizaciju koje su na okruglom stolu »Quo vadis, demografija?«, održanu u sklopu projekta »Mreža 2050 – Demografija, od izazova do odgovora« u utorak 11. srpnja u Matici hrvatskoj u Zagrebu, iznijeli predstavnici udruge Svjetski savez mladih Hrvatska. O preliminarnim rezultatima analize društvenoga utjecaja smjernica uz predsjednicu SSMH-a Matiju Boras te voditelja projekta Ivana Majstorića na Svjetski su dan stanovništva raspravljali i izv. prof. dr. Marin Strmota sa zagrebačkoga Ekonomskoga fakulteta te doc. dr. Stjepan Šterc s Fakulteta hrvatskih studija Sveučilišta u Zagrebu. Dvojica demografa svojski su poduprla prijedloge sadržane u smjernicama, ali i pred auditorijem, iz kojega su vidno izostali predstavnici i vlasti i oporbe, razjasnila ozbiljne političke i ideološke zaprjeke njihovu ostvarenju.
Dr. Strmota rekao je da su zakoni koji utječu na demografsku politiku doslovce razbacani po tijelima državne uprave te se od državnih tijela lišenih zakonskih alata ne mogu očekivati demografski pomaci. Stoga je nužnim procijenio sabiranje demografskih pitanja pod nadležnost jednoga potpredsjednika Vlade koji bi bio nadređen ministrima prema izraelskom modelu. Govoreći o državnoj zaštiti obitelji, Strmota je podsjetio da su se demografske mjere posljednjih desetljeća uglavnom svodile na financijske potpore obiteljima, pri čemu proračunska osnovica prema kojoj se izračunavaju nije povećana čak 20 godina. Kao primjer mjere ugrožene takvom zastarjelošću temelja socijalne politike naveo je dječji doplatak. »Od 590 000 djece u Hrvatskoj i uz ovako je nisku proračunsku osnovicu doplatkom obuhvaćeno njih 42 posto, što pokazuje zabrinjavajuće nisku financijsku moć obitelji s djecom«, rekao je.
Strmota je ukratko predstavio i danski model državnih naknada za djecu koji rješava problem potpunoga »ispadanja« iz mjere s kojim se roditelji često suoče nakon minimalnoga povećanja plaće. Podsjetivši potom na izrabljivanje studentskih ugovora na tržištu rada, kao najvažniju točku demografske politike istaknuo je stambeno pitanje, čije rješenje ne vidi u poticanoj stanogradnji, nego u irskom modelu javnoga stambenoga zbrinjavanja. »Nakon trećega djeteta roditelji dobivaju mogućnost stanovanja u javno financiranom smještaju uz nisku participaciju, a stan postaje trajnim nasljedstvom koje se ne može prodati.«
U svojem je obraćanju Majstorić kritizirao neaktivnost Vladina Vijeća za demografsku revitalizaciju, a dr. Šterc i medijsko marginaliziranje demografskih tema, pogotovo u svjetlu najnovijih statističkih podataka. »Hrvatska u dvije godine prirodno izgubi više nego što je brojnost stanovništva Ličko-senjske županije… Prošlo je sedam godina mandata Vlade, a mi nemamo demografsku ni imigracijsku strategiju, nego stihijsku imigraciju koju vode poslodavci i MUP bez ikakve koncepcije u kolikoj će mjeri nova radna snaga sudjelovati u revitalizaciji Hrvatske.«
Upozorivši da se pozitivna migracijska bilanca nakon 2021. uopće ne odražava na prirodni rast stanovništva, Šterc je upozorio i na manjkavost politike povratka hrvatskih iseljenika. »Nema povratka hrvatskih iseljenika bez njihovih investicija u Hrvatsku… Hrvatsko iseljeništvo najvažniji je potencijal demografske i ekonomske revitalizacije.« Razlog za tako nezavidno stanje demografske politike Strmota je prepoznao u kontinuiranom pogoršavanju hrvatskih političkih kadrova, a za izlazak iz njega Šterc je predložio usvajanje irskoga modela politike prema iseljeništvu, mađarskoga modela populacijske politike koji kreditnim i stambenim rješenjima potiče stupanje mladih u brak te slovenskoga modela poticanja raspodjele stanovništva poreznim rasterećenjima.
Na pitanje Glasa Koncila može li se uopće poticati demografska revitalizacija uz obezvrjeđivanje mnogobrojnih obitelji kakvo je rašireno u javnosti osobito nakon ukidanja mjere roditelj odgojitelj, Šterc je odgovorio: »Ako polomimo vrijednosni sustav zbog interesne ideologije, napravili smo temelje za novu depopulaciju i demografsku destrukciju.« Strmota se na nj nadovezao sažimljući golemu demografsku odgovornost vjerskih zajednica u dvije točke: poboljšanje odnosa prema mladima i pokazivanje vlastitim primjerom da »nije zadrto govoriti o obitelji i djeci«. Koliko će pak demografski vapaji doprijeti do donositelja odluka, vidjet će se nažalost tek u idućoj »superizbornoj« godini, složni su stručnjaci.
