Iako vremenske prilike ove godine i nisu išle na ruku ratarima, procjenjuje se da bi ovogodišnji urod pšenice na 146 000 hektara mogao dosegnuti lanjskih 800 000 tona, a kvaliteta je dobra. No kako su prerađivački kapaciteti samo 20 posto, oko dvije trećine ukupne proizvodnje opet će biti izvezeno – i to po niskoj cijeni, a istodobno uvoze se skupe prerađevine koje nas ostavljaju u vanjskom trgovinskom minusu, priopćili su iz Hrvatske gospodarske komore (HGK).
Izvoz pšenice je oko 181 milijun eura, a uvoz pšenice i ostalih mlinsko-pekarskih proizvoda 214 milijuna eura. Ukupno gledajući, u minusu smo 30 do 40 milijuna eura, što je nedopustivo s obzirom na to da već dugi niz godina proizvodimo kvalitetnu pšenicu, piše Jolanda Rak Šajn. Nažalost napravili smo negativan zaokret u preradbenim kapacitetima u industriji mlinsko-pekarskih proizvoda: imamo 57 mlinova, no oni rade s oko 20 posto kapaciteta. Situacija sa pšenicom zapravo je simptomatična za cijelu poljoprivredu, pa i cjelokupno gospodarstvo. Proizvodimo i izvozimo kvalitetnu sirovinu, a uvozimo sve skupe prerađevine.
Slična priča je i s drugim ratarskim kulturama – uljanom repicom, sojom i kukuruzom. Ernest Nad, viši stručni savjetnik u odsjeku za poljoprivredu, prehrambenu industriju i šumarstvo HGK ŽK Osijek, ističe: »Imamo zadovoljavajuću razinu u proizvodnji sirovina, ali moramo bolje iskoristiti postojeće prerađivačke kapacitete i dati dodatnu vrijednost toj proizvodnji. Trenutačno Europa to čini i nama, uz napomenu kako su i druge europske zemlje poticale svoje poljoprivrednike da siju pojačivače i sad uvoze treću klasu naše pšenice koja daje kvalitetno brašno za finalne proizvode.«
Među gradovima koji su najviše povukli iz fondova EU-a su Zadar i Ludbreg, a u 2018. najbolji su bili gradovi Rijeka i Komiža. Budući da je država još troma i nedovoljno efikasna u povlačenju sredstava iz fondova EU-a, Hrvatska je lani povukla tek nešto više od 10 milijardi kuna, čak 2,9 milijardi manje nego što je bilo planirano. Lokalne su uprave iz godine u godinu sve uspješnije i jače u pripremi i u ugovaranju takvih projekata. Lani su gradovi tako ugovorili čak deset puta više projekata EU-a nego 2015. i tri puta više nego 2017. A projekcija za ovu godinu pokazuje daljnji porast. Proaktivnost gradskih vodstava na povlačenju europskoga novca za gradske projekte najbolje ilustrira činjenica da je 300 milijuna kuna, koliko im je država osigurala za financiranje projekata, razgrabljeno već prvi dan nakon otvaranja poziva. Po iznosu povlačenja po broju stanovnika u 2017. rekorder je bio Lipik s povučene 233 kune, a više od 100 kuna ostvarilo je samo deset najuspješnijih gradova. U 2018. brojke su udeseterostručene pa je rekorder po glavi stanovnika Komiža sa 2505 kuna ostvarenih europskih sredstava po stanovniku, čak četiri grada povukla su iznad 1000 kuna, a više od 100 kuna povuklo je 65 gradova.
Frenki Laušić piše o mladim Hrvatima kao onima koji u EU-u najviše vole život s roditeljima. Poznato je da su obiteljske veze na jugu Europe mnogo važnije u svakodnevnim životima nego na sjeveru, da mladi duže ostaju živjeti kod roditelja, ali i da se – prije žene i udaju. Dapače nemali broj kritičara mediteranskoga tipa života smatra da upravo takav tip obiteljskih gotovo plemenskih veza priječi razvoj individualizma i individualne odgovornosti, a »mediteranisti« zamjeraju sjevernjacima i emocionalnu hladnoću. Vjerojatno će novi podatci Državnoga zavoda za statistiku koji govore da je u Hrvatskoj u 2017. s roditeljima živjelo 73,2 posto mladih u dobi od 18 do 34 godine, što je ujedno najviši udio u Europskoj uniji, biti dobar povod za polemike. Naime, prema podatcima za 2017. gotovo je polovica stanovnika EU-a u dobi od 18 do 34 godine živjela s roditeljima, a u Finskoj je takvih samo 18,7 posto. Mladi u Hrvatskoj najkasnije napuštaju roditeljsko kućanstvo, a prema posljednjim raspoloživim podatcima za 2018. u trenutku kad se odluče na preseljenje u prosjeku imaju 31,8 godina. Više od 30 godina imaju i Slovenci, Maltežani i Talijani, a europski je prosjek u 2018. iznosio 26 godina. Najmlađi su bili Šveđani koji su u prosjeku roditeljsko kućanstvo napustili sa 18,5 godina, a slijedili su ih stanovnici Luksemburga i Danske. Dakle Hrvati su šampioni mediteranskoga načina života, ali je veliko pitanje koliko je to barem u zadnjih 10 godina posljedica kulturoloških obrazaca ponašanja, a koliko šestogodišnje recesije, stoga se moglo očekivati da će zbog nedostatka posla i dobrih plaća mladi i više ostajati kod obitelji. Stopa zaposlenosti mladih u EU-u u 2018. bila je 49,8 posto, što je porast u usporedbi sa 2013. kada je zabilježena najniža stopa u posljednjih devet godina. U Hrvatskoj je stopa zaposlenosti u 2018. bila 41,3 posto, što je dobro u usporedbi s rekordno niskom 2013. Najviša je stopa zaposlenosti mladih u Nizozemskoj: 70,9 posto, a najniža u Grčkoj: 30 posto.
Studij demografije i hrvatskoga iseljeništva dugo je najavljivan i očekivalo se da će počet od jeseni, no još nije došlo zeleno svjetlo za upis studenata. O studiju demografije i iseljeništva piše Mirela Lilek te navodi da je studij već uvršten na službene stranice, no u ljetnom upisnom roku nije bio moguć upis, a upitno je hoće li biti i u jesenskom. Sveučilište u Zagrebu završilo je proceduru vrjednovanja studija i dalo mu pozitivno mišljenje, no još uvijek se čeka mišljenje Ministarstva znanosti i obrazovanja da bi se krenulo s izvođenjem. Prema riječima Mirjane Hruškar, prorektorice za prostorni razvoj i sustav kontrole kvalitete Sveučilišta u Zagrebu, novi je studij dobio pozitivno mišljenje Senata, tri međunarodne recenzije te pozitivna mišljenja Nacionalnoga vijeća za znanost i Agencije za znanost i visoko obrazovanje. U Agenciji su zaključili da su kriteriji opravdanosti izvođenja ispunjeni, a na upit kolike su šanse da studij nastavu započne od listopada ravnateljica Agencije Jasmina Havranek kaže da šansa još možda postoji. Istom se nadaju i na Sveučilištu, pri čemu prorektorica Hruškar napominje da je čitava procedura jako komplicirana. »Sveučilište u Zagrebu ima sigurno najkompliciraniju i najdetaljniju proceduru vrednovanja novih studijskih programa. Bila bih sretna da takvu proceduru imaju i druga sveučilišta u Hrvatskoj. Teško je procijeniti hoće li stići do jeseni«, kaže prorektorica. Zbog neotvaranja novoga studija iseljeništvo je počelo s pritiskom. Stjepan Asić, predsjednik Australsko-hrvatskoga kongresa, uputio je 15. kolovoza predsjedniku Vlade pismo u kojem ga obavještava o odugovlačenju s upisom novoga studija u upisnik. Krivcem smatra Ministarstvo znanosti koje, tvrdi, time onemogućuje maturantima izbor novoga studija na jesenskom upisnom roku. U Ministarstvu demantiraju takvo mišljenje. »Budući da je Sveučilište u Zagrebu kao tijelo koje jamči za sadržaj studija ovaj tjedan dostavilo dodatna pojašnjenja koja smo zatražili, nadležna će tijela analizirati odgovor i dostaviti mišljenje ministrici u što kraćem roku«, kažu u ministarstvu. Studij obuhvaća 69 kolegija, 50 obveznih i 19 izbornih.
