Koliko toga jednoj majci kroz dan proleti kroz glavu… Od sumnje u sposobnost brige za druga bića, u vlastito umijeće obavljanja kućanskih i(li) poslovnih obveza, do straha čini li najbolje što može za svoju obitelj (ili je pak ovo što čini previše ili premalo?) i neizostavne brige – hoće li njezina djeca poći Božjim putom. Ta briga mori kršćanske majke čak i kad su djeca malena i kad je prerano misliti o tome. Strahovi koji se pojave pred san, u bilo kojem razmišljanju ili pak u bezbrižnom danu s djetetom. Sve je tako savršeno, i ne daj Bože da se sruši… I onaj vječni »što ako« s tisućama scenarija u glavi. A majčinske glave puno misle. I mnogo se brinu. I kada treba i kada ne treba. Što tada učiniti? Ma koliko bježale od takvih misli, dovoljna je jedna vijest na televiziji, redak u novinama ili pak glas od susjeda da pobudi melankoličnu misao od koje se duša stisne. I to ometa dio ritma dana, kod nekih čak ulazi u snove, prijeđe u naviku, pretjeranu nesigurnost i brigu, pa čak i u fobije i depresije. A sve bez nekoga stvarnoga razloga.
Od koga dolazi strah? Čemu služi? Vodi li ikamo? I što majci čini? Duh bojažljivosti i straha ne dolazi od Boga. U ljubavi straha nema. Ta briga je nametnuta i ne vodi izgradnji! Naprotiv, ona narušava, koči i razjedinjuje. Od majke čini neiskorišten potencijal, nepotpuno predanu osobu – s velikim željama, ali u grču. Stoga takve strahove treba prozrijeti. Ako u velikoj mjeri ometaju majčinu dnevnu predanost, od izvora takvih pitanja treba se odmaknuti. Već nakon kratkoga vremena osjeti se mir i s odmakom je lako uočljivo da su majke zarobljene navikom gutanja praznih i nekorisnih informacija. Uz to, najvažnije je reći da se strah ne rješava samo tako. Treba sve bez zadrške prepustiti Bogu, snažnomu vladaru vremena i trenutaka. Pouzdati se u nj i voljeti ga. Kada prizna Bogu sve što on jest, u majci se rađa sveti, strah Gospodnji, koji donosi blagoslov i mir, potpuni život. Donosi dubinu života u svaku poru trenutka i posvećuje majku. Preko nje posvećuju se i obiteljski trenutci, raspoloženje, zajedništvo. I kada tako s Bogom živi, po uzoru na one svete majke moći će reći da je svomu suprugu stuba kojom on kroči u raj te da je svoju djecu rodila za – nebo.
