Upoznajmo djetinjstvo, redovnički i misionarski život te svetice krhke stasom, ali iznimne veličine duha i ljubavi za svakoga čovjeka.
Majka Terezija rodila se u albanskoj obitelji u Skopju, u Makedoniji, 27. kolovoza 1910. Dobila je ime Agnes Gonxha Bojaxhiu (čita se Agnes Gondža Bojadžio). Imala je starijega brata Lazara i stariju sestru Ageju. Kada je imala samo osam godina, umire joj otac Nikola, a za njih se nastavlja skrbiti majka Drana, pobožna i hrabra žena.
Upravo je ona svojoj djeci bila prvi primjer kršćanskoga života. Svake su večeri zajednički molili, nedjeljom odlazili na misu, a jednom godišnje hodočastili u Letnicu, marijansko svetište na Kosovu. Također, gotovo su svakoga dana imali nekoga siromaha za obiteljskim stolom, a majka je često odlazila pomagati bolesnima i ostalima u potrebi.
Odrastajući u kršćanskoj obitelji, Majka Terezija već je kao djevojčica zavoljela ići redovito u crkvu, a rado je pjevala i u crkvenom zboru. Osobit utjecaj na njezin život imao je hrvatski isusovac o. Franjo Jambreković, koji je došao za župnika u Skopje 1924. godine. On je među vjernicima promicao misije te je tako mladu Agnezu oduševio za misijski život.
Sa samo 12 godina osjetila je poziv za redovničko zvanje. Ipak, punih je šest godina razmišljala i molila se prije nego li se odlučila posve posvetiti Bogu. Njezinu želju za redovničkim životom majka je teško prihvatila, ali ju je ipak na kraju pristala pustiti. Rekla joj je: “Dobro, kćeri moja, idi, ali pazi da budeš samo Božja, Kristova!”
Nošena željom da postane misionarka, iz Skopja je, preko Zagreba, 25. rujna 1928. otputovala u Irsku gdje je primljena u red sestara lorentinki. Ondje je dobila redovničko ime Terezija, po svojoj zaštitnici sv. Tereziji iz Lisieuxa. Ubrzo je otputovala u Indiju, u grad Kalkutu, gdje će svoj život posvetiti pomaganju najsiromašnijima.
Kako bi se predanije brinula za bolesnike oboljele od gube i za umiruće te za neudane majke i napuštenu djecu, 1950. godine osnovala je novu redovničku zajednicu – Misionarke ljubavi. Do kraja njezina života taj se red proširio u više od stotinu zemalja i brojio otprilike 3000 sestara. Danas ih je više od 4500, i to u čak 133 zemlje svijeta! Kuću u Hrvatskoj, u Zagrebu, otvorile su 1979. godine.
Plemenitost života i rada Majke Terezije prepoznale su brojne institucije i vlade te je nagrađena brojnim nagradama, a najpoznatija među njima svakako je Nobelova nagrada za mir koju je primila 1979. godine.
Iscrpljena neprestanim radom i putovanjima, Majka Terezija preminula je 5. rujna 1997. godine. Stotine tisuća ljudi različitih vjera došle su se oprostiti od nje. Pokopana je uz najviše počasti, a njezin je grob u Kalkuti ubrzo postao mjesto hodočašća.
Postupak za proglašenjem svetom Majke Terezije započeo je dvije godine nakon njezine smrti, premda je prema pravilima Katoličke Crkve potrebno čekati pet godina. Četiri godine poslije, 19. listopada 2003., papa Ivan Pavao II. (također već svetac) proglasio ju je blaženom na prepunom Trgu sv. Petra u Rimu.
