Na zagrebačkim ulicama na automobilu s natpisom obrta »Emanuel« privlače pozornost biblijski citati, ali i iscrtani simboli s kršćanskim porukama i fotografijama. Tako se na krovu toga automobila nalazi fotografija Milosrdnoga Isusa, na prednjoj strani, tj. haubi znak nerođena djeteta. O tim natpisima i fotografijama govori vlasnik obrta Damir Čeleda, koji je rodom iz Osijeka, a u Zagreb je došao prije 17 godina kao terenski radnik. Ističe da je »zbog ljubavi« ostao u Zagrebu.
»Suprug sam i otac naše dugo željene kćerkice Marije koja sad već ima godinu i pol«, navodi Čeleda. »Supruga Ana, koja je rodom iz Zagreba, i ja našu smo Mariju čekali dugih sedam godina. Posebno smo zahvalni našoj Gospi što smo je dobili. Molili smo i postili na tu nakanu, ne samo mi, nego i puno ljudi, i molitve su nam uslišane. Od sada molimo za ostalu djecu, i imat ćemo ih koliko Bog bude želio. Bog je tvorac života, samo on odlučuje o tome.«
O tome zašto se odlučio javno postaviti kršćanske poruke na svoj automobil Čeleda kaže: »Dugo mi je trebalo da stavim naljepnice na auto. U sebi sam sve prelomio i rekao sam sebi da se ne ću sramiti Isusova imena. Nakon dva mjeseca razmišljanja stavio sam natpis na auto. Nije me briga tko što kaže. Komu je drago, neka je drago, komu nije po volji, neka zažmiri i ne gleda naše slike. Kada sam otvarao obrt, htio sam da se zove ‘Lion project’ jer je lav (eng. ‘lion’) jaka životinja, a ‘project’ radi adaptacije. No supruga Ana mi je rekla da mi je ime glupo te da se treba zvati ‘Emanuel’. Naravno, suprugu se mora slušati. Priznajem da je i meni to ljepši naziv.«
Majstor Čeleda ističe da nema potrebe ići izvan Hrvatske jer i tu je zanatski posao potreban. »Treba raditi i ulagati u sebe. Naravno da sam ostao u Hrvatskoj, jer kada bi svi otišli, tko bi ostao. Previše volim Hrvatsku, a Hrvati su poseban narod. Vjera ih je održala na nacionalnom i crkvenom zajedništvu. Jednostavno ih je održalo zajedništvo. Stoga je danas potrebno malo više pravde i obnoviti vjeru u Boga i Crkvu. Pa naša je domovina nastala na žrtvama. Domovinski rat ne smije se zaboraviti. Ja sam iz Osijeka i još se dobro svega sjećam iako sam tada išao u 3. razred osnovne te bio izbjeglica u Austriji. U Hrvatskoj treba vjeru osnažiti, dakle moraju se promijeniti stajališta prema kulturi života. Da bi Hrvatskoj bilo bolje, prvo se mora prestati ubijati nevinu nerođenu djecu pod srcima majki. Snažne su Tertulijanove riječi: ‘Krv mučenika sjeme je novih kršćana’, odnosno ja bih to ovako rekao: ‘Što ste sijali, to ćete i žeti.’«
Obrtnik Čeleda bavi se instalacijom vode, grijanja i plina, klimatizacijom i adaptacijama prostora. »Vlasnik sam obrta već šest godina, a za njegovo otvaranje dugo sam se odlučivao. Nakon što sam se zaposlio kod jednoga privatnika i bio nezadovoljan, unatoč dobroj i redovitoj plaći, shvatio sam da trebam otvoriti nešto svoje. Tako sam bez novca, samo s pouzdanjem u Gospodina, otvorio svoj obrt. Jednostavno, Bog me vodi, samo mu treba vjerovati. Ja sam mu vjerovao i vjerujem mu. U današnje je vrijeme dobra potražnja za zanatskim poslovima, bar za ovim kojima se ja bavim, a to nije bio slučaj u vrijeme kada sam ja završio školu. Danas se može lijepo živjeti od zanata, ali posao se mora obavljati što bolje, jednostavno, kako se kaže, ‘kao da radite sami sebi’. I tako se može stvoriti najbolja preporuka za dalje. Naravno, uvijek će biti prezadovoljnih, ali i nezadovoljnih stranaka. Još dok sam radio u tvrtki ‘Vodovod’ u Osijeku, jedan moj kolega mi je rekao da će doći dan kada će majstore plaćati zlatnim polugama, na što sam mu rekao da ne priča bedastoće. No došlo je vrijeme da su majstori jako traženi. Kada sam završio školu, govorio sam da će moja djeca biti bilo što samo ne majstori, ali sam promijenio mišljenje. Volio bih da mi djeca budu majstori, ne samo zbog potražnje za majstorima, nego i zbog ljepote toga posla. Mi smo kao kipari ili slikari. Uđemo u praznu prostoriju i na kraju u njoj nastane kotlovnica, sve posloženo kao boje na platnu.«
