Ponos Međimurja istaknuti je svećenik i skladatelj fra Miroslav Grđan. Rođen je 21. srpnja 1915. u Čakovcu, krsnim imenom Stjepan. U varaždinsko franjevačko sjemenište i gimnaziju stupio je 1926. Već tada je svirao orgulje, flautu, piccolo i violinu te pjevao u zboru. Svirao je i tradicijske žičane instrumente. U novicijatu na Trsatu primio je redovničko ime Pacifik – Miroslav. Teologiju je upisao 1934., diplomiravši 1941. Kao jedan od najboljih bogoslova, poslan je 1935. na studij teologije u Metz. Iz toga je razdoblja anegdota kako je prosvjedovao na predavanju francuskoga profesora koji je za sv. Jeronima rekao da je »Balkanac« pa je profesor održao novo predavanje o Jeronimu. Čini se da je tada skladao vokalnu skladu »Pokoj vječni« »u spomen Hrvatima koji su svojom krvlju natopili francuske poljane u 100-god. ratu kod Ponta Musona i u svjetskom ratu kod Verdena«. Godine 1938. zaređen je za svećenika na Trsatu te se vratio u Metz. Nažalost zbog prijetećega rata propustio je stipendiju za tamošnji Konzervatorij, vrativši se u Zagreb, gdje je upisao Muzičku akademiju. Tijekom savezničkoga bombardiranja 22. veljače 1944. uništen mu je dio skladateljskoga opusa.
Skladao je sedamdesetak raznih skladba te načinio tridesetak obrada i harmonizacija narodnih i crkvenih popijevaka. Od većih radova ističu se misterij »Sveti Franjo«, »Kantata o križu«, »Sonate pastorale«, »Suita u G-duru«, »Magnificatibur« za muški zbor i orkestar, »Misa za orgulje«, »Lauretanske litanije« za mješoviti zbor i orgulje, koral »Pjesma stvorovima«, ciklus pjesama »Popijevke« i nedovršena simfonijska pjesma »Zrinskom gradu«. Rado je orguljao. O glazbi i umjetnosti pisao je u »Coroni«, »Sv. Ceciliji«, »Hrvatskoj straži«, »Luči« i »Glasniku sv. Franje«, zauzimajući se za umjetnost koja »napunja ljudska srca duhovnom radošću«.
Početkom svibnja 1945. krenuo je iz Hrvatske i nestao. Službena umrlica izdana je 11. srpnja 1957., na kojoj je kao dan smrti naveden 16. svibnja 1946. na nepoznatom mjestu. Ako je to točno, značilo bi da je godinu dana bio negdje zatočen. Tako je hrvatski narod izgubio još jedan briljantan umjetnički duh. (L)
