Kao ljudi, a pogotovo vjernici, svatko ponešto može učiniti za svoje sumještane i susjede, pogotovo za one koji su potrebiti pomoći. Uz starije i nemoćne, velik je broj mladih ljudi koji se suočavaju s neizlječivim bolestima zbog kojih su ovisni o pomoći drugih osoba. U takvim situacijama obitelji se suočavaju s teškim trenutcima i često im je potrebna potpora drugih osoba.
U Karlovačkoj županiji osnovan je projektni tim za palijativnu skrb, međutim potrebe za palijativnom skrbi znatno su veće od mogućnosti koje se trenutačno mogu pružiti. Na području grada Slunja te općina Rakovice i Cetingrada koji obuhvaća oko 804 kvadratna kilometra skrb o palijativnim bolesnicima provode patronažne sestre koje posjećuju ostarjele, nemoćne i bolesne. No važno je da se uključe i župljani prema svojim mogućnostima.
Pozitivan je primjer iz župe Rakovica u kojoj je župnik osnovao pučku kuhinju te dijeli obroke nemoćnim i starim osobama. No sve to ne bi bilo moguće bez uključivanja župljana. U podjelu hrane uključili su se župljanin koji je ostao bez posla, umirovljeni branitelji i umirovljenici koji žele dio svojega vremena darovati potrebitima.
Nemaju svi pučke kuhinje u svojim mjestima, ali sigurno imaju one kojima je potreban topli obrok. Možda ne uvijek zbog neimaštine, nego zato što obrok ne mogu sami pripremiti zbog bolesti ili nedostatka namirnica koje nema tko donijeti. U blagdanskim i nedjeljnim objedima velik broj obitelji može naći obrok više. Iako bi neki s radošću darivali potrebite, možda se i ne sjete, a možda im je neugodno pitati. No dobro je posjetiti svojega susjeda koji je nemoćan i sam, i ponuditi mu nedjeljni obrok.
Neki sumještani borave u udomiteljskim obiteljima. Iako je to dobar način kada se osoba ne može sama brinuti o sebi, ipak je odlazak iz vlastitoga doma težak. Radost je kada osobu posjete bivše susjede i odnesu joj domaću hranu koju je blagovala u svojem domu te joj ispričaju što se događa oko njezina doma. Osobi je to poveznica s domom i životom kojega se voli sjećati.
Postoji bezbroj načina kako razveseliti tužne, kako pomoći bližnjima. Često osobe ne trebaju ništa materijalno jer su ih djeca i obitelj opskrbile svim materijalnim, ali su daleko od njih, u drugom gradu, državi, na drugom kontinentu. Tu je potreban samo znak pažnje kao što je razgovor, kitica cvijeća, ljudska blizina, a za to bi svaki čovjek mogao izdvojiti bar dan-dva u godini.
