Smisao askeze jest to da očisti i oslobodi osobu od svega što ju zatvara za Boga. Osoba se treba odreći i same sebe kako bi pripravila prostor za Boga. Tko se rado odriče sebe i umire sebi, omogućava Bogu da potpuno slobodno živi i djeluje u njemu. Kod odricanja i prihvaćanja žrtava mnogo je važnije znati prihvatiti one koje su ugrađene u sam život odnosno one koje Bog stavlja na životni put negoli one koje je osoba sama sklona birati. To znači ne gunđati i ne mrmljati u sebi kada stvari ne idu onako kako se zamislilo i željelo; ukratko, prihvatiti svaku situaciju svakodnevice kao da dolazi iz ruke Božje.
Mala i nevidljiva odricanja mnogo su sigurnija i učinkovitija, za razliku od velikih odricanja i pokora koji lako mogu hraniti oholost uvjeravajući osobu da je bolja od drugih. Svako, pa i najmanje odricanje treba biti vođeno i nošeno ljubavlju, jer ljubav je ta koja odricanju daje njegovu vrijednost. Radikalno izabrati Isusa znači odbaciti sve drugo. Sv. Terezija Avilska kad govori o odricanju veli: »Ne vjerujem da tako puno ovisi o fizičkom odricanju, koliko bez sumnje o predanosti i posvećenju dobrom Isusu, našem Gospodinu, jer u Njemu duša pronalazi sve i zato zaboravlja sve ostalo.«
Odricanje se tiče svih osjetila, a posebno očiju, ušiju i jezika. Treba znati obuzdati znatiželju: ne mora se biti upoznat baš sa svakom novošću, pročitati sve novine i časopise. Mnogo važnije od svega toga jest čvrsto uvjerenje da sve što ne vodi Bogu u konačnici pripada besmislenosti i ispraznosti.
Nadalje, jezik zahtijeva posebnu disciplinu, budući da može prouzročiti veliku štetu. Kako se mrtviti na području jezika? Uvijek govoriti istinu: ne preuveličavati kako bi pripovijedanje bilo zanimljivije i zabavnije. Ne govoriti loše o onima koji nisu prisutni; trebamo biti taktični, čuvati se od ismijavanja drugih; ne govoriti ono što ne pristoji ustima krštene osobe…
Odricanje od vlastite samovolje približava Bogu i donosi istinsku radost. Važno je u svim odricanjima i nastojanjima imati povjerenja u Boga. Sv. Terezija mnogo se godina borila da bi se potpuno predala Bogu, no bez uspjeha, zato što je previše vjerovala u svoje vlastite snage. Ona piše u svojoj autobiografiji: »Zaklinjala sam Gospodina da mi pomogne, ali sam, zacijelo, griješila što nisam sve pouzdanje stavila u Njegovo Veličanstvo i posve ga izgubila u sebe. Tražila sam lijeka, trudila sam se, ali zacijelo nisam shvaćala da sve malo pomaže ako se ne lišimo posve pouzdanja u sebe i stavimo ga u Boga.«
