Nakon što je anonimna upisničarka iz Zagreba primijetila da se u digitalnoj aplikaciji sustava E-građani pojavljuju termini »roditelj 1« i »roditelj 2«, a na prijašnjim su se papirnim upisnicama nalazile kategorije »otac« i »majka«, udruga Citizen GO 24. veljače pokrenula je peticiju u kojoj se zahtijeva hitno vraćanje oca i majke, koja je u nekoliko dana prikupila gotovo 62 tisuće potpisa. Ministarstvo znanosti, obrazovanja i mladih promijenilo je formular uklonivši oznaku »1« i »2«, navodeći da »navedeni pojmovi nikada nisu bili izbačeni, nego je netko pogrešno i zlonamjerno interpretirajući pojedine dijelove online aplikacije za upise u osnovne škole pokrenuo peticiju koja je usmjerena na potporne dijelove aplikacije koje se generiraju iz informatičkoga sustava vezano uz način i redoslijed prijave«.
Naime, pojasnilo je Ministarstvo, roditelj je osobno u izborniku ispod morao označiti je li otac, majka ili skrbnik. »Aplikacija prepoznaje vezu roditelj-dijete, odnosno iz povezanih sustava ne može dohvatiti podatak o odnosu s djetetom te se ne može dohvatiti podatak je li onaj koji podnosi prijavu za upis otac, majka ili skrbnik nego to roditelj koji pokreće predaju zahtjeva mora označiti prilikom unosa podataka«, stoji u pojašnjenju, uz napomenu: »Promjena je ipak unesena kako bismo zaustavili daljnja pogrješna i zlonamjerna tumačenja.« Je li riječ tek o birokratskom nesporazumu ili je taj slučaj slabašni odjek globalne agende redefiniranja obitelji, otkriva se tek promotri li se stvar u širem kontekstu.
Tko su roditelji?
»Hrvatski pravni sustav jasno priznaje da dijete može biti sin ili kći majke i oca, a ne ‘roditelja 1’ i ‘roditelja 2’. Nijedna birokratska odluka, administrativna formulacija ili politika ‘zaštite privatnosti’ ne može promijeniti ovu temeljnu istinu«, stoji u peticiji. Pogledaju li se Ustav Republike Hrvatske te zakoni i podzakonski akti, situacija je zamršena. Jedino otac i majka mogu začeti dijete, biti biološki roditelji djeteta, no pravo na roditeljsku skrb mogu imati i osobe koje nisu biološki roditelji. Prema Ustavu brak je zajednica žene i muškarca. Prema hrvatskim zakonima dijete mogu posvojiti bračni i izvanbračni drugovi zajednički, jedan bračni/izvanbračni drug ako je drugi bračni/izvanbračni drug roditelj ili posvojitelj djeteta, jedan bračni/izvanbračni drug uz pristanak drugoga bračnoga/izvanbračnoga druga te osoba koja nije u braku ili izvanbračnoj zajednici. Međutim, u Zakonu o životnom partnerstvu osoba istoga spola iz 2020. stavak 2. članka 6. govori o životnom partnerstvu kao »zajednici obiteljskog života«, a članak 40. stavak 1. kaže da »životni partner roditelja djeteta ima pravo ostvarivati roditeljsku skrb o djetetu (…) zajedno s roditeljima ili umjesto roditelja temeljem odluke suda«. Prema članku 45. stavak 3. »sud može imenovati istospolnog partnera skrbnikom djeteta ako je to u najboljem interesu djeteta«.
Slučaj »Zambija« iz 2023. pokazao je kako su dvije žene, od kojih se jedna izjašnjava kao muškarac, što je zasvjedočeno i u dokumentima, posvojile dijete iz DR Konga u kojem je tzv. transrodnim osobama zabranjeno usvajanje djece. Teorijski dvije osobe istoga spola mogu biti skrbnici djeteta. Većinska vladajuća parlamentarna stranka u Hrvatskoj, koja se izjašnjava kao demokršćanska stranka desnoga centra, u svojem programu iz 2022. predviđa »modernizaciju obiteljskog prava« i navodi: »Poštujemo sve zajednice obiteljskog života koje se temelje na međusobnoj ljubavi i brizi te načelima solidarnosti i društvene odgovornosti«, pri čemu se može zaključiti da se pojam zajednica obiteljskog života odnosi i na istospolne zajednice u kojima žive maloljetna djeca. S druge strane Grad Zagreb otklonio je prvotnu tvrdnju u peticiji pa je uklonio termine »otac« i »majka« iz novih obrazaca navodeći da s izmjenom nije imao veze te »kategorički odbacuju neistinite navode«, pri čemu je poznato da vladajuća stranka u Gradu izričito želi ozakoniti »roditeljstvo, posvajanje i druga prava iz roditeljske skrbi« istospolnih parova, što bi impliciralo promjenu zakona o medicinski pomognutoj oplodnji i ozakonjenje surogatstva.
Međunarodni kontekst: tko je »osjemenjena osoba«?
Obiteljsko pravo u nadležnosti je država članica Europske unije. Globalni trendovi, međutim, pokazuju nastojanja da se iz zakonodavstva postupno ukloni prirodna obitelj – obitelj kao zajednica žene, muškarca i njihove djece – kako bi se obitelju mogle smatrati drukčije zajednice, a roditeljem ili skrbnikom biti gotovo svatko, pa da i »muškarci mogu biti trudni«, kako stoji. Takva nastojanja, koja su suprotna kršćanskoj antropologiji i znanstvenim spoznajama, nerijetko podupiru i stranke koje se izjašnjavaju kao »demokršćanske«.
U Austriji, primjerice, djeca se u dobi od 11 godina upisuju u srednju školu, a roditelji odnosno skrbnici pritom i za sebe i za dijete od 2022. na upisnom obrascu mogu odabrati šest rodova: »muški«, »ženski«, »raznoliki«, »inter«, »otvoreni« ili »bez podataka«. U upisnicama za studij budući austrijski student treba navesti »zakonskoga skrbnika 1 / majku« i »zakonskoga skrbnika 1 / oca«. Tony Evers, guverner u američkoj saveznoj državi Wisconsin, 22. veljače predložio je da se i preko novoga proračuna regulira promjena da se riječ »majka« treba zamijeniti sintagmom »osjemenjena osoba«, »očinstvo« riječju »roditeljstvo«, »supruga« (eng. wife) i »suprug« (eng. husband) neutralnim terminom supružnik (eng. spouse), a riječi »muškarac« i »žena« »osobom«. Argument za uvođenje takvih izmjena bila je činjenica da u toj saveznoj državi istospolni parovi medicinski pomognutom oplodnjom i surogatstvom mogu postati zakonski skrbnici djece, no oštre kritike uzvratile su da to vrijeđa očeve i majke. »To nije samo duboko uvrjedljivo, nego je izravan napad na samu bit majčinstva. (…) Guvernor Evers bivši je nastavnik biologije i kemije; čini mi se da mu treba podsjetnik na temeljne biološke činjenice. Posljednji put kada sam provjeravala, jedini rod sposoban za rađanje bio je ženski. Svatko tko kaže drukčije, poriče znanost«, izjavila je savezna zastupnica Amanda Nedweski.
Lingvističko inženjerstvo
Iako su upozorenja na mogućnost uvođenja nove terminologije, »roditelj 1« i »roditelj 2« 2013., kada je ratificirana Istanbulska konvencija, dočekivane s podsmijehom i etiketom teorije urote, praksa urote nažalost postoji. Ona se sastoji u postupnom, gotovo neprimjetnom mijenjanju svijesti o tome što je identitet, što je spol, očinstvo i majčinstvo, kako bi se u ime navodne inkluzije manjina stari jezik zamijenio novim, koji ne odgovara biološkoj stvarnosti. Digitalizirana birokracija pritom se pokazuje moćnim saveznikom; obvezni »online« obrazac nije moguće poništiti. Tko kontrolira jezik, kontrolira »istinu« u svijesti ljudi. To nije bilo poznato tek Georgeu Orwellu, to je poznato suvremenim društveno-lingvističkim inženjerima, koji se služe političkom i medijskom moću, ali i međunarodnim utjecajem, koji je papa Franjo tijekom posjeta Mađarskoj nazvao podmuklim putom ideološke kolonizacije. Orwellov popis pod hitno treba ažurirati: »Rat je mir. Sloboda je ropstvo. Neznanje je moć. Žensko je muško. Muško je žensko. Nema ni ženskog ni muškog.«
