Početkom srpnja pravosudna komisija talijanskoga Senata odobrila je prijedlog zakona kojim se surogatstvo definira kao univerzalni zločin, što znači da će ta odredba – kada bude usvojena i u primjeni – osim u Italiji vrijediti i u inozemstvu. Na taj se način želi stati na kraj pojavi kojom talijanski državljani koji pribjegavaju praksama surogatstva u inozemstvu idu onkraj zakona jer je ono u njihovoj zemlji zabranjeno. Slično izigravanje zakona i sustava događa se i u Hrvatskoj. Nemali je broj slučajeva posljednjih godina dospio u javnost te se doznaje o parovima koji su došli do djeteta surogatstvom.
Odlazili su u zemlje gdje je surogatstvo legalno, poput Ukrajine, Bjelorusije i Indije, te se vraćali u Hrvatsku s djecom. Prema svjedočanstvima »naručitelji« djece odmah u bolnicama gdje se rađaju djeca dobivaju potvrdu o rođenju djeteta i rodni list, s kojim odlaze u veleposlanstvo, gdje prijavljuju da se žena slučajno zatekla u toj zemlji i tamo rodila. Dobivaju papire za dijete, s kojim se vraćaju u Hrvatsku te ga prijavljuju. Na taj način država na neki način priznaje i legalizira ono što je u Hrvatskoj zabranjeno. A da se o moralnim implikacijama surogat-majčinstva i ne govori…
»Surogat-majčinstvo prije svega je biznis«
O tome kako se boriti protiv surogatstva, toga novoga oblika izrabljivanja žena i djece, te kako zaštititi pravo djece na njihovo podrijetlo, da ih se ne degradira kao proizvod, razgovarali smo s Oliviom Maurel, glasnogovornicom Deklaracije iz Casablance, dokumenta koji se zauzima za globalno ukinuće surogatstva.
Glasnogovornica Deklaracije iz Casablance Olivia Maurel: »Svaka vlada u prvom redu treba biti vrlo jasna oko surogat-majčinstva i zabraniti ga. Druga mjera trebala bi biti sprječavanje posredničkih tvrtki, agencija koje svojim državljanima nude usluge surogat-majčinstva, kažnjavanjem te aktivnosti. Zatim treba odvratiti vlastite državljane od odlaska u inozemstvo radi traženja surogat-majki sankcioniranjem toga pristupa«Globalizacija i olakšano prelaženje granica potaknuli su širenje surogat-majčinstva, kaže sugovornica, ističući da iako većina europskih zemalja – kao i većina zemalja u svijetu – zabranjuje surogat-majčinstvo na svojem teritoriju, dopušta naručiteljima roditeljima da se vrate s djetetom iz zemlje gdje je surogat-majčinstvo legalno. »Drugim riječima, zakonodavstvo može zabraniti surogat-majčinstvo, ali vlade i sudovi mogu omogućiti i priznati prava namjeravanih roditelja na dijete, pod lažnim argumentima najboljega interesa i zaštite djeteta. Drugo objašnjenje za toliki promet iz zemalja poput Indije i Ukrajine troškovi su surogat-majčinstva. Ne smije se zaboraviti da je surogat-majčinstvo prije svega biznis. Ljudi žele manje platiti i spremni su ići daleko da to postignu. Surogat-majčinstvo u Indiji košta između 20 i 30 tisuća dolara, a u Ukrajini između 40 i 60 tisuća dolara, što je i dalje vrlo nisko u usporedbi sa surogat-majčinstvom u SAD-u, gdje se ono plaća između 120 i 170 tisuća dolara«, napominje naša sugovornica.
Pitamo je koje se mjere moraju poduzeti kako bi se spriječilo zaobilaženje zakonskih propisa u vezi sa surogat-majčinstvom. »Svaka vlada u prvom redu treba biti vrlo jasna oko surogat-majčinstva i zabraniti ga. Druga mjera trebala bi biti sprječavanje posredničkih tvrtki, agencija koje svojim državljanima nude usluge surogat-majčinstva, kažnjavanjem te aktivnosti. Zatim treba odvratiti vlastite državljane od odlaska u inozemstvo radi traženja surogat-majki sankcioniranjem toga pristupa, što Italija planira dodati u svoje zakonodavstvo. Konačna je mjera potpisivanje Deklaracije iz Casablance za univerzalnu zabranu surogat-majčinstva i uvjeravanje drugih država da potpišu konvenciju o zabrani«, poručila je sugovornica.
Surogatstvo je istovjetno trgovini ljudima
S pravnoga stajališta u pitanju surogat-majčinstva dijete se tretira kao predmet prodajnoga ugovora pa je upitno kako se zbog toga surogatstvo ne može univerzalno definirati kao kršenje ljudskih prava. Našu sugovornicu pitamo je li pristup Italije da surogatstvo definira kao univerzalni zločin u tom pogledu primjeren. »U skupini ljudi koja je radila na Deklaraciji iz Casablance imamo izvrsne pravnike iz cijeloga svijeta. Svi oni kažu da se kod surogat-majčinstva dijete i majka smatraju predmetima u ugovoru. Nije bitno je li riječ o komercijalnom surogat-majčinstvu ili surogat-majčinstvu bez naknade jer će uvijek doći do prijenosa prava vlasništva nad osobom djeteta, kao kod svih komercijalnih ugovora ili donacija. Mislimo da to nije dobro za dijete. Nadalje, majka djeteta koja ga rađa također je objekt u ugovoru o surogat-majčinstvu jer se njezina maternica iznajmljuje za vrijeme gestacije. Dakle, taj je pravni problem dvostruk jer ni dijete ni majka ne bi trebali biti tretirani kao predmet ugovora. Svako ljudsko biće treba biti tretirano kao subjekt prava, a ne kao objekt prava.«
Zato se, nastavlja naša sugovornica, na međunarodnoj razini surogat-majčinstvo lako može shvatiti kao trgovina ljudima prema Protokolu za sprječavanje, suzbijanje i kažnjavanje trgovanja ljudima, posebno ženama i djecom koji dopunjuje Konvenciju Ujedinjenih naroda protiv transnacionalnoga organiziranoga kriminaliteta. Nadalje, pravo na slobodu od ropstva, koje je zaštićeno Općom deklaracijom o ljudskim pravima iz 1948. godine, de facto zabranjuje bilo kakvo pravo vlasništva nad bilo kojim ljudskim bićem, poput novorođenčeta ili majke.
Borba protiv surogatstva univerzalno je ljudsko pitanje
Jedan od pravnih dokumenata kojima se želi zabraniti surogat-majčinstvo jest i Deklaracija iz Casablance, a što su sve postigli od 2023. otkriva nam glasnogovornica te inicijative Maurel. »Vrlo smo naporno radili na sastancima s važnim liderima diljem svijeta. Hrvatski sabor među prvima nas je pozvao da objasnimo kako zabraniti surogat-majčinstvo širom svijeta. Dvaput smo ove godine govorili na događajima organiziranim u UN-u, u New Yorku i Ženevi, kako bismo apelirali na države. Radimo na uvjeravanju država da započnu taj veliki pokret za čovječanstvo, a posebno za žene i djecu.«
Da borba protiv surogat-majčinstva nije ograničena samo na Katoličku Crkvu ili određene vjerske skupine, nego je to univerzalno ljudsko pitanje, potvrđuje i primjer naše sugovornice koja se deklarira kao ateistkinja. »Naravno, ukidanje surogat-majčinstva ne tiče se određenih skupina ljudi. To pitanje uključuje cijelo čovječanstvo. Protiviti se iskorištavanju žena, ali i tomu da se novorođenče planira odvojiti od majke pri rođenju – pitanje je ljudskoga dostojanstva. Surogat-majčinstvo je nehumano i moramo se svi zajedno boriti za njegovo ukidanje«, zaključuje Olivia Maurel.
Zamke »prekograničnoga roditeljstva«
