Zbog ratnih i poratnih okolnosti obred podjele sakramenta krizme, koji je u redovitim prilikama dijelio biskup, u hrvatskome i slovenskome dijelu Tršćanske i Koparske biskupije nije bio obavljen od 1940. do 1947. godine. Otvoreni napadi na riječkoga biskupa Antonija Santina, koji su se dogodili u Kopru 19. lipnja 1947., bili su jasno upozorenje kakve bi sve reakcije mogao izazvati njegov dolazak na teritorij zone »B«.
Unatoč »koparskome iskustvu«, biskup Santin je – vjerujući kako su hrvatski komunisti manje radikalni prema vjeri od onih slovenskih – u kolovozu 1947. odlučio posjetiti hrvatske župe svoje biskupije i podijeliti sakrament krizme. Na nagovor hrvatskih svećenika, koji su strahovali da bi se mogla ponoviti situacija iz Kopra, Santin je na kraju ipak odustao od svoje nakane, zatraživši od Svete Stolice da uglednoga slovenskoga svećenika Jakoba Ukmara imenuje njegovim delegatom za podjelu sakramenta krizme u jugoslavenskome dijelu Tršćanske i Koparske biskupije. Nakon što je sredinom srpnja iz Rima stigao potvrdan odgovor, Jakob Ukmar je kao ovlašten biskupov poslanik mogao krenuti u Istru, planiralo se da se tijekom dva tjedna sakrament krizme podijeli u 34 istarske župe.
Dolaskom u Pazin 16. kolovoza 1947., kao u prvo odredište svojega pastoralnoga pohoda, Ukmar je s ravnateljem sjemeništa Leopoldom Jurcom posjetio predstavnike vlasti te im priopćio plan podjele krizme. Krenuo je od Pazina, ujutro su 17. kolovoza u župnoj crkvi sv. Nikole krizmana 422 kandidata. Popodne je istoga dana krizma podijeljena u župi Stari Pazin, navečer u Grdoselu, a idućega dana u župama Beram, Trviž i Kašćerga. U svim je spomenutim župama krizma prošla bez ikakvoga ometanja ili provokacija, pa je Ukmar u pratnji ravnatelja sjemeništa Leopolda Jurce i doravnatelja Miroslava Bulešića 19. kolovoza odlučio krenuti u župu Tinjan, udaljenu od Pazina desetak kilometara.
Župna misa u Tinjanu trebala je započeti u devet sati, međutim, skupina ljudi iz župe i okolnih mjesta, naoružana poljoprivrednim alatom, prepriječila je ulazak u crkvu krizmanika, kumova i svećenika iz okolnih župa. U očekivanju Ukmarova dolaska pred crkvom se plesalo partizansko kolo. Dvojica svećenika, prof. Mirko Usmiani i Franjo Štegel, koji su došli u Tinjan kako bi sudjelovali u svečanosti podjele krizme, prisilno su uvedeni u kolo.
Župnik Tomo Banko telefonirao je zapovjedniku policije u Pazinu, zamolivši ga da pošalje policiju u Tinjan radi uspostavljanja reda i omogućivanja podjele krizme. No, kada je uvidio kako od spomenute intervencije ne će biti ništa, Ukmaru je poslao nekoga mladića da ga obavijesti kako se krizma ne može obaviti te neka se stoga vrati u Pazin, što je Ukmar i učinio.
Iako se na temelju događaja u Tinjanu naslućivalo da bi slične provokacije mogle izbiti i u drugim župama, Ukmar je prema zacrtanome planu nastavio pohoditi župe i dijeliti krizmu. Od 20. do 22. kolovoza krizmu je obavio u sljedećim župama: Kringa, gdje se uz domaće kandidate krizmalo i 48 iz župe Tinjan, Žminj, Sveti Petar u Šumi, Sveti Matej-Cere, Sveti Ivanac i slovenska župa Kubed.
Budući da niti Ukmar niti istarski svećenici nisu raspolagali nikakvim obavijestima, niti u naznakama, koje bi upućivale na mogućnost izazivanja nereda, vjernici su obaviješteni kako će se krizma u župi Buzet obaviti 23. kolovoza u prijepodnevnim satima. Prvotno je bilo određeno da će Ukmara na krizmi pratiti Milanović ili Jurca. No, kako su obojica u to vrijeme bila zauzeta, određeno je da ga prati profesor i doravnatelj pazinskoga sjemeništa Miroslav Bulešić. U trenutku kada se u prepunoj crkvi u Buzetu očekivao početak mise, na glavna je vrata ušla grupa od petnaestak ljudi vičući: »Ne ćemo krizmu! Hoćemo biskupa! Ne ćemo da popovi krizmaju našu djecu!« Došavši do sredine crkve, počeli su vikati: »Zašto ne smiju kumovati borci? Zašto smo mi prolijevali svoju krv? Dolje s agentima fašista! Hoćemo novi život! Tako je!«
Pred pobunjenike je tada stupio Bulešić; pozivajući se na ustav i zajamčenu slobodu vjere, zatražio je da odmah napuste crkvu. Iznenađeni odlučnošću mladoga svećenika, bukači su ustuknuli i izišli iz crkve. Situacija se na trenutak smirila, međutim, kada je počela misa, provokatori su ponovno nahrupili u crkvu. Pokušaj trojice svećenika da im zapriječe ulaz samo ih je dodatno razbjesnio te su uz viku i psovke pojurili prema prezbiteriju. Iako su bili izloženi ometanju i provociranju, svećenici su ipak uspjeli misu privesti kraju, potom je trebala slijediti podjela krizme. U trenutku dok se Ukmar, praćen svećenicima, kretao prema kandidatima koji su bili najbliže oltaru, provokatori su počeli bacati trule rajčice i prodirati prema prezbiteriju. Pred organiziranim nasiljem Ukmar i svećenici bili su prisiljeni prekinuti krizmu i povući se u župnu kuću. Tada su se neredi nastavili u prezbiteriju sve do podne; pušilo se i psovalo, a čule su se i riječi kako ne će biti mira sve dok se crkve ne pretvore u garaže i konjušnice. Molba vlastima da uspostave red i mir ostala je bez rezultata.
Na savjet svećenika i narodnoga zastupnika Srećka Štifanića da se prekine krizmanje, Ukmar je samo dodao: »Mi ćemo vršiti svoju dužnost, a oni neka vrše svoju.« Popodne je bez incidenta obavljena krizma u Črnici, župi nadomak Buzeta. Do nereda nije došlo jer putujući mitingaši najvjerojatnije nisu znali da će se ondje održati krizma.
Nastavlja se
