VODNJAN • U župi Vodnjan živi crkvena pjevačica 92-godišnja Marija Morosin, već 19 godina udovica. Njezina je obitelj počela čitati Glas Koncila od prvoga broja i to traje sve do danas, 61. godinu. Pasionirani su čitatelji bili muž Josip, trgovački inspektor, i sin Dino, građevinski tehničar. Život joj je bio dramatičan. Imala je samo dvanaest godina kada su Nijemci 9. veljače 1943. na trgu u Kanfanaru na stoljetno stablo objesili župnika Marka Zelca, koji ju je krstio, pričestio i krizmao. Nakon vješanja župnika Nijemci su sabrali muškarce u Kanfanaru i držali ih danima kao taoce. Među njima je bio i njezin otac Martin, kojemu je s majkom svaki dan donosila jelo. Samo 163 dana nakon toga zvjerski su partizanski otpadnici mučili i ubili njihova kapelana Angela Tarticchija, tada župnika u obližnjem Rovinjskom selu. Doživjela je ubojstvo i trećega bivšega kanfanarskoga župnika Miroslava Bulešića 24. kolovoza 1947. na krizmi u Lanišću. Ona je kao krojačica, kako kaže, imala blagoslov srediti okrvavljenu i razderanu crnu svećeničku vestu mučenika Bulešića za trajno izlaganje u njegovoj rodnoj župi Svetvinčenat. Tako je njezin život obilježen svećenicima mučenicima.
Vidjela je i kako su partizani zarobili dva kamiona njemačkih vojnika, koje su strijeljali i bacili u obližnju jamu Bumbašel. Od svega joj se najviše usjeklo u pamet euharistijsko čudo koje se zbilo u vrijeme božićne večernjice 1931. godine. Dok su pred izloženim Presvetim molili litanije, župnik Zelco na mjestu je bijele hostije vidio Isusovu krvavu glavu. Ne vjerujući svojim očima, skinuo je naočale i trljao oči. Pitao je uz sebe sjemeništarca Marija Stipančića i sakristana vide li i oni štogod. Kad su potvrdili, župnik je preneražen spremio Presveto. Izvijestio je biskupa. Vijest su tada prenije mnoge europske novine. Od tada je Marija posebno pobožna euharistijskomu Kristu i Presvetomu Srcu Isusovu.
