Marija, Majka Isusova, lajtmotiv je pjesama Ivane Dizdar tijekom posljednjih šest godina. Nagrađivana pjesnikinja na Malu je Gospu 2017. na jednoj društvenoj mreži objavila prvu pjesmu nadahnutu Bogorodičinim likom, na što su prijatelji izrazito pozitivno reagirali. Od tada do danas ispisala je nekoliko marijanskih ciklusa. U njezinoj se poeziji Marija pojavljuje na suvremen, neočekivan način: ona, osim što prati Isusa tijekom njegova zemaljskoga života, posjećuje Zemlju, razgovara sa Sinom, razastire oprano rublje, igra na buće, pije kavu itd. Pjesnikinja time otkriva dvije važne stvari: da joj je Marija bliska suputnica u svakidašnjici i da Marija nikada sebe ne stavlja u središte, nego vodi k Isusu.

»Vjerujem da je očaranosti Marijom pridonijelo nekoliko poticaja iz mojega bližega okruženja i osobnih preokupacija: marijanski orijentirana hrvatska kultura, pučki običaji u obliku marijanskih procesija u kojima sudjelujem od djetinjstva, percepcija uloge žene u postmodernom društvu, osobna sklonost analizama, definiranju, posebno kad je riječ o odnosu svjetovno – duhovno itd. Marija je stuba do Isusa, čak i u duhovnoj poeziji. Neki su stihovi inspirirani izravnije njegovim likom; nadam se da ću duhovno i poetski dozreti dovoljno da posvetim cijeli jedan ciklus Bogočovjeku«, rekla je pjesnikinja za Glas Koncila.

Budući da se prvi Dizdaričin doživljaj Marije oblikovao u rodnoj Imoti, a kasnije je mnogo putovala i živjela u inozemstvu, čitala i prevodila, u pjesmama spaja biblijske krajolike i događaje s hrvatskim prostorima. Tako u pjesmi »Pietá« piše: »nedjeljom popodne / među zabiokovskim polama i cvrčcima / Marija igra na buće sa smrću / koja pobijedi / na crvenici ispisuje Riječ«.

»Naslanjajući se na vlastito iskustvo podučavanja djece i odraslih, odlučila sam o nepoznatom pisati preko poznatoga, spajajući zavičajne motive poput Vrljike s biblijskim i duhovnim motivima koje istražujem. Takva relativnost prostora tipična je i za današnje, digitalno doba u kojem se udaljenosti prividno smanjuju. Kao što u stvarnosti mogu sutra odletjeti u Rim ili na Maldive, tako u umjetničkoj i duhovnoj stvarnosti za tili čas mogu prijeći od Genezareta do Jadrana. Tomu dodajem i relativnost vremena jer je, biblijskim rječnikom, ‘jedan dan kod Gospodina kao tisuću godina, i tisuću godina kao jedan dan’ (2 Petr 3, 8). Stoga moje viđenje Marije uključuje i neobične motive i ponašanja kojima ona prije dva tisućljeća nije mogla biti izložena. Primjerice, nije mogla kuckati po tipkovnici ili čitati A. B. Šimića. Prikazujući je pomoću onoga što nam je bliže i razumljivije, približavam je sebi i čitateljima«, pojasnila je pjesnikinja.

Poezija je uvijek osobna pa je tako i pjesnikinjin doživljaj Marije osoban. »Ako bih je jednom riječju mogla definirati, gledano samo iz osobne perspektive, onda bi to bilo – učiteljica. Nenametljivo i iskustveno, Marija prenosi znanja i umijeća jednako kao što je to činila u doba Isusova djetinjstva.

Taj neobičan dar, da kao majka podučava Sina Božjega, istodobno učeći od njega kao pravoga Boga, po mojem je mišljenju dokaz Božje zaigranosti i skromnosti. I nadasve, čežnje za čovjekom. Marija me uči kad biti tiha i ponizna, a kad zagrmjeti. Ona je spoj apsolutnoga predanja u Božje ruke i samoaktivnosti, angažiranoga djelovanja. To nije jedini način kako promatrati Mariju. Ipak, vjerujem da joj nije mrsko kad je zamislim da sa mnom prevodi ili pije kavu na balkonu. Njezina poruka s toga balkona ili s Kalvarije ili iz Fatime uvijek je ista: Bog toliko ljubi čovjeka da se dao u njemu ugnijezditi; u čovjekove se ruke položio na početku i na kraju Kristova ovozemaljskoga života. To meni, to nama Marija govori. Da smo ljubljeni i da će sve biti dobro jer je najjača sila u svemiru na našoj strani. I da se ne ustručavamo zagrliti Boga cijelim bićem. Spremno mu reći ‘da’«, istaknula je pjesnikinja.

Iako je Marija u poeziji Ivane Dizdar biblijska žena, o čijem se zemaljskom životu doznaje iz evanđelja, ona je i sveprisutna u životu suvremenoga čovjeka; smiruje potrese i atomske bombe, u džep sprema tenkove, dostavlja kartu za Lourdes. Neki se motivi koji opisuju Mariju ponavljaju: plava boja, bose noge, plašt i ljubičice, pa je pjesnikinja i o tome govorila: »Uobičajena slika Marije kao bosonoge mladolike žene obavijene plaštem s djetetom u naručju u mojim je stihovima isprepletena s manje uobičajenim motivima koji imaju osobnu notu. Netipični stalni motivi mogu se iščitavati kao simboli Marijine neposrednosti i bliskosti (kava), samozatajnosti (ljubičice) i sl.«

»Marija Božje odluke ne propitkuje, ali ne sjedi prekriženih ruku. Dovoljno je hrabra i spremna da od prvoga Božjega obraćanja odmah kaže ‘da’, ‘Evo službenice Gospodnje’. Isto radi i kasnije, primjerice na vjenčanju u Kani. Ona je ta koja primijeti da ‘vina nemaju’. Ne paničari, ne odlazi domaćinima, ne kritizira. Postupa mirno i razborito, ide onomu za kojega zna da uvijek ima rješenje. I kad joj odgovori na način koji je nama možda neočekivan (‘Ženo, što ja imam s tobom?’), ona čita između redova jer zna da je čudo već učinjeno, da su se možda više nego riječima razumjeli pogledima, i da je jedino što treba u tom trenutku tu svoju vjeru i poslušnost prenijeti drugim gostima, odnosno savjetovati im da čine sve što im Krist kaže«, rekla je. »Što više o Mariji čitam i razmišljam, uvjerenija sam da je znala kad se odlučiti za akciju, kad za kontemplaciju. Nema važnijega.«

Korijen pjesnikinjina iskustva vjere seže u djetinjstvo kada je razumjela Marijinu ulogu u povijesti spasenja: »Marija je smjerokaz prema Bogu. Možda bismo destinaciju našli i bez smjerokaza, ali teže. Svakako ni jedan smjerokaz nije svrha sam sebi. Sjećam se neke davne propovijedi u kojoj je rečeno da će većina pacijenata, ako ima priliku, obratiti se liječnikovoj majci za pomoć i preporuku. U mojem se zavičaju korača i u marijanskim procesijama i za križem, koračaju bake i djeca vrtićke dobi, profesori i ratari. Iskustveno znam da su svi usmjereni prema Trojedinomu Bogu, bez obzira na stupanj teološke ili kakve druge naobrazbe.«

*

Marija je proljeće u prsima
Rascvjetala knjiga
Mlijeko na zapešću
Na jagodicu njena kažiprsta stane milijun bubamara
Marija je generator dobrih želja

Zamišljaš li je s perjastima, sa svatovima, volom ili podno drveta
Zapravo lijepiš komade bosonogog mozaika

Poželiš li je verbalno oplaštiti
Izaberi riječ na koju se ježiš po listovima
Marija učiteljica

*

Na Genezaretskom jezeru koje će ispariti
U Vrljiku koja će promijeniti ime u Matica
Zaći pod zemlju i izvirati kao Tihaljina
Koja će se nazvati Trebižat
I ulijeti u Neretvu koja će postati dijelom
Jadranskoga mora
Marija je pročitala stihove koji će biti zapisani stoljećima kasnije
Vaša djeca nisu vaša djeca
Sol joj se s obraza utopila u 38 miligrama po litri
Mora koje će ispariti i pretočiti se u Genezaretsko
Koje će mu oplakivati noge
Koje će se priljubiti uz drvo
Pod kojim ćeš urasti u tijelo
Koje će ispariti u
Riječ

*

Marija se probudila mláda
U kavu je sipala bablje ljeto, tri svjetska rata i
Proustov madelaine
Onda si je razapela plašt preko 360 meridijana
I na 717 jezika
Dokle je god rođendânâ
Odlučila nebu šaputati
vina nemaju