Nakon godine dana iskustva s epidemijom bolešću COVID-19 sasvim je jasno da djeca i mladi nisu ugrožena skupina niti ih treba zaštititi cijepljenjem. Štoviše, cijepljenje mlađih od 18 godina nije dopušteno jer učinke na njihovo zdravlje nitko nije ispitao. Usprkos činjenici da su maloljetnici otporni na djelovanje koronavirusa, zabranjen im je dolazak u školu, a u vrijeme popuštanja mjera ulazak u školske prostorije uvjetovan je mjerenjem temperature i pranjem ruku dezinficijensima.
Dezinficijensi, antiseptici ili biocidi kemijska su sredstva koja sadrže kvarterne amonijeve soli, klorirajuće agense, perokside, alkohole, amine, ali i razgradne produkte poput formaldehida i klorbenzena. Poseban su problem za zdravlje djece kvarterne amonijeve soli (kationski dezinficijensi) koje su vrlo čest sastojak sredstava za čišćenje i dezinfekciju (npr. alkildimetilbenzilamonijev klorid (ADBAC), didecildimetilamonijev klorid (DDAC), benzalkonijev klorid (BAC), cetilpiridinijev klorid (CPC) i drugi. Dokazano je da ti kationski dezinficijensi i antiseptici oštećuju ljudske stanice inhibicijom rada mitohondrija te imaju učinke endokrinih disruptora odnosno hormonskih otrova. Kada se primijene na kožu, više od 10 posto bude apsorbirano u krvotok, a u 80 posto ispitanika izmjerena je prisutnost kationskih dezinficijenasa u krvi.
Često izlaganje kationskim dezinficijensima uzrokuje kontaktni dermatitis i astmu te upale oka i preosjetljivost. Znanstveni podatci o kroničnoj toksičnosti kationskih dezinficijenasa prilično su novi, što znači da njihova trenutačna regulacija nije utemeljena na najnovijim spoznajama. Riječ je o studijama koje povezuju djelovanje tih dezinficijenasa s upalnim procesima, reproduktivnim poremećajima, disfunkcijom imuniteta i ugroženim zdravljem (razvojem) fetusa. Osim kationskih dezinficijenasa, ostala sredstva za kemijsku higijenu prostora ili ruku također izazivaju štetne učinke kada se redovito rabe. Sva sredstva s dodatkom klora mogu izazvati kožne reakcije i iritaciju oka te želučane smetnje, a sredstva na bazi alkohola utječu na respiratorni trakt i na središnji živčani sustav.
Nikada škole, vrtići, igraonice ili drugi prostori u kojima borave djeca nisu bili prebrisani i natopljeni tolikim količinama kemikalija, stoga je teško predvidjeti posljedice onkraj onih koje su dobro poznate.
Mnogi koji su bili izravno i često izloženi djelovanju kvarternih dezinficijenasa, poput čistačica, zdravstvenih djelatnika, kuhara ili onih u kemijskoj proizvodnji, zabilježeni su u znanstvenoj literaturi kao rizična populacija. Nažalost, mnogi imaju očekivane dijagnoze u zdravstvenom kartonu. Ne bi bilo dobro da se djeca, zbog redovitoga pohađanja škole, priključe toj kohorti.
Dezinficijensi u školi masovni su eksperiment za koji ne postoji opravdanje, a za eventualne posljedice ne će nitko odgovarati jer očekuju se tek kroz nekoliko godina. Kationski dezinficijensi i druge sanitarne kemikalije uglavnom ne izazivaju akutne, vidljive poremećaje, nego se zdravstvena cijena plaća s odgodom.
Izlaganje djece dezinficijensima primjer je selektivne i nedosljedne primjene načela opreznosti. S jedne se strane inzistira na preventivnim mjerama, kako bi se spriječilo širenje koronavirusa, a s druge se strane zanemaruju znanstvena upozorenja da su mnogi dezinficijensi vrlo štetni za djecu. Zagovornici dezinficijenasa ignoriraju rizike njihove uporabe. Tvrdnja da kemijska zaštita nema drugu stranu medalje svojevoljna je procjena ili neupućeni dojam.
Osim toga, masovnim izlaganjem djece dezinficijensima zanemaruje se načelo proporcionalnosti, koje čini važan sadržaj opreza. Budući da je za djecu zdravstveni rizik od zaraze koronavirusom beznačajan, nepotrebno je tu otpornu i neosjetljivu populaciju izlagati kemijskim sredstvima. Dezinfekcija škola i djece, bez opravdanih razloga i bez izbora manje štetnih sredstava, nalikuje na kemijsko nasilje u obrazovnom sustavu.
