Krštenje, krizma, misa, sprovod… Zbog svega toga Crkva i njezini službenici često su na udaru dijela militantne javnosti, a posebno određenih još militantnijih medija. Tako je i ovih dana, pa vam zbog toga pišem. Ljuta sam – kao što je »ljuta« i ona majka koja ima krizmanika, a koju spominju mediji – ali iz drugoga razloga. Naime, 30 tisuća mladih vjernika okupilo se nedavno u Vukovaru, te mirno, veličanstveno, dostojanstveno molilo, pjevalo i slavilo: ništa! Jesu li bili na naslovnicama, jesu li bili na portalima, u vijestima? Jesu, ali tek kao »trinaesto prase«, tek toliko – i zato sam ljuta! Jer, o tom potencijalu dobra ne smije se znati u ovoj sredini koja je prepuna vjernika, manje ili više praktičnih katolika i drugih, ali kada se javi neka »gospođa mama« koja je zgrožena i ljutita na svoga župnika jer mora »platiti uslugu« za krizmu, onda je to »medijski događaj dana« koji se brzo širi internetom i prelijeva na društvene mreže. I sve je pobrojeno, barem za tu jednu biskupiju i župu: za posudbu haljine za krizmanike – 70 kuna, DVD i tri fotografije – 80 kuna, uspomena na svetu potvrdu – 5 kuna, svijeća – 15 kuna, taksa biskupiji – 30 kuna, dar krizmanicima – 20 kuna, uređenje crkve – 30 kuna, dar crkvi – 30 kuna, a nagrada kateheti i biskupu je po 10 kuna. U medijima piše: roditeljima će »izbiti iz džepova najmanje 300 kuna«. No o kakvom je to »izbijanju novca iz džepova« roditelja riječ? Zar sve što je nabrojeno i navedeno nisu stvarni troškovi vezani uz pripremu i organizaciju slavlja, a sve u prilog – krizmanicima? Znamo i složit ćemo se: ni 300 kuna, u današnje vrijeme, nije mala svota. Posebno onima koji žive u materijalnoj oskudici. No nigdje ni riječi o tome koliko je koštala ili će koštati odjeća za krizmanice i krizmanike, nigdje ni riječi o darovima koje će dobiti od kumova, o trošku obitelji za svečaniji ručak (najčešće u restoranima). Međutim, ni to nije problem – barem kako ja vidim, jer sam i sama imala više krizmanika u obitelji i rodbini i svi jedni drugima pomognemo jer znamo da se nešto više potroši. Ali, potroši se za lijepu svečanost, za naše zajedništvo, za naše povezivanje. Kada podijelimo troškove – koji mogu biti i skromniji, pokazujemo da smo solidarni i da jedni druge volimo, a naši nas svećenici potiču i uče da proslave krštenja, prve pričesti i krizme ne pretvorimo u »bakanalije« i podučavaju da je najvažniji i ispred svega – sakrament. Zašto o tome ne pišu u medijima, nego uvijek izdvoje nekoga pojedinca kojega zloupotrebljavaju kako bi širili svoje obmane i dijelili i svađali vjerničku zajednicu, te poticali na rasprave o tome da se vjernik može biti – i bez Crkve i izvan Crkve?
Stalna čitateljica
Dijelimo Vaše mišljenje i Vaš dojam da nije pošteno, da nije moralno ni etično zloupotrebljavati vjerničko nezadovoljstvo ili »ljutnju«, niti je pristojno s vjerničke strane zloupotrebljavati javni prostor za privatne ili neke druge obračune sa župnikom, biskupom ili općenito Crkvom. Umjesto da se govori o ljepoti sakramenta kršćanske zrelosti – krizme; umjesto da se govori o mnoštvu mladih vjernika koji će tako radosno primiti »pečat dara Duha Svetoga«; umjesto da se govori o tolikim vjerničkim katoličkim obiteljima koje se mole i koje će se moliti za svoje krizmanice i krizmanike; umjesto da se piše kako će se brojne obitelji, prijatelji i rodbina ponovno susresti i radovati se u zajedništvu – za misnim i za obiteljskim stolom; umjesto da se piše kako se i o troškovima – koje i Vi nabrajate u pismu – govori na roditeljskim sastancima i kako je svaki od njih obrazložen, previše se često u medijima nastoji istaknuti neka negativnost, ili sve što je lijepo i pozitivno prikazati u negativnom i lažnom svjetlu.
Mislimo da se upravo to dogodilo i s viješću o kojoj pišete: nekomu je stalo da se Crkvu, župnika i biskupiju prikaže kao negativnu stranu, onu koja »guli« i zloupotrebljava, a na drugu se stranu stavlja neodređena, nedefinirana, nejasna skupina »nezadovoljnih roditelja«, među kojima se ovaj put apostrofira posebno »bijesna mama«, koja vjerojatno nije ni svjesna medijske manipulacije njezinom osobom.
Iskreno, nama se čini da je cijela priča – izmišljena i manipulirana, jer je u svim medijima sve više lažnih vijesti koje bismo morali naučiti prepoznavati. O tome nam zorno govori jedan detalj: u vijesti – koju smo i mi pronašli – piše da se »požalila jedna Šibenčanka«, a u njezinoj »izjavi« piše da im je »dijete donijelo cjenik kući« te da je tek tada »vidjela što se sve naplaćuje za sakrament koji je oduvijek bio besplatan i mora biti besplatan«. Potom u vijesti piše kako je gospođa vjernica i živi onako kako nalaže kršćanska vjera, ali u »ovakvu Crkvu« ne može vjerovati; kako Crkva plaši narod i onda na tom strahu profitira; kako joj se čini kao da smo u srednjem vijeku, kako je Crkva komercijalizirala vjeru i isprala ljudima umove kako bi zarađivala, a podupire i sve političke opcije koje žele »oglupiti ovaj napaćeni narod«. Je li ovo pisala »ljutita mama« ili novinar – zaključite sami: koliko floskula, koliko promašenih teza i tema.
Dovoljno bi bilo reći: čudno da ta neimenovana vjernica nije bila na roditeljskom (i kumovskom) sastanku prije krizme jer bi sve čula i mogla raspraviti, a u vjerničkom bi smislu dobila i poticaj da pristupi ispovijedi kako bi se na misi krizme mogla pričestiti sa svojim djetetom. Jer, o svemu tome u istom članku (na kraju) govori župnik – naveden imenom i prezimenom – koji demantira tu »vijest«, tumači sve pojedinosti i ističe da se oni koji eventualno nemaju novca mogu javiti u župu, koja će im sve pokloniti.
No to njegovo pojašnjenje nije »zaslužilo« naslov koji je – kao i sam članak – najobičnija manipulacija koja ne služi na čast onima koji takve vijesti »proizvode« i šire. A nama vjernicima dobar je povod da razmislimo kakve medije čitamo, slušamo i gledamo i na taj način podupiremo, pasivni i bez reakcije na bezočne laži koje se šire o župi i Crkvi čiji smo članovi.
