Lijekovi u okolišu alarmantan su primjer krhkoga ljudskoga znanja. Iako su lijekovi, u pravilu, vrlo detaljno ispitani i njihovi biološki učinci na ljudski organizam provjereni, iako se, u pravilu, vrlo pažljivo doziraju i isporučuju tek uz recept, njihova je pojava u okolišnim vodama prava znanstvena magla. Nakupljanje lijekova i njihovih metabolita u okolišu obiluje neočekivanim posljedicama, reakcijama iznenađenja i neugodnim otkrićima.
Ono što je jatrogeneza u medicini, paradoks kojim zdravstveni sustav postaje uzročnik bolesti, to je medikalizacija prirode u farmaceutskoj potjeri za zdravljem. Na taj način suvišne dijagnoze i prekomjerne doze čine ljude ovisnima o terapiji, a površinske vode pretvaraju u farmakološke otopine.
Za lijekove u rijekama i jezerima, pa i u pitkoj vodi, često vrijedi bizarno pravilo: nešto iz ničega. Naime, koncentracije lijekova u okolišnim vodama vrlo su male, a efekti vrlo mjerljivi. Tragovi su sintetskih hormona često ispod granice detekcije modernih instrumenata, ali su te doze dovoljne da izazovu pomor riba u nekom jezeru. Ono što analitički kemičar ne može vidjeti, toksikolog može izmjeriti. Nije rijetkost da neki lijekovi, posebno oni koji pripadaju skupini endokrinih disruptora, pri vrlo niskim koncentracijama izazivaju posljedice kojih nema pri izloženosti većim koncentracija. Dakle, još jedan paradoks koji se naziva – nemonotona krivulja u obliku slova U.
Za mnoge lijekove vrijedi, također bizarno, pravilo: jedan i jedan nisu dva, nego tri. To znači da lijekovi mogu pojačavati međusobne (štetne) učinke u okolišu. Međudjelovanje lijekova ili sinergizam čini toksikološku matematiku nepredvidljivom – ne ovisi sve o dozi pojedinoga lijeka, nego i o kemijskom »društvu« u kojem se taj lijek nalazi. Zbroj dviju različitih tableta ne slijedi logiku tradicionalne toksikologije.
A stvarnost je takva da ljudi nikada nisu izloženi djelovanju jednoga lijeka, nego, upravo suprotno, u vodama su otopljeni farmaceutski kokteli. Ono što je zabranjeno u ljekarnama, dopušteno je, eto, u prirodi.
U nadi da će eliminirati sve lijekove iz okoliša znanstvenici su razvili različite sustave za obradu otpadnih voda. No otkrili su da se mnogi lijekovi tijekom razgradnje pretvaraju u metabolite koji su štetniji od polaznih spojeva. Kloriranje vode, ozonoliza ili intenzivna svjetlost potiču reakcije neugodnih iznenađenja, reakcije u krivom smjeru; umjesto rješenja problema, javljaju se nove nepoznanice. Tako se u reakciji s klorom analgetik acetaminofen pretvara u benzokinone koji su sto puta ekotoksičniji od lijeka protiv boli.
Štoviše, u nekim se modernim postrojenjima za obradu otpadnih voda događa »nemoguće«: u sustavu se aktivnoga mulja izlazna količina lijekova povećava! Negativna bilanca mase izmjerena je tako za antiepileptik karbamazepin i antibiotik ofloksacin. Umjesto eliminacije biološkom se obradom lijekovi – proizvode.
Poseban su pak slučaj takozvani zombi-lijekovi, poput nekih steroidnih hormona, koji tijekom dana nestaju zbog fotokemijske razgradnje, a noću obnove svoju strukturu i postanu toksični. To je još jedan udarac za klasičnu toksikologiju – štetnost lijeka ovisi o dnevno-noćnom ritmu. Drugim riječima, ako se uzorak prikupi u krivo vrijeme, dobit će se krivi rezultati. Ili, kako to tumači John Sumpter, ekotoksikolog sa sveučilišta »Brunel« u Engleskoj: »Ako je kemikalija nestala, nemojte misliti da se ne može vratiti i progoniti vas.« Karen Kidd, profesorica ekologije iz New Brunswicka, zaključuje slučaj o zombi-lijekovima: »To su rezultati koji nas moraju prizemljiti.«
Osobit primjer lijekova u okolišu, koji razotkriva neznanje o tim biološki aktivnim tvarima, jest ekološka katastrofa – pomor supova na indijskom potkontinentu. Zbog uporabe antireumatika diklofenaka (»Voltaren«) tijekom desetak godina (početkom devedesetih) nestala je čitava populacija supova u Nepalu, Pakistanu, Indiji… 60 milijuna ptica je zatrovano popularnim lijekom, nestali su ekološki čistači strvina, razmnožili se štakori, divlji psi, vratila se kuga…
Takvi domino-efekti, ekološke lavine i kaskada incidenata dodatno opterećuju, ali i ismijavaju pokušaj čovjeka da vlada prostorom, vremenom i životom. Medikalizacija prirode okolišne vode ne čini ljekovitima, a pitku je vodu pretvorila u homeopatski pripravak.
