Božićni i novogodišnji blagdani su iza nas, školske, poslovne i ostale životne obveze su pred nama i život je opet krenuo svojim »klasičnim« i uobičajenim užurbanim tempom. Nakon blagdanskoga raspoloženja tijekom prosinca, koji obično barem pred kraj provedemo u zajedništvu sa svojim obiteljima i prijateljima, siječanj je mjesec u kojem se obično »vratimo u normalu« koja nas nažalost nerijetko razdvaja jedne od drugih. No sredina siječnja donosi jednu zanimljivu obljetnicu – Međunarodni dan zagrljaja koji se slavi 21. siječnja. Tako smo u ovom broju rubrike Mladi mladima odlučili pisati o važnosti ljubaznih odnosa prema drugima i o važnosti zagrljaja, ali i otići korak dalje te se posvetiti osjećajima prema bližnjima (i sebi). Stoga ćemo promisliti o tome kako je Isus izražavao osjećaje, što je istaknuo kao najvažniji među njima te koje su dobrobiti iskazivanja emocija općenito.
Prilika za iskazivanje ljubavi prema bližnjima
Iako se ponekad više volimo zatvoriti u sebe i sami proživljavati svoje osjećaje, u iskazivanju osjećaja nema ništa loše. Štoviše, izražavanje osjećaja potiče se jer je to dobro za naše mentalno zdravlje. Primjer kako se nositi s emocijama daje nam Isus koji je pravi Bog, ali i pravi čovjek. Isus je ljubio, suosjećao, radovao se, smijao se, patio, tugovao, ljutio se, odnosno možemo reći da je iskusio sva ljudska stanja i emocije. Biblija nam na mnogo mjesta donosi primjere emocija koje je Isus proživljavao, a vrlo često radilo se o suosjećanju s bližnjima. Kada pobliže promislimo o primjerima tih osjećaja, mogli bismo zaključiti da je pokretač svih njegovih emocija i radnja bila ljubav. O važnosti ljubavi govori nam Evanđelje po Ivanu (15, 12): »Ovo je moja zapovijed: ljubite jedni druge kao što sam ja vas ljubio!« Također, u Evanđelju po Mateju (22, 37-39) čitamo: »Ljubi Gospodina Boga svojega svim srcem svojim, i svom dušom svojom, i svim umom svojim. To je najveća i prva zapovijed. Druga, ovoj slična: Ljubi svoga bližnjega kao sebe samoga!« Dakle, u te dvije zapovijedi sažeta je čitava Biblija i dana nam je uputa kako živjeti po Božjoj volji.
Bog nas je sve stvorio na svoju sliku kao sestre i braću koja se međusobno trebaju poštovati, skrbiti se jedni o drugima, a iznad svega se voljeti. Ako se pokazati svoju ljubav ne sjetimo svakoga dana, neka nam bar Međunarodni dan zagrljaja bude prilika za iskazivanje ljubavi prema bližnjima – zagrljajem im poručimo da su nam važni i da imaju mjesto u našim srcima.
»Grljenje nije samo čin, to je snažna poruka koja prenosi ljubav«
Fizički kontakt poput zagrljaja ima moć stvaranja dubljih veza među ljudima, a o važnosti zagrljaja govorio nam je polaznik edukacije geštalt-psihoterapije Marijan Horvatek. Istaknuo je kako je u psihološkom smislu dodir u biti »jezik« koji govori izravno srcu.
»Grljenje nije samo čin; to je tiha, ali snažna poruka koja prenosi ljubav, pažnju i sigurnost. Kada nekoga zagrliš, kao da svi strahovi nestanu, a tjeskoba se povuče. U tom se trenutku dvije duše susreću i povezuju. Tada nisu prisutna samo tijela; cijele osobe, s emocijama i mislima, dolaze do izražaja. To je trenutak kada riječi nisu potrebne jer dodirom objašnjavamo više nego što bismo ikada mogli reći«, objasnio je Marijan. Rekao je kako zagrljaj u trenutku tuge ili stresa može pružiti više utjehe nego bilo koja riječ potpore jer tijelo ne samo da reagira na dodir, nego šalje i poruku povjerenja. »U psihoterapiji često se naglašava važnost tijela u emocionalnom procesu: kada riječi ne mogu izraziti osjećaje, tu je fizički kontakt«, objasnio je naš sugovornik.
»Zagrljaj je za mene izraz bezuvjetne potpore i ljubavi, a povezujem ga s osjećajem sigurnosti i smatram moćnim oblikom neverbalne komunikacije. Zagrljaj je dokaz da ljubav ne mora biti savršena, ona jednostavno jest – nježna, tiha, snažna. Kada osoba zagrli drugu, ne samo da daje potporu, nego daje i dušu. To je ono što činimo kada volimo – grlimo; u tom fizičkom kontaktu nalazimo mir, toplinu i pripadnost«, zaključio je Marijan.
Međunarodni dan zagrljaja
Američki protestantski pastor Kevin Zaborney proglasio je 21. siječnja 1986. Međunarodnim danom zagrljaja. Dan je svrstao između Božića i Valentinova jer je shvatio da su u tom razdoblju ljudi najdepresivniji zbog manjka bliskosti i povezanosti s drugima. Kako smatraju i brojni psiholozi, pet do šest zagrljaja dnevno produljuje i poboljšava životni vijek, a četiri zagrljaja dnevno gotovo su nužna za život.
Grljenje utječe na smanjenje emocionalnih i fizičkih zaprjeka između ljudi te time pospješuje zbližavanje. Čin zagrljaja ispušta hormon oksitocin, a zagrljaj koji traje duže od 10 sekunda pomaže u borbi protiv infekcija, depresije i umora. Općenito, duži zagrljaji pridonose fizičkomu zdravlju, od smanjenja krvnoga tlaka do smanjenja tjeskobe. Različite vrste zagrljaja šalju različite poruke, koje nam pak predočuju razinu bliskosti i vrstu odnosa s drugom osobom, od prijateljstva do romantične ljubavi.
Psihologija zagrljaja
Potrebu za osnivanjem Međunarodnoga dana zagrljaja uvidio je 1986. godine u SAD-u Kevin Zaborney, koji je smatrao da je siječanj, mjesec pun poslijeblagdanskoga »bluesa«, savršeno vrijeme za širenje topline i sreće zagrljajem.
Većina nas voli grliti se sa svojim bližnjima, ali rijetki se zapitaju što zagrljaje čini tako posebnima. Svaki je zagrljaj izravno povezan s kemijskim spojevima u našem tijelu koje mi doživljavamo kao osjećaje.
Oksitocin je jedan od glavnih hormona koje tijelo ispušta za vrijeme zagrljaja, što aktivira centar zadovoljstva u mozgu. Aktivacija toga centra tako nam pomaže da iskusimo i osjetimo ljubav, brižnost i sigurnost. Zagrljaji znatno smanjuju stvaranje i ispuštanje kortizola, hormona stresa koji ispuštaju nadbubrežne žlijezde. Hormoni nam pomažu u stresnim situacijama kako bismo u njima znali reagirati na odgovarajući način. Znanstvenici smatraju da nam zagrljaji također služe kao indikatori sigurnosti kod ljudi, odnosno pružaju nam osjećaj sigurnosti kada se nalazimo u društvu određene osobe. Čak i u najstresnijim situacijama zagrljaji nam mogu biti oblik terapije i postati sredstvo zacjeljenja od svakodnevnih pritisaka. Nedostatak zagrljaja, odnosno nedostatak tjelesnoga dodira može negativno utjecati na naše mentalno i emocionalno zdravlje. Istraživanja pokazuju da nedostatak zagrljaja može biti povezan s visokim razinama anksioznosti, a u zoni visokoga rizika razvijanja problematičnoga ponašanja su i djeca koja odrastaju u okruženju u kojem se ne prepoznaje važnost tjelesnoga kontakta odnosno pokazivanja brige i pažnje na taj način.
Grljenje nam pomaže da bolje spavamo, pomaže nam kod samopouzdanja i pozitivno utječe na naš svakodnevni život i aktivnosti kojima se bavimo. Iako se možda čini neobično, zagrljaji pozitivno utječu i na zdravlje srca, pa tako zagrljaj u trajanju od 20 sekunda može znatno smanjiti krvni tlak. Uz sve nabrojene dobrobiti zagrljaja, oni su odličan način neverbalne komunikacije jer zagrljaj često može pokazati ono što ne možemo izgovoriti.
