Spojiti crkvenu naučiteljicu i žene na selu koje se bave poljoprivredom nije laka, ali nije ni nemoguća zadaća. Zašto? Zato što su duhovno i fizičko u našem životu neodvojivi, a ženski je genij vrlo svestran. Zapravo činjenica je da je poljoprivreda uvijek bila, a i danas je djelatnost koja je vrlo bitna za cijelo čovječanstvo. Njezina je važnost u stvaranju i dobivanju proizvoda koji se upotrebljavaju u prehrani ljudi i životinja, kao i sirovina koje se kasnije dalje prerađuju. Osim za globalnu zajednicu, poljoprivreda je važna i za Hrvatsku. Ona je važna gospodarska djelatnost te je ujedno važan dio hrvatskoga nacionalnoga identiteta. Život na selu gotovo uvijek uključuje i neki oblik poljoprivredne djelatnosti, bilo da je to održavanje maloga vrta za vlastite potrebe ili posjedovanje većega poljoprivrednoga zemljišta.
U svakom slučaju znamo da poljoprivreda i svi poslovi vezani uz tu djelatnost uvijek iziskuju mnogo rada, snage i strpljenja. Činjenica je da žene u ruralnim područjima znatno pridonose razvoju poljoprivrednih djelatnosti, a imaju i svoj dan – Međunarodni dan žena na selu – koji se slavi 15. listopada. Žene koje žive u ruralnim područjima, a sudjeluju u poljoprivrednoj proizvodnji, često se suočavaju s nejednakostima kada je riječ o vlasništvu, visini plaća, sudjelovanju u donošenju odluka vezanih uz posao te pristupu financijskim resursima i tržištu. Statistički podatci pokazuju da bi se poljoprivredna proizvodnja u siromašnijim državama povećala za 2,5 do 4 posto, a i da bi se broj pothranjenih ljudi smanjio za 12 do 17 posto samo kada bi žene imale iste mogućnosti kao i muškarci. Zato je jedan od ciljeva Međunarodnoga dana žena na selu osnaživanje žena iz seoskih područja te njihovo ohrabrivanje kako bi aktivnije sudjelovale u društvu i poljoprivrednoj zajednici. Samo će se na taj način poboljšati njihov status jer žene koje žive u ruralnim područjima svojim radom pridonose obiteljskoj zajednici te cijeloj poljoprivrednoj i globalnoj zajednici.
Nemojmo zaboraviti ni svestranost žene, »ženski genij«, kako bi to rekao sveti papa Ivana Pavao II., koji se ogleda u njezinim mnogim sposobnostima, kao što su one koje smo nabrojili, a vezane su ne samo uz tjelesni rad, nego i uz duhovno, intelektualno i misaono djelovanje. Primjer ženama može biti naučiteljica Crkve sv. Terezija Avilska, koja je od djetinjstva bila »gladna znanja«, djelovala na različitim područjima, posezala za novim knjigama, a kasnije ih i pisala. Čime god se bavile, žene zaslužuju priznanje za svoj rad te jednake prilike za napredak i usavršavanje.
»Molitva se ne sastoji od mnogo misli, nego od mnogo ljubavi«, riječi su svete Terezije Avilske, koja se molitvom borila protiv svih zala i tako pronalazila životnu snagu. Tim mudrim riječima sveta je Terezija željela poručiti da je molitva čin u kojem se Bogu obraćamo onim što nam dolazi ravno iz srca – zato »prava« molitva »izlazi« iz pravila i često je u onome što osjećamo jer je sačinjena od mnogo ljubavi.
Sveta Terezija Avilska ili Terezija od Isusa, čiji spomendan Crkva slavi 15. listopada, poznata je kao karmelićanka koja je reformirala istoimenu zajednicu sestara, crkvena naučiteljica i mističarka. Rođena je 1515. godine u Ávili u Španjolskoj. Čitanje i učenje bile su njezine strasti, ono što je obogaćivalo njezin duh, a kao izrazito nadarena osoba u strpljivosti i hrabrosti vidjela je spas. Baš te dvije osobine, strpljivost i hrabrost, čovjeka vode prema cilju koji želi ostvariti. Strpljivost kao umijeće bivanja u miru sa samim sobom, drugima i Bogom te spoznavanje da se sve događa u pravo vrijeme, onda kada je to potrebno. Hrabrost je važna kako ne bismo dopustili strahu da nas ograničava; sve strepnje i strahove, koje je ljudski osjećati, možemo predati u Božje ruke te postati svjesni da nas sve ovozemaljsko vodi prema višemu cilju – vječnomu životu s Bogom. Također, u svojoj knjizi »Put k savršenosti«, koja govori o konkretnom životu sestara karmelićanka u samostanu sv. Josipa koji je osnovala, naglašava važnost poniznosti i zahvalnosti. Preminula je 4. listopada 1582. u samostanu u Albi de Tormesu, gdje je i pokopana.
»Mnogo ćeš napredovati u krjeposti ako sve činiš tako kao da pred sobom vidiš Boga«, misao je svete Terezije koja je željela poručiti kako ćemo se prema svakoj najobičnijoj situaciji ili najmanjoj stvari odnositi ispravno ako zamislimo da je i u tome Bog. U životu je bitno uočiti važnost jednostavnih i običnih stvari; to je ono što je doista bitno, a Bog je uvijek s nama – pruža nam živu vjeru, nadu i ljubav.
Ako imamo Boga – imamo sve
Sveta Terezija Avilska pravi nam je putokaz življenja u vjeri i pouzdanju u Boga. Poznate su njezine riječi koje je čuvala u svojem Časoslovu: »Ništa neka te ne uznemiruje, neka te ništa ne straši. Sve prolazi. Bog se ne mijenja. Strpljenjem se sve postiže. Tko ima Boga, ništa mu ne manjka. Samo Bog dostaje.« Te riječi pružaju nadu nama mladima koji neizvjesno čekamo što nam nosi budućnost, stoga ih se sjetimo u teškim trenutcima. Neka nam one daju snagu da hrabro kročimo novim stazama znajući da je Bog konstanta u ovom svijetu koji se neprestano mijenja. U ovom mladenačkom razdoblju kada smo puni ideja, ideala i energije teško nam je strpljivo čekati na boljitak. Ipak, strpljivost i poniznost put je na koji smo kao kršćani pozvani. I dok čekamo da se naši mladenački snovi ostvare, ne zaboravimo da već sada ako imamo Boga – imamo sve.
Priredili: A. Bukovac, V. Lukačin, I. Moslavac, I. Tomić