U javnosti se često govori o industrijskom nasrtaju na znanost, o tome kako predstavnici tvrtaka manipuliraju znanstvenim podatcima, o sukobu interesa, odnosno o divljem braku znanstvenika i industrijalaca, no rijetko su dostupni izvorni podatci i dokumenti kojima se dokazuje sprega znanosti i industrije.
Upravo su to nedavno učinili Sheldon Krimsky, profesor bioetike na američkom sveučilištu »Tufts«, te Carey Gillam, novinarka i voditeljica američke inicijative »Imamo pravo znati«. Oni su u znanstvenom časopisu objavili studiju u kojoj obrađuju sadržaj povjerljivih dokumenata koji su postali dostupni zbog započetih sudskih postupaka protiv tvrtke »Monsanto« (J. Public Health Pol., 18. 6. 2018.).
Naime, Međunarodna agencija za istraživanje raka (IARC) proglasila je 2015. godine herbicid glifozat »vjerojatnim uzročnikom raka« i svrstala ga u skupinu 2A. Takva se službena klasifikacija Svjetske zdravstvene organizacije posebno odnosi na povezanost glifozata i non-Hodgkinova limfoma, zloćudnoga tumora krvnih stanica. Budući da je tvrtka »Monsanto« glavni proizvođač toga herbicida (pod tržišnim imenom »Roundup«), mnogi ljudi, posebice poljoprivrednici, koji su oboljeli od non-Hodgkinova limfoma podnijeli su sudsku tužbu protiv tvrtke. Do kraja 2017. godine zabilježeno je tri i pol tisuće sudskih parnica protiv »Monsanta«, u kojima oštećeni zahtijevaju odgovornost tvrtke i naknadu štete.
Tijekom sudskih postupaka, u svrhu obrane, ali i na zahtjev sudskih vlasti, izišli su na vidjelo interni dokumenti, zapisnici, prepiske, poruke elektroničke pošte… Nekoliko milijuna (!) stranica takvih dokumenata postalo je »javno dobro« (npr. mrežne stranice www.toxicdocs.org). Time je struktura ovisnosti i hijerarhija odnosa između industrije i znanosti postala vidljiva i dostupna, ali samo onima koji su se odlučili na pothvat detaljnoga istraživanja po bazama podataka, uredskim dokumentima i različitim institucijama. Tako je Carey Gillam došla do tisuća novih stranica poslovnih dokumenata, koje je, na temelju Zakona o pristupu informacijama (FOIA), zatražila od američke Agencije za zaštitu okoliša (EPA). Sve prikupljene podatke pretvorila je u digitalni repozitorij dostupan javnosti (www.usrtk.org).
Na temelju otkrivenih dokumenata postali su razvidni mehanizmi kojima se koristi industrija u zaštiti svojih proizvoda. Oni su prikazani u navedenoj studiji, u kojoj autori Krimsky i Gillam sažeto povezuju industrijske matrice, trikove i postupke u zloporabi znanosti. Autori smatraju da se otkriće ne odnosi samo na tvrtku »Monsanto«, nego je to opći mehanizam industrijskoga nasrtaja na znanost, koji ima štetne posljedice na javno zdravlje, ali i na etiku znanstvenoga publiciranja.
Česta pojava, otkrivena u poslovnoj komunikaciji predstavnika industrije i znanstvenika, jest podvala »nevidljivih autora«. Riječ je o tome da industrijski stručnjaci napišu studije u korist svojih proizvoda (npr. glifozata), a zatim traže »dobrovoljce« sa sveučilišta ili znanstvenih instituta koji će potpisati takve studije. Dakle, ime pravoga autora postaje nevidljivo, a članak lažno potpisuju znanstvenici koji svojim ugledom daju objektivnost i akademsku težinu objavljenoga sadržaja. Jasno, usluga za »pisce duhove« naplaćuje se prema dogovorenim tarifama, a objavljeni se rezultati, povoljni za kontroverzni proizvod, rabe u pritisku industrije na mjerodavne institucije.
Također je česta pojava da se znanstvenici koji sudjeluju u izradi i pisanju studija za industriju ne izjašnjavaju o sukobu interesa, što je njihova moralna obveza. Velik je broj takvih propusta otkriven zahvaljujući dokumentima sudskih postupaka, ali nijedno uredništvo časopisa nije zatražilo povlačenje objavljenoga rada ili barem ispravak lažnoga svjedočanstva. Krimsky i Gillam smatraju da su ulaskom industrije u područje znanstvenih publikacija znatno narušeni etički standardi i povjerenje javnosti u objavljene znanstvene rezultate: »Etički su standardi najgrublje prekršeni, ali ne slučajem, nego planski. Znanstveni su časopisi čuvari pouzdanih podataka i vjerodostojnoga znanja. Stoga su nužni najviši standardi znanstvenoga integriteta.«
