Poštovani!
Nedavno sam imao smrtni slučaj u bližoj obitelji i jedan od prijatelja bližih Crkvi preporučio mi je uplatu 33 misa za pokojnika koje se služe svaki dan. Obično se u našoj obitelji misa uplaćivala na godišnjicu smrti, a za ovakvu praksu nisam čuo. Možete li mi pomoći i reći o čemu je riječ?
Stjepan B.
Više smo puta čuli i čitali, pa i sami u ovoj našoj rubrici pisali o vjerničkoj »praksi« uplaćivanja 33 misa za pokojnike. Pouzdano možemo reći da crkvena liturgija poznaje »gregorijanske mise« i one se slave 30 dana uzastopno, ali danas u liturgijskim knjigama službeno ne postoji takav naziv. Čini se da je taj fenomen dio pobožnosti iz prošlosti, no onda nam dođu pitanja poput Vašega pa vidimo da vjernici još znaju za »gregorijanske mise« koje su ime dobile po papi sv. Grguru Velikom, slavljene su 30 dana uzastopno, i to najčešće – premda ne isključivo – za pokojnike, a oni su dodali još tri, što bi onda moglo asocirati na Isusove 33 godine koje je proživio na ovom svijetu. Tako se onda u pučkoj pobožnosti vjerojatno smatra da će pokojnik za kojega se prikazuju te 33 mise uskrsnuti zajedno s Kristom, ali toj vjerničkoj želji može udovoljiti rijetko koji svećenik, a posebno ne oni koji su u redovitom pastoralu u župama.
Uz nedavna imenovanja novih biskupa i nadbiskupa pojavilo mi se jedno pitanje. Je li svaki katolički nadbiskup koji ima određenu nadbiskupiju na upravljanje automatski i metropolit. I koliko se katolički metropolit razlikuje od pravoslavnih mitropolita?
Čitateljica
Metropolija je crkvena pokrajina kojom upravlja nadbiskup metropolit, ali svi nadbiskupi nisu metropoliti (npr. naslovni nadbiskupi nekih nadbiskupija i drugi). Katolička Crkva u Hrvatskoj podijeljena je na četiri crkvene pokrajine ili metropolije: Đakovačko-osječku, Riječku, Splitsko-makarsku i Zagrebačku, a svaka od njih ima svoje sufraganske biskupije koje su joj podvrgnute. Zakonik kanonskoga prava (ZKP) kaže da se crkvene pokrajine oformljuju kako bi se »promicala pastoralna djelatnost različitih susjednih biskupija prema okolnostima i osoba i mjesta i da bi se prikladnije unaprjeđivali međusobni odnosi dijecezanskih biskupa« (kan. 431, par. 1). »Na čelu crkvene pokrajine stoji metropolit koji je nadbiskup biskupije koja mu je povjerena; a služba je povezana s biskupskom stolicom koju je odredio ili odobrio rimski prvosvećenik« (kan 435). Gdje to okolnosti traže, »Apostolska Stolica može metropolitu dati posebne zadaće i vlasti koje treba da se odrede u krajevnom pravu«. Metropolitu »ne pripada nikakva druga vlast upravljanja u sufraganskim biskupijama, no ipak može u svim crkvama vršiti svete obrede kao biskup u svojoj biskupiji pošto unaprijed upozori dijecezanskoga biskupa, ako je crkva stolna« (ZKP, kan 436, par. 1-3). I kod pravoslavnih Crkava mitropolija je veće crkveno područje s nekoliko biskupija.
