Jedan od, nažalost, rijetkih filmova koji pokazuju funkcionalnu obitelj prepunu uzajamne ljubavi, potpore, radosti, topline i iskrenosti u međusobnim odnosima jest izvrstan finski film »Još samo malo«. Bio je dio programa »ZFF putuje«, pa su ga mogli vidjeti gledatelji diljem Hrvatske, te u natjecateljskom programu na Međunarodnom filmskom festivalu za djecu »KinoKino«, koji je održan kada i Zagrebački filmski festival. Peteročlanomu dječjemu žiriju jako se svidio pa su ga nagradili posebnim priznanjem. No film je preporučljiv i djeci i odraslima.
Taj odličan, dirljiv i topao film o skladnoj obitelji unatoč teškoćama, i to izbjegličkoj u Finskoj, temelji se na istinitim događajima iz života redatelja i scenarista Hamyja Ramezana. To mu je prvi dugometražni igrani film i posvetio ga je sa zahvalnošću svojim roditeljima. S njima je iz Irana stigao 1990. godine u Finsku.
U filmu četveročlana obitelj: otac, majka, trinaestogodišnji sin Ramin i osmogodišnja kći Donya, došavši iz Irana u Finsku, u izbjegličkom centru čekaju na boravišnu dozvolu. Roditelji su veoma dobri i srdačni, ljubav među njima je snažna i puni su potpore. Ne prepuštaju se nestrpljenju ni očaju, nego u ljubavi i velikoj suosjećajnosti potiču djecu da se vesele malim svakodnevnim stvarima, novim prijateljstvima i školi te da se raduju svakomu danu i budu vedri i optimistični. To su vrijedne osobine koje su, nažalost, mnogi ljudi, bez obzira na društveni status, izgubili. Glumci su uvjerljivi, a fotografija i glazba jako dobri.
