Svako doba donosi svoje izazove, a za sadašnje bi se moglo reći da je doba ovisnosti, odnosno doba u kojem suvremeni čovjek često gubi slobodu i vlast nad svojim životom zbog raznih vrsta opijata, kockanja, pornografije i elektroničkih uređaja kojima se ne zna ispravno služiti. Nažalost, u takve obrasce ponašanja upadaju sve češće i djeca, i to u najranijoj dobi. Jedno od najčešćih pitanja koje se postavlja u tom kontekstu jest tko je najveći krivac za razvoj ovisnosti: je li to sam pojedinac ili su to roditelji, prijatelji, okolina…? To je jedno od pitanja kojima se bavi i mini TV serija »Patrick Melrose«, koja je nastala po istoimenom nizu novela britanskoga pisca i novinara Edwarda St Aubyna. Serija u koprodukciji Showtime Entertainmenta (SAD) i Skya (UK) u Hrvatskoj je dostupna na HBO kanalu i ima ukupno pet epizoda, kao što i pisani predložak ima pet novela, što je, uz naslov, jasan pokazatelj da se produkcija željela što vjernije držati St Aubynove priče, u kojoj ima mnogo autobiografskih elementa. Naime, St Aubyn potječe iz disfunkcionalne engleske aristokratske obitelji te se i sam borio s ovisnošću, kao i njegov glavni lik Patrick Melrose, kojega u televizijskoj seriji utjelovljuje izvrstan britanski glumac Benedict Cumberbatch.
U prvoj epizodi mini-serije Melrosea gledatelj upoznaje u trenutku kada u Londonu prima poziv iz SAD-a i doznaje da je njegov otac David (Hugo Weaving) preminuo. Patrick je pripadnik visokoga engleskoga društva koji je ovisnik o teškim drogama, a u New Yorku, gdje treba preuzeti posmrtne ostatke svojega otca, u potpunosti gubi kontrolu. U Patrickovim bljeskovima sjećanja gledatelji upoznaju njegovu obitelj i korijen njegovih problema s ovisnošću: otac je sadistički zlostavljač, a majka Eleanor (Jennifer Jason Leigh) alkoholičarka koja se boji svojega muža i nije sposobna zaštiti ni sebe ni svoje dijete. Shvativši da je dotaknuo dno, i da sam nikako ne će moći pobijediti svoju ovisnost, Patrick zove telefonom svojega prijatelja Johnnyja (Prasanna Puwanarajah) i priznaje da mu treba pomoć. Tako završava prva epizoda te vrlo zanimljive i produkcijski gledano vrhunske mini-serije koju za sada mnogo više vole i cijene kritičari nego gledatelji. Razlog tomu je vjerojatno vrlo neugodna tematika disfunkcionalne obitelji i ovisnosti, a posebno je mučan aspekt spolno zlostavljanje unutar obitelji. Jasno, nitko se pri zdravoj pameti ne će baviti tim teškim temama samo iz zabave, ali ne mora ni svaka zabava biti lišena ozbiljnih tema. Upravo je u tome najveća zasluga St Aubyna, koji je uspio sa svijetom podijeliti svoje traume na prihvatljiv način i ujedno upozoriti na traume mnogih drugih ljudi koji kroz život nose takav težak teret. Nije pretjerano reći da se u liku Patricka Melrosea očituje St Aubynova genijalnost u stvaranju antiheroja sadašnjega doba: to je prikaz muškarca kojega bi lako mogli osuđivati zbog stila života, razvratnosti i odnosa prema svojoj supruzi i djeci, ali poznavanje njegove povijesti istovremeno pomaže čovjeku da to ne čini. To ne znači da se gledatelja poziva na opravdavanje nečega što se ne može opravdati, ali i ovdje, kao i u svemu drugom u životu, potrebno je poznavati kontekst da bi se moglo donositi ikakve zaključke.
Međutim, dobar pisani predložak ostao bi samo predložak da nema kompetentne produkcijske ekipe, a može se reći da je ekipa okupljena oko »Patricka Melrosea« bila doista vrhunska, o čemu svjedoče i četiri nominacije za nagradu »Emmy – udarni termini«. Ipak, u nominacijama nije uvršten mali Sebastian Maltz koji je odigrao ulogu Patricka Melrosea u dječačkoj dobi; možda za to nije dobio dovoljnu minutažu, ali je i unutar te minutaže pokazao iznimno velik talent. Nije pretjerano reći da će Sebastian, ako se odluči nastaviti baviti glumom, vjerojatno postati vrlo uspješan glumac, kao što se to već dogodilo s nekadašnjim »malim« filmskim zvijezdama kao što su Jodie Foster, Natalie Portman, Drew Barrymore, Christian Bale, Leonardo DiCaprio i Elijah Wood. Benedict Cumberbatch očekivano je odradio odličan posao u ulozi Patricka Melrosea, kao što je to slučaj i s Jennifer Jason Leigh u ulozi njegove majke i Hugom Weavingom u ulozi njegova otca – s tim da se produkcijskoj ekipi, a posebno Nini Gold (»casting direktorica«), treba odati dužno poštovanje za izbor glumaca, koji je bio besprijekoran. Postoji sitna mana koju će možda primijetiti samo oni koji imaju oštrije oko: maska na glumcima u scenama s ostarjelim likovima. Tu se očituje i dvosjekli mač suvremene tehnologije s obzirom na činjenicu da današnje kamere snimaju u vrlo visokoj razlučivosti (HD je već zastarjela tehnologija u odnosu na kamere s 4K, 5K i višom razlučivošću!), što mogu podržati i najnoviji televizori i računalna sučelja. Tako gledatelj može vidjeti detalje na glumcima i svemu ostalom u kadru, što može pridonijeti intenzivnijemu doživljaju, ali ujedno stavlja dodatni teret na produkcijsku ekipu koja mora paziti na takve detalje.
Edward St Aubyn satkao je slatko-gorku priču o suvremenom antijunaku i njegovim usponima i padovima u kojoj se jasno prepoznaje i autorovo podrijetlo i osobna životna priča, jer teško da bi tko izvan toga kruga mogao tako vjerno prenijeti sve nijanse uz važne sastavnice takve priče u kojoj je razvidno i vrlo kritično stajalište prema engleskoj aristokraciji i višem sloju, koje gotovo nemilosrdno ismijava. U tim elementima satire i crnoga humora ujedno se nalazi i nužni odušak za jednu toliko bremenitu tematiku u kojoj nije lako održati ravnotežu između kritike nečega što se ni na koji način ne može opravdati i prihvaćanja ljudi takvih kakvi jesu. Tu se također može prepoznati St Aubynovo književno umijeće i suptilnost jer je uspio biti vrlo kritičan ali ne i zajedljiv, duhovit ali ne i banalan. Sve navedene epitete koje zaslužuje St Aubyn zaslužuju i filmaši koji su Patricka Melrosea donijeli i na male ekrane. Ostali su vjerni izvorniku, a k tomu su pružili priliku da gledatelj uživa u vrhunskoj produkciji.
Treba reći da »Patrick Melrose« nije prikladan ni za gledatelje mlađe životne dobi niti za skrupulozne. Zašto bi se ipak moglo isplatiti uložiti pet puta po sat vremena u takav sadržaj koji nije lako gledati? Uz već spomenute kvalitete, najvažnija poruka i dovoljno opravdanje za gledanje pozitivna je poruka koju priča ima na samom kraju i ono što je motiviralo St Aubyna, iako to možda nije tako lako odmah uočiti: veliki imetak i visoki društveni status koji djeca nasljeđuju od roditelja bit će toj djeci na pogibao ako nisu ispravno odgojena i formirana za život u zajednici. Jasno, ta poruka može se primijeniti i na obitelji koje nemaju veliki imetak i visoki društveni status, ali imaju, kao i sve druge, obvezu odgojiti djecu tako da znaju prihvatiti odgovornost za svoj život, cijeniti rad i pridonositi zajednici u kojoj žive. Sve drugo vrlo vjerojatno vodi u ovaj ili onaj ovisnički način ponašanja, što veoma dobro prikazuje i priča o Patricku Melroseu.
Cumberbatch je već 2013. godine u intervjuu o svojoj ulozi u filmu »Tajne petoga staleža: Istinita priča o aferi Wikileaks« rekao da bi, kad bi mogao birati, njegova sljedeća uloga bila St Aubynov lik Patrick Melrose. Pet godina poslije toga ne samo da mu se ostvarila ta želja, nego je i nominiran za prestižnu nagradu »Emmy – udarni termini« u kategoriji najboljega glumca u mini-serijama i filmovima, a »Patrick Melrose« nominiran je u još tri kategorije: najbolja mini-serija, najbolji redatelj mini-serije (Edward Berger) i najbolji scenarist mini-serije (David Nicholls).
Benedict Cumberbatch, osim što je dobio glavnu ulogu na projektu »Patrick Melrose«, bio i jedan od izvršnih producenata, što je još jedan pokazatelj koliko je bio zainteresiran za tu mini-seriju. Inače, izvršni producenti u filmskim i televizijskim projektima najčešće su osobe koje pribavljaju novac za snimanje ili ga daju iz vlastitoga džepa, za razliku od »običnih« producenata koji nadgledaju cijeli proces i zadaća im je da sve bude na vrijeme gotovo i unutar zadanih financijskih okvira.
