Kao najbolji primjer »skrbi za sebe« može poslužiti već zaboravljeni slučaj kada su se bivši savezni funkcionari bivše Jugoslavije, iako korisnici mirovina u drugim republikama, ugurali u hrvatski mirovinski sustav. Iskorištena je početna mirovinska reforma, odnosno izmjene i dopune nedorečenoga Zakona o mirovinskom osiguranju koji se počeo primjenjivati od 1. 1. 1999.
Njegovim četvrtim izmjenama i dopunom, koje su objavljene u Narodnim novinama br. 147/02 u članku 38., koje su se počele primjenjivati od 1. siječnja 2003., Hrvatska je preuzela u svoj mirovinski sustav obvezu isplata mirovina bivših saveznih funkcionara koji su kao hrvatski kadar radili u organima bivše SFRJ. Međutim, za to preuzimanje zakon je tražio ispunjavanje točno navedenih uvjeta, na koje upućujemo posebnim zadebljanjima i tekstu čl. 38. koji citiramo:
1) Korisniku mirovine s prebivalištem na teritoriju Republike Hrvatske, bivšem službeniku u saveznim tijelima bivše SFR Jugoslavije koji je na te poslove bio upućen, kao hrvatski kadar, od tijela državne vlasti Socijalističke Republike Hrvatske i kojem se isplaćuje mirovina na temelju Zakona o isplati mirovina, korisnicima koji su mirovinu ostvarili u republikama bivše Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije (Narodne novine, br. 96/93.) osigurava se isplata mirovine u svoti koja mu je isplaćena na dan početka primjene ovoga Zakona.
(2) Mirovina iz stavka 1. ovoga članka usklađuje se prema članku 86. Zakona o mirovinskom osiguranju (Narodne novine, br. 102/98., 127/00., 59/01. i 109/01.).
(3) Korisniku mirovine s prebivalištem na teritoriju Republike Hrvatske, bivšem službeniku u saveznim tijelima bivše SFR Jugoslavije koji je na te poslove bio upućen, kao hrvatski kadar, od tijela državne vlasti Socijalističke Republike Hrvatske i koji je u razdoblju od 8. listopada 1991. do dana početka primjene ovoga Zakona ostvario pravo na mirovinu po osnovi zaposlenja u tijelima državne vlasti Republike Hrvatske, od najmanje godinu dana, donijet će se novo rješenje o mirovini kojim će se razdoblje provedeno u zaposlenju u saveznim tijelima bivše SFR Jugoslavije utvrditi u mirovinski staž kao staž osiguranja ostvaren u Republici Hrvatskoj. (Radni staž ostvaren u Srbiji za tamo uplaćivane doprinose preuzet je na teret Hrvatske, dakle kao da se radilo u Hrvatskoj, nap. a.)
(4) Osiguraniku službeniku tijela državne vlasti Republike Hrvatske računa se u mirovinski staž kao staž osiguranja ostvaren u Republici Hrvatskoj razdoblje provedeno u zaposlenju u saveznim tijelima bivše SFR Jugoslavije na koje poslove je bio upućen, kao hrvatski kadar, od tijela državne vlasti Socijalističke Republike Hrvatske, pod uvjetom da u vrijeme ostvarivanja prava na mirovinu, prema propisima Republike Hrvatske ima hrvatsko državljanstvo i da se nakon 8. listopada 1991. a najkasnije do 30. lipnja 1992. zaposlio u tijelima državne vlasti Republike Hrvatske, te u tom zaposlenju proveo najmanje pet godina. (Uvjet je bio hrvatsko državljanstvo i »dobre veze« za zaposlenje, nap. a.)
(6) Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje će rješenjem utvrditi svotu mirovine iz stavka 1. i 3. ovoga članka na dan početka primjene ovoga Zakona, na zahtjev korisnika mirovine.
(7) Za mirovinu iz stavka 1. ovoga članka, odnosno dio mirovine ostvarene temeljem staža osiguranja iz stavka 3. i 4. ovoga članka sredstva se osiguravaju u državnom proračunu.
Radi lakšega razumijevanja svrhe i smisla članka 38. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o mirovinskom osiguranju te njegove provedbe prema kojem Hrvatska preuzima obveze na teret svojega državnog proračuna, valja podsjetiti sljedeće.
Već je posebni »Zakon o isplati mirovina korisnicima koji su mirovinu ostvarili u republikama bivše Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije« (Narodne novine, broj 96/93.) privremeno od 1992. godine uspostavio isplatu mirovina korisnicima mirovina iz drugih republika bivše SFR Jugoslavije, nastanjenih u Hrvatskoj, zbog prestanka platnoga prometa između republika bivše federalne države.
Korisnici mirovina ostvarenih u mirovinskom osiguranju bivše Republike Srbije s prebivalištem u Hrvatskoj koji su, kao hrvatski državljani, bili upućeni, kao hrvatski kadar, na rad u bivšu federalnu upravu i budući da im je posljednje zaposlenje, odnosno osiguranje bilo u tadašnjoj Srbiji, prigodom raspada bivše države zatečeni su kao korisnici mirovina iz mirovinskoga osiguranja SR Jugoslavije, odnosno Srbije. Budući da su oni prebivali u Hrvatskoj, njima je Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje isplaćivao mirovinu prema spomenutom posebnom Zakonu iz 1993. godine.
Osim tih korisnika mirovina izvjestan broj funkcionara, koji su kao hrvatski kadar bili zaposleni u bivšim saveznim tijelima bivše SFRJ, odmah nakon 8. listopada 1991., stavio se na raspolaganje Vladi Republike Hrvatske i ostao jedno vrijeme u službi te umirovljen u Republici Hrvatskoj, prema propisima iz mirovinskoga osiguranja po osnovi zaposlenja u tijelima državne vlasti Republike Hrvatske (posljednje im je zaposlenje bilo u Hrvatskoj).
Za razliku od toga povlaštenoga položaja političkih kadrova, ostali naši građani koji su radili i živjeli u Hrvatskoj, ali su imali nesreću da su njihovi poslodavci (poduzeća) imali sjedišta u Srbiji ili drugim republikama, tretirani su »stranim osiguranicima« i moraju primati tzv. »inozemne« odnosno u ovim slučajevima srpske i bosanske mirovine, koje su znatno niže od hrvatskih. Tako se i u mirovinskom osiguranju potvrđuje ona narodna: jednima opanci (političarima), a drugima obojci (malomu čovjeku).
