Pojavom interneta, svjetskoga sustava međusobno povezanih računalnih mreža, gotovo su izbrisane sve granice koje su stajale na putu između čovjeka i informacije. Treća industrijska ili digitalna revolucija omogućila je nevjerojatno brz protok podataka koji su, uz preduvjet mrežne povezanosti, postali dostupni gotovo svakomu čovjeku u svako vrijeme. Promatrajući povijest čovječanstva, takva prekretnica u komunikaciji i korjenita promjena u pristupu informacijama prvi se put zbila prije više od pola tisućljeća kada je Nijemac Johannes Gutenberg (1397. – 1468.) izumio tiskarski stroj. Prva knjiga tiskana na Gutenbergovu stroju bila je Biblija. Mnogi u tom činu prepoznaju religioznu motivaciju, međutim Gutenbergova je motivacija bila više pragmatične nego religiozne prirode: Gutenberg pri izboru Biblije kao prve knjige za tisak nije imao na umu širenje Božje riječi, nego profit, dobar posao. Želio je tiskati knjigu koju bi mogao i dobro prodati s obzirom na to da je svaka onodobna knjižnica, bila ona samostanska ili sveučilišna, posjedovala Bibliju. Tisak Biblije započeo je 1452., a završen je između 1454. i 1456. Prva tiskana Biblija imala je 1282 stranice, a svaka stranica 42 retka, zbog čega ju se i zove četrdesetdvoredčana Biblija, a na njoj je, uz Gutenberga, radilo još 20 suradnika.
Tridesetak godina nakon tiskanja Biblije na Gutenbergovu stroju i Hrvatska je ušla u tzv. Gutenbergovu galaksiju, odnosno u galaksiju tiska, 22. veljače 1483. kada su hrvatski glagoljaši otisnuli inkunabulu Misal po zakonu rimskoga dvora. Inkunabula je riječ latinskoga podrijetla u kojem ima značenje riječi kolijevka, stoga su inkunabule knjige tiskane u početcima, u povojima tiskarstva, odnosno to su knjige tiskane do 1500. godine. Ove se godine 22. veljače, kada se u Hrvatskoj slavio i Dan hrvatske glagoljice i glagoljaštva, slavila 540. obljetnica tiskanja te dragocjene knjige. Tim su se povodom »Mozaik knjiga«, Katedra Čakavskoga sabora Roč, Nacionalna i sveučilišna knjižnica te Staroslavenski institut odlučili za novi izdavački pothvat – trosveščano izdanje Misala iz 1483. koje obuhvaća: faksimil, latiničnu transliteraciju glagoljskoga teksta te znanstveno-stručne priloge.
Prvi svezak, tj. faksimil Misala, koji su uredili Josip Galić i Vida Vukoja, vjerno reproducira izvorni izgled Misala rekonstruiran na temelju nekoliko očuvanih potpunijih primjeraka prvotiska. Novost u odnosu na izvorno izdanje jest to da su sva prazna mjesta, izvorno ostavljena praznima da bi se u njih rukom ispisali i ukrasili inicijali, ispunjena inicijalima koje je izradio Frane Paro. Tako se na simboličan način dovršio Misal i ispunila se nakana njegovih prvotnih priređivača, hrvatskih glagoljaša.
Drugi svezak donosi glagoljični tekst Misala u cijelosti preslovljen (transliteriran) na latinicu koji je uredio Josip Galić. Treći svezak okuplja znanstvene i stručne priloge o Misalu, a uredile su ga Ana Šimić i Vida Vukoja. Urednici novoga izdanja Prvotiska zabilježili su i komu je to izdanje posvećeno: »Ovo trosveščano izdanje jednoga od vrhunaca hrvatskoglagoljične povijesti i hrvatske kulturne povijesti u cjelini, ‘Misala po zakonu rimskoga dvora’ iz 1483., ponajprije posvećujemo glagoljašima, na čiju se pisanu riječ stoljećima oslanjao naš puk i plemić te na čijim čvrstim ramenima i mi danas stojimo. S radošću ga predajemo onima koji danas stvaraju glagoljašku uljudbu i njeguju je te onima koji će – poštujući glagoljaško jučer i danas – stvarati i živjeti glagoljaško sutra.« Naklada trosveščanoga Misala strogo je limitirana i više ne će biti ponovljena, svaki će primjerak biti numeriran jedinstvenim brojem, a samim time i unikatan. Svi kupci primit će zajedno s knjigom i potvrdu o vlasništvu.
Mihail Bobrovski, bjeloruski slavist i orijentalist, pisao je 1820. godine o Misalu po zakonu rimskoga dvora te primijetio kako je ta knjiga rjeđa od bijeloga gavrana. Rijetkost, odnosno specifičnost Misala, sastoji se u tome što je to prvi misal u Europi koji nije bio tiskan latinicom, nego glagoljicom, te prvi misal koji nije bio tiskan na latinskom, nego na crkvenoslavenskom jeziku hrvatske redakcije, odnosno na jeziku kojim su se tada Hrvati služili u liturgiji, a naslijedili su ga od svete braće Ćirila i Metoda. Naime, valja istaknuti da su Hrvati bili jedini narod u Katoličkoj Crkvi koji je imao povlasticu u liturgiji služiti se hrvatskim jezikom i glagoljskim pismom. Tu su povlasticu dobili još u vrijeme pape Inocenta IV., a svi ostali narodi to su pravo stekli tek nakon Drugoga vatikanskoga koncila kada se počeo uvoditi narodni jezik u liturgiju. Također, Misal po zakonu rimskoga dvora smatra se najljepšim od svih tiskanih glagoljskih knjiga – to je ujedno prva dvobojna slavenska inkunabula.
Kao što je zanimljiva činjenica da je prva knjiga tiskana na Gutenbergovu stroju bila Biblija, tako je zanimljivo i promotriti činjenicu da su Hrvati od svih knjiga za prvotisak odabrali upravo knjigu za slavlje mise, što vrlo jasno odražava vjersku dinamiku onoga vremena te pokazuje da je u 15. stoljeću za tadašnje ljude, očito, najvrjednija knjiga poslije Svetoga pisma bio upravo misal. Primjerice, u talijanskim su se tiskarama najprije tiskali rimski pjesnici i grčki filozofi pa su tek nakon njih na red došle i liturgijske knjige.
Stručnjaci će se složiti da je pojava Misala po zakonu rimskoga dvora, knjige tiskane na hrvatskom jeziku i pismu, živi svjedok društvenoga, gospodarskoga, kulturnoga i intelektualnoga potencijala Hrvata u drugoj polovini 15. stoljeća. »’Misal’ je neprijeporan dokaz da hrvatski glagoljaši s kraja 15. stoljeća nisu bili samo skromni ljudi u svemu bliski jednostavnomu puku, nego također obrazovane i progresivne osobe snažnoga karaktera i velike snalažljivosti, sklone prihvatiti posljednja tehnološka dostignuća svoga vremena, s težnjom da – nasuprot latinskomu jeziku – promiču visoku (liturgijsku) kulturu svoga doba na jeziku i pismu koje je puk prepoznavao kao vlastite.«
Također, hrvatski glagoljaši u svom tiskarskom pothvatu nisu imali prethodnike, nisu mogli posuđivati slova ni tiskarske majstore, rezače slova, slagare i korektore jer su Misal tiskali, kako je spomenuto, glagoljičkim, a ne latiničkim pismom. Iz svega navedenoga proizlazi da hrvatski, ali i slavenski glagoljički prvotisak, zasluženo nosi epitet remek-djela tiskarstva te do današnjega dana dostojno na nebu treperi kao prva hrvatska zvijezda Gutenbergove galaksije.
O 550. obljetnici Gutenbergove smrti znanstveni savjetnik u trajnom zvanju s Instituta za povijest umjetnosti u Zagrebu Milan Pelc protumačio je važnost Gutenbergova izuma pomoću amblema iz 17. stoljeća: »Bezbrojne su analize i interpretacije značenja Gutenbergova izuma za čovječanstvo, no čini se da sve imaju isto ishodište. Možda ga na najbolji način ilustrira amblem iz 17. stoljeća na kojem je prikazana unutrašnjost tiskare kakva potječe iz Gutenbergova doba. Amblem je objavljen u vrlo čitanoj zbirci poučnih političkih i povijesnih eseja namijenjenih edukaciji vladara, koju je objavio španjolski pisac i diplomat Diego de Saavedra Fajardo. (…) U prvom planu Saavedrina amblema, otisnuta na početku predgovora, prikazana je tiskarska preša, a u pozadini se vidi slagarski stol s pomičnim slovima. Iznad svega je deviza: FVMO IN LUCEM (u većini izdanja: EX FVMO IN LUCEM) – iz dima na svjetlo. Tom humanističkom primjenom jednoga stiha iz Horacijeve ‘Ars poetica’ simbolički se naznačuje postupak kojim se pomoću crne umjetnosti tiskarstva (važna komponenta tiskarske boje bila je čađa pa odatle poveznica s dimom u devizi amblema) znanje i učenost iznose u punu i jasnu svjetlost javne komunikacije. Tiskara je, u tom smislu, metafora iznošenja intelektualnoga rada pojedinca pred najširu publiku. Objavljivanjem umnoga rada pojedinca njegovi se rezultati stavljaju na kritičku provjeru kompetentnih čitatelja. Time se otvaraju neslućeni prostori novih promišljanja i spoznaja. Tiskarstvo je mogućnost kritičke provjere rezultata intelektualnoga rada pružilo mnogima, pridonijevši intenziviranju same intelektualne djelatnosti.
