Nakon studija na zagrebačkom Filozofskom fakultetu na kojem je stekla zvanje profesorice hrvatskoga i njemačkoga jezika i književnosti odlučila se na nesvakidašnji korak u životu – odlazak u misije na volonterski rad u školama i na fakultetu u Tanzaniji.
»Kao srednjoškolka pridružila sam se Frami Imotski, a tijekom studiranja Frami Kaptol, gdje sam bila poticana na pomaganje, volontiranje i dijeljenje, što sam kasnije nastavila i u svojoj obitelji. Odlazila sam u domove volontirati s djecom te stoga i ne čudi da je Bog moje stope usmjerio prema Africi i tamošnjoj siročadi, kamo sam 2007. godine otišla na tri mjeseca, a ostala gotovo cijelu godinu stekavši najljepše i najbogatije iskustvo u životu«, prisjetila se. Govoreći o svojim misijskim početcima i donošenju odluke o osnivanju udruge »Kolajna ljubavi«, prof. Marasović kaže: »Prihvatila sam poziv tanzanijskoga nadbiskupa Norberta Mtege da dođem u njegovu nadbiskupiju kako bih radila u školama i na Teološkom fakultetu. Boravila sam u misiji kod misionara don Ante Batarela, koji mi je pomogao u asimilaciji u afričku kulturu i u učenju svahili-jezika. Dirnula me baka dječaka bez roditelja koja me je molila da ga povedem sa sobom budući da je predosjećala svoj kraj. Tužni pogled dječaka pratio me je u svakodnevnici te sam donijela odluku o gradnji doma za njega i djecu s istim ili sličnim teškim sudbinama. Odlučila sam osnovati udrugu ‘Kolajna ljubavi’ u kojoj riječ ‘kolajna’ predstavlja neraskidivi lanac koji ljubavlju povezuje sve potrebite gdje god bili. Stoga je i djelovanje udruge usmjereno na zbrinjavanje socijalno ugroženih, siromašnih i bolesnih, a prikupljenim donacijama pomaže i diljem naše domovine, BiH te Afrike.«
Župljanka župe Rođenja Isusova u zagrebačkom naselju Kajzerica Marasović ističe da joj je vjera vodilja kroz život i rad te pokretač svih nastojanja i daje joj snagu za sva njezina postignuća i djelovanja. Prisjećajući se svojega unutarnjega poziva i motiva za humanitarni rad, navela je: »Vjerujem da Gospodin savršeno slaže pločice u mozaik mojega života te me je vodio i još uvijek me vodi kroz sve odluke, među kojima je najveća odlazak u nepoznato, u Afriku, te potom gradnja sirotišta koje mi je u to vrijeme, kao 27-godišnjoj djevojci, bio nezamisliv pothvat i koji je ostvaren isključivo uz Božje vodstvo i pomoć. Ne bih nikada sama uspjela prikupiti oko 100 000 eura, koliko je bilo potrebno za izgradnju, no vjernici iz nekoliko župa Lijepe Naše te najviše iz Švicarske, pridonijeli su ostvarenju projekta kojim su pružili dom za 40 siročadi. Vjera je moj pokretač i iz nje crpim snagu za svoj humanitarni rad. Odlasci na mise i u molitvenu zajednicu, kao i molitva unutar obitelji, daju mi oslonac i uporište i stoga uvijek mogu ustvrditi: ‘Pa da mi je i dolinom smrt proći, zla se ne bojim, jer ti si sa mnom, Otče.’«
Osvrćući se na djelovanje »Kolajne ljubavi«, istaknula je da ta udruga uz pomoć volontera pomaže najugroženijim kategorijama stanovništva, kako u Hrvatskoj tako i u Tanzaniji i Keniji. Na području Imotskoga i Imotske krajine projektom socijalna samoposluga pomažu socijalno ugroženim obiteljima i pojedincima doniranjem hrane i kućanskih potrepština, a projekt »Afrički trbuščići« fokusiran je na senzibiliziranje djece osnovnoškolskoga uzrasta u Hrvatskoj na probleme gladi, oskudnih životnih uvjeta i prikupljanje pomoći za tanzanijsko sirotište čije su voditeljice časne sestre sv. Vinka Paulskoga. O projektu »Kumstvo« naglasila je da se provodi uz pomoć misionara, u Tanzaniji s don Tomislavom Mesićem, misionarima monfortancima iz Indije, časnim sestrama misionarkama iz kongregacija sv. Ane, sv. Josipa i sv. Ksavera te lokalnim afričkim svećenicima koji pomažu uz dodatnu suradnju s Centrom za socijalnu skrb i ravnateljima škola u Tanzaniji i Keniji. »Uz pomoć hrvatskih dobročinitelja iz Hrvatske, Švicarske, Austrije, Njemačke i Bosne i Hercegovine udruga pomaže u školovanju oko 1200 djece koja žive u vrlo lošim uvjetima, potječu iz mnogobrojnih i siromašnih obitelji ili su siročad na području Tanzanije i Kenije.
Kumovi doniraju manje od 1000 kuna godišnje, što je mjesečno 80-ak kuna, i tako jednomu djetetu osiguravaju bolju budućnost jer je naša velika misija sadržana u tome da ga se ‘nauči loviti ribu’ da bi se sutra sam brinuo o sebi i svojim bližnjima. Obrazovanje je jedino što mu može pružiti samostalnost i bijeg iz bijede, siromaštva i gladi. Projekt ‘Kumstvo’ provodimo više od osam godina, a vodi ga predsjednica udruge Antonia Pejaković. Važnost izravnoga stipendiranja djece prepoznao je i podržao UNESCO i Ministarstvo kulture RH. Zajedničkim snagama kroz dva projekta školovalo se 100 djevojčica kako bi se u Africi povećala spolna ravnopravnost i reduciralo siromaštvo. Projektom je obuhvaćeno dosad više od 2500 djece koja su pripadnici najsiromašnije skupine kojoj je svaki dan upitan obrok pa je školovanje nedostižan san.«
»Nemoguće je opisati osjećaj sreće kad se vidi osmijeh na licu djeteta kojemu je ostvaren san o školovanju i boljoj budućnosti. Svakim danom zahvaljujem Bogu na prilici da se uvjerim u njegovu velikodušnost na tako izravan način. Sretna sam što imam priliku biti glasnik svih naših kumova dobročinitelja te u njihovo ime pružiti nadu u dobro na ovom svijetu afričkoj siročadi. Mogu potvrditi da se čovjek zaista osjeća najsmislenije i najbliže Bogu kad ima priliku pomagati ljudima u potrebi«, zaključila je Ivana Marasović.
