U ponedjeljak 27. lipnja s. Beatrica Krstačić, redovnica družbe Milosrdnih sestara sv. Križa i dugogodišnja misionarka u Brazilu, susrela se sa sestrama zajednicâ provincijalne kuće u Đakovu i prenijela im iskustvo svojega života i rada u Brazilu. Ona je sada u mjestu gdje je bila na početku svojega misionarskoga puta, blizu područja Amazonije, koja je danas aktualna po zauzimanju cijeloga svijeta da se ekološki zaštiti. Rekla je da je u mentalitetu ljudi Latinske Amerike bitno susresti ih i posjetiti u njihovoj kući jer oni preko toga susreta i brige opipljivo doživljavaju Božju prisutnost. U njezinoj misiji sestre rade s raznim grupama te s njima imaju molitvene i edukativne susrete, gimnastiku i druge aktivnosti, a rade i s onima koji nakon nekoliko godina pohađanja škole još ne znaju ni čitati ni pisati, pa ih uče na način koji je njima najbliži – u njihovoj svakidašnjici. Život misionara težak je jer su uvjeti vrlo zahtjevni. Na fotografijama koje je s. Beatrica pokazala sestre su mogle vidjeti kuće izgrađene iznad vode, a misionarka je pojasnila: »Često se teško dođe k ljudima, a katkad se ne može ni vratiti kući, nego treba prihvatiti uvjete kakvi nas snađu.« Sestre imaju i grupu pridruženih članova čija priprema traje dvije godine. Oni su vrlo aktivni u svojoj okolini, često pomažu potrebitima, organiziraju prikupljanje potrebnih namirnica ili stvari koje nedostaju siromašnima. Temperament ljudi zahtijeva da im se pristupi na živahan način. Tako se s. Beatrica, s Božjom pomoću koju stalno doživljava, snalazi u raznim uvjetima te je došla na ideju da im na slikovit način približi evanđelje i vjeru. Tamo ima raznih religija, ali sestre gledaju okupiti djecu i mlade te ih poučiti o bitnim tajnama vjere, a oni su uvijek spremni doći na slavlja i procesije, uključiti se u sve što je dinamično i u pokretu.
Na pitanje koliko sestara ima u Brazilu i imaju li podmlatka s. Beatrice je odgovorila da je ondje 30 sestara, a od toga polovica domaćih. Jedna sestra povezana je »online« s nekoliko djevojaka koje se zanimaju za samostan. U vremenu pandemije puno ljudi imalo je problema s depresijom pa su im sestre pomagale. Posvjedočila je koliko opipljivo doživljava molitve sestara i povezanost sa sestrama iz Hrvatske te kako se još živo sjeća svojih početaka u novicijatu i osjeća snagu Duha Svetoga, sjećajući se kako su ga zazvale dok su u procesiji išle prema prostorijama novicijata.
Nada Martinković
