Jedan od malo poznatih, no ne i malo važnih hrvatskih katoličkih intelektualaca, Anton Wurster, rođen je 14. siječnja 1913. u Rijeci. Studirao je filozofiju u Gorici, na »Aloysianumu« u Gallarateu kod Milana te u Zagrebu i Münchenu, nakon čega je predavao na gimnazijama u Travniku i Zagrebu. Uređivao je emisije Radio-Zagreba za hrvatske iseljenike u Americi, a početkom rata sudjelovao je u zbrinjavanju protjeranih slovenskih katoličkih svećenika. Od 1942. radio je kao tajnik pri neformalnom izaslanstvu NDH u Vatikanu. Doktorirao je iz kanonskoga prava na Lateranskom sveučilištu. Ostavši u emigraciji, bio je u timu svećenika Krunoslava Draganovića koji je na stranim jezicima izvješćivao javnost o stanju u Hrvatskoj i emigraciji. Došavši 1946. u Madrid, uz preporuku utemeljitelja Opusa Dei sv. Josemarie de Escrive uključio se u kulturni život. Zajedno s Nevenkom Belić-Dragičević i Pavlom Tijanom osnovao je Slavenski odsjek pri Odjelu za moderne kulture u sklopu Zavoda za filozofiju. Godine 1957. preselio se u Barcelonu, a zatim je od listopada 1960. bio profesor Instituta novinarstva tadašnjega Općega studija Navarra u Pamploni, gdje je umro 20. studenoga 1961.
Objavljivao je članke u glasilu »L’Osservatore Romano« te u brojnim časopisima na španjolskom. U časopisu »Osoba i duh« objavio je nekoliko zapaženih eseja, studija i rasprava. U studiji »Jedinstvo Evrope« iznio je snažnu, i danas aktualnu tezu: »Evropa je harmonička sinteza općeljudskih univerzalnih duhovnih vrijednosti u kojoj zapadno kršćanstvo i mediteranska kultura amalgamiraju pozitivne elemente svih ostalih sastavnih dijelova (…) determinirajući jedan određeni životni stil, stvarajući jedan mentalitet koji je zajednički u svojim bitnim oznakama i međusobno oprečnim pripadnicima Evrope (…) te je realna podloga svijesti o zajedničkoj historijskoj sudbinskoj povezanosti.« U knjizi »Balkan Mediterana« »nastoji afirmirati avangardistički duh i borbenost Hrvata u obrani vrijednosti Zapada« (P. Vukota). Dao je, uz ostalo, prijedlog Dunavsko-jadranske federacije (tom idejom bavio se i Ivo Lendić u knjizi »Božji kotači«), smatrajući da kulturno razgraničenje između europskoga Zapada i Istoka na crti Kotor – Varšava nalaže ponovnu uspostavu čvršćih političkih veza između država na toj liniji, neovisno o trenutačnom poretku. Omiljen zbog svojih vrlina i »enciklopedijske kulture« (J. C. Diaz), osvojio je Španjolce i prodičio Hrvate. (L)
