Na prijenosu mise na televiziji primijetila sam da je svećenik propovijedao s pulpita. Zar takva opcija postoji nakon Drugoga vatikanskoga koncila? Molim Vas pojašnjenje.
Katica K.
U Općoj uredbi Rimskoga misala (OURM) piše: »Svećenik homiliju drži stojeći kod sjedišta ili na samome ambonu, ili pak na nekom drugom prikladnom mjestu« (br. 136), a slično se ponavlja i u br. 309: »S ambona se proglašuju jedino čitanja, pripjevni psalam i vazmeni hvalospjev; isto se tako može s njega držati homilija te izreći nakane sveopće molitve.« Dakle, svećenik može odabrati – u ovom se slučaju spominju tri mogućnosti za držanje propovijedi: kod svoga sjedišta (biskupi propovijedaju, uobičajeno, sa svoje katedre), s ambona ili nekoga drugoga prikladnoga mjesta.
U ovom bismo slučaju propovijedanja s »pulpita« o kojem pišete (pretpostavljamo da mislite na propovjedaonicu kakve su se kao dio sakralne arhitekture zadržale u našim starijim crkvama, a ne na nekadašnji pulpit s kojega je svećenik propovijedao, dok s ambona su se čitala misna čitanja) mogli reći da je svećenik – možda baš i iz nekih »tehničkih potreba« za televizijski prijenos – iskoristio »pulpit« kako bi s njega održao propovijed jer ga je smatrao »prikladnim mjestom«.
Pas – a ministrant?
Nedavno je do mene došla vijest da je jedan pas ministrant u katoličkoj crkvi u Brazilu. Nisam mogao pomisliti da je to istina. Imate li Vi potvrdu da je riječ o vjerodostojnoj informaciji? I ako jest, kamo ide naša Crkva?
Čitatelj
Tragom Vašega pitanja pronašli smo vijest na Katholisch.de (16. veljače 2025.), koji prenosi vijest s brazilske radijske postaje »Nova Onda Aracruz« iz župe sv. Ane i sv. Joakima u Barretosu (savezna država Sao Paulo), gdje je župnik svojega psa mješanca Jhonnyja koji mu je – prema vijesti – stalno ulazio u crkvu za vrijeme misa odlučio u njoj ostaviti kod oltara. Na fotografiji vijesti na Katholisch.de doista se i vidi pas kako sjedi ispred oltara, prekriven odjećom koja sliči ministrantskoj. U vijesti se nadalje ističe da su vjernici Jhonnyja »primili u svoje srce« i da su »oduševljeni«. Naravno da je riječ o nečem što se ne događa redovito pa je stoga ta vijest i privukla i Vašu pozornost, možda i zato što ju je netko objavio na jednoj društvenoj mreži.
Župnik Luiz Paulo Soares ističe da je Jhonnyja našao »na cesti« prije 10-ak godina te da je bio bolestan i zlostavljan. Jhonny je samo jedan od 15 pasa koje je župnik Soares udomio, a u brizi za njih pomažu mu njegovi župljani koji posebno vole Jhonnyja, kojega su i prozvali »caoroinha« – pas ministrant. Tu su riječ stvorili od dviju portugalskih riječi »cao« (pas) i »coroinha« (ministrant). Rado ih posjećuje i dok mole u crkvi. U vijesti se na kraju navodi da je Jhonny postao svojevrsna »župna atrakcija«, a župnik ističe: »Jhonnyja voli velika većina župljana – kako djeca tako i odrasli.« Kakve su bile ili kakve će biti reakcije mjerodavnih crkvenih vlasti u vijesti ne piše.
