Gradska skupština Grada Zagreba na sjednici održanoj 9. prosinca 2021. prihvatila je prijedlog gradonačelnika i donijela odluku sa 27 glasova za i 11 glasova protiv o izmjeni kriterija za mjeru roditelj odgojitelj. Tom izmjenom odluke novčana pomoć ukida se roditeljima odgojiteljima čije će dijete navršiti sedam godina od 1. svibnja 2022., a roditeljima s djetetom mlađim od sedam godina naknada se radikalno smanjuje sa 4800 kuna, koliko je iznosila 2021. godine, na 1000 kuna od 1. svibnja 2022.
Prije te odluke još u ljetnom zasjedanju zagrebačka Gradska skupština prihvatila je Odluku o dopuni Odluke o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja kojom je kao krajnji rok za podnošenje zahtjeva za ostvarivanje prava na mjeru određen 5. rujna 2021., s kojim je datumom Gradska skupština odlučila mjeru zaustaviti tako da se više ne zaprimaju zahtjevi potencijalno novih korisnika. Kao argument za prestanak novih prijava navodi se velik financijski teret za gradski proračun. Tada se najavljivalo provođenje vrjednovanja učinaka navedene mjere prije donošenja konačne odluke o daljnjem nastavku mjere ili eventualnih izmjena, no izričito je navedeno da će prije provedbe evaluacije svi postojeći korisnici imati i dalje to pravo. Najavljeno vrjednovanje na kraju nije učinjeno, a mjera je de facto ukinuta, odnosno prava roditeljima odgojiteljima radikalno su smanjena odlukom Gradske skupštine od 9. prosinca.
Kada je mjera roditelj odgojitelj uvedena u Zagrebu, neki su se stručnjaci vrlo pozitivno izražavali o njoj, drugi su je pozdravljali, ali i upozoravali na njezin temeljni nedostatak. Još je tada među stručnjacima istaknuto da je uvođenje statusa roditelja odgojitelja pozitivna mjera, ali samo ako ta mjera ne će djecu potpuno isključiti iz vrtića. Većina istraživanja navodi važnost sudjelovanja djece u predškolskom odgoju, posebice djece starije od tri godine, zbog pozitivnoga utjecaja na kognitivni i intelektualni razvoj djece i njihovih socijalnih vještina. Navedeno isključivanje djece iz vrtića bio je temeljni nedostatak tako dizajnirane mjere roditelj odgojitelj, a mnogi su se nadali da će biti otklonjen u budućnosti u nekoj reviziji, no to se nažalost nije dogodilo. I nakon izmjene gradske vlasti na izborima očekivale su se određene izmjene u vezi s tom mjerom, no rijetko je tko očekivao tako radikalne izmjene koje će nastupiti u svibnju 2022. godine; koje se uvode bez postojanja adekvatne evaluacije ukupnih učinaka mjere. Takvo radikalno rezanje prava roditeljima odgojiteljima koje je provela nova gradska uprava pogrješan je korak koji će dovesti do smanjenja dječje dobrobiti u obiteljima korisnika, ali i narušiti izvjesno buduće povjerenje građana u funkcioniranje institucija javne vlasti.
Mjera kojom roditelj ostvaruje pravo na novčanu pomoć za roditelja odgojitelja stupila je na snagu u Zagrebu 8. rujna 2016. nakon odluke Gradske skupštine od 31. kolovoza te godine. Mjera je bila predviđena za majke odgojiteljice, međutim kasnijom odlukom o izmjenama i dopunama termin majka odgojiteljica promijenjen je u naziv »roditelj odgojitelj« kako bi se uzela u obzir činjenica da je mjera namijenjena i otčevima. Glavni uvjeti za ostvarenje prava na tu mjeru odnosili su se na sljedeće: roditelj je trebao biti nezaposlen u trenutku podnošenja zahtjeva, trebao je imati najmanje troje djece, od kojih je najmlađe trebalo biti mlađe od sedam godina, imati prijavljeno prebivalište u Zagrebu u neprekidnom trajanju od najmanje pet godina, da su školska djeca upisana u osnovnu školu, a mlađa djeca od školske dobi nisu upisana u redoviti program predškolskoga odgoja i obrazovanja, tj. da ne idu u vrtić; 2018. godine uveden je uvjet da najstarije dijete ne smije biti starije od 26 godina. Novčana pomoć za roditelja odgojitelja iznosila je 65 posto prosječne brutoplaće djelatnika u gospodarstvu Grada Zagreba izračunata za razdoblje od prvoga do osmoga mjeseca prethodne godine, što je 2021. godine iznosilo oko 4800 kuna. Broj korisnika te mjere do kraja 2016. godine bio je oko 1800, a do kraja listopada 2021. u obrazloženju prijedloga Gradske skupštine navedeno je da se mjerom aktivno koristi 5808 korisnika te da obuhvaća 19 536 djece u obiteljima korisnika mjere.
U svrhu dobivanja informacija o stajalištima i interesima korisnika novčane pomoći za roditelja odgojitelja Sektor za demografski razvoj Grada Zagreba u sklopu Ureda za demografiju od rujna do studenoga 2019. godine proveo je anonimno anketno istraživanje među 568 ispitanika korisnika mjere. S obzirom na to da je krajem 2019. godine ukupni broj korisnika mjere bio 4727, uzorak od 568 ispitanika tada je obuhvaćao 11,3 posto cjelokupne populacije korisnika mjere te se smatra primjerenim. Na pitanje o promjenama u obitelji nakon što su se počeli koristiti tom mjerom ispitanici navode da se sada kvalitetnije skrbe o djeci, imaju bolje financijsko stanje i odnose unutar obitelji te više slobodnoga vremena nakon što su stekli status roditelja odgojitelja. Na pitanje planiraju li imati još djece u obitelji otkako su postali korisnici te mjere 36 posto ispitanika navelo je da planira, a 64 posto ih je navelo da ne planira imati više djece. Neposredno prije ostvarivanja prava na mjeru roditelj odgojitelj 63 posto roditelja ispisalo je djecu iz vrtića. Ispitanici su većinom smatrali da prava njihove djece nisu uskraćena time što ne pohađaju vrtić (52 posto), njih 25 posto smatralo je da jesu, a 23 posto njih nije sigurno. Ipak 53 posto ispitanih roditelja smatra da bi djetetu trebalo biti omogućeno da dio vremena sudjeluje u predškolskom programu, njih 35 posto slaže se s postavljenim uvjetom ispisa djece iz vrtića, a ostali se nisu slagali ili nisu imali mišljenje o tome.
Kao argument za privremeni prestanak novih prijava u tadašnjem obrazloženju gradske uprave pripremljenom za ljetno zasjedanje Gradske skupštine navodi se sve veći financijski teret za gradski proračun te se zaključuje da je broj rođene djece u Zagrebu već godinama stabilan, odnosno da, prema brojkama, mjera nije utjecala na povećanje broja rođene djece. Najavljivalo se provođenje evaluacije i donošenje odluke o nastavku mjere nakon što se ona provede, a za to vrijeme svi postojeći korisnici, koji su dosad stekli pravo, rečeno je da se mogu nastaviti koristiti mjerom. No ozbiljna evaluacija sveukupnih učinaka mjere nije učinjena, nego je početkom studenoga objavljen dokument »Podloga za javnu raspravu – mjera roditelj odgojitelj«, a epilog izmjene/ukidanja mjere dogodio se 9. prosinca u Gradskoj skupštini.
Dokument Podloga za javnu raspravu – mjera roditelj odgojitelj više je određeni zbroj deskriptivnih opisa statističkih podataka o korisnicima mjere i broju djece, uz pregled financijskih izdataka i nalaza iz literature o korisnosti polaska programa predškolskoga odgoja i programa ranoga razvoja za djecu mlađe dobi. No najavljena evaluacija učinaka, kako je obećano, nije učinjena, a u uvodu toga dokumenta navodi se da bi to bio vrlo zahtjevan proces, tako da je prijedlog odluke o radikalnoj izmjeni i ukidanju mjere za roditelje odgojitelje poslan na javno savjetovanje bez provedene evaluacije dosadašnjih učinaka mjere. Prijedlog odluke stavljen je na dnevni red sjednice Gradske skupštine i ona je 9. prosinca i usvojena u neizmijenjenu obliku. Ni jedan od više od 2400 prijedloga u javnom savjetovanju u pogledu izmjena nije prihvaćen, kao ni jedan prijedlog ili apel roditelja odgojitelja da se ne ide s tako radikalnim izmjenama.
Radikalno rezanje prava roditeljima odgojiteljima u Zagrebu od 1. svibnja 2022. korak je u krivom smjeru čija će posljedica biti rast dječjega siromaštva u velikom broju obitelji korisnika mjera jer socio-demografski podatci o korisnicima spomenute mjere govore u prilog toj činjenici. Najveći broj korisnika mjere su roditelji s najviše završenim srednjoškolskim obrazovanjem, većina ih dolazi iz rubnih gradskih četvrti, tako da se može pretpostaviti da za većinu tih obitelji naknada za roditelja odgojitelja u strukturi njihovih kućnih prihoda čini znatan dio. Od 1. svibnja 2022. spomenute će obitelji ostati u potpunosti bez prihoda ili bez 4/5 prihoda (4/5 prihoda za one kojima će se isplaćivati 1000 kuna od 1. svibnja), što će u bitnome negativno utjecati na socijalnu dobrobit djece u tim obiteljima te na njihov sveukupni socijalni razvoj. Naime mnoge su obitelji upravo od tih prihoda financirale određene izvanškolske aktivnosti svoje djece kao što su škole stranih jezika, športske, glazbene ili druge umjetničke aktivnosti, iz kojih će ih sada nažalost mnogi morati ispisati, a te su aktivnosti jako važne ne samo za njihov kognitivni, nego i sveukupni socijalni razvoj. Stoga čudi da gradska vlast, koja u spomenutom dokumentu podloge za javnu raspravu vrlo dobro razlaže o važnosti uključivanja djece u programe ranoga razvoja i socijalizacije, u tom dokumentu ne pokazuje konkretnu osjetljivost za navedenu djecu, osim izjava da planira dopustiti upis te djece u vrtiće i povećati kapacitet vrtića. No svima je jasno da u gradskim vrtićima nema dovoljno mjesta za svu djecu.
Naime, mala je vjerojatnost da će s obzirom na sadašnju pandemijsku krizu, koja još traje, te na njihovu obrazovnu strukturu velik broj roditelja do 1. svibnja 2022. uspjeti pronaći posao. Također mjesta u vrtićima nema dovoljno i nemoguće ih je kreirati preko noći. Čak ako i pronađu posao, mnogi od tih roditelja ne će imati kamo s djecom jer je evidentno da za velik broj od 6000 predškolske djece koji izlaze iz mjere ne će zapravo biti mjesta u vrtićima. Teško je vjerovati i da gradska uprava kod tako radikalnoga prekida/smanjivanja prava roditeljima odgojiteljima koji se skrbe za oko 20 tisuća djece nije predvidjela nikakve kompenzacijske mjere u smislu novčanih transfera prema socijalno ugroženim obiteljima iz navedene skupine koje će ostati bez prihoda od 1. svibnja, odnosno takve mjere do sada nisu bile predstavljene. Sve je izvjesnije da će takav neodgovoran pristup prema dječjoj dobrobiti u obiteljima roditelja odgojitelja utjecati na porast dječjega siromaštva za brojnu djecu iz obitelji korisnika mjere roditelj odgojitelj.
Međutim ponajveći problem takva olaka pristupa egzistencijalnim izazovima korisnika odnosi se na posljedicu dodatnoga urušavanja ionako niskoga povjerenja građana u funkcioniranje institucija javne vlasti u Hrvatskoj. Dio građana preko noći ostat će bez nekoga »prava« koje mu je dodijelila javna vlast. Sada ta ista javna vlast samo zbog činjenice promjene »ekipe« na vlasti građanima to pravo oduzima. Ista ta mjera i ta ista jedinica vlasti prethodno je reklamirala i pozivala građane da je upravo za njih kreirana određena mjera i neki od njih su joj povjerovali te su svoju budućnost planirali na temelju ne samo danih obećanja prethodne gradske vlasti, nego i izdanih rješenja u kojima se korisnicima mjere roditelj odgojitelj »crno na bijelo« navodi da će im pravo trajati do djetetove 15. godine. No oni sada ostaju bez toga prava osam godina ranije te se mnogi od njih s pravom osjećaju prevareno, to jest javna vlast dovela ih je u zabludu i izložila uvjetima života u siromaštvu; i to ne bilo koja jedinica lokalne i područne samouprave u Hrvatskoj, nego glavni grad. Upravo je to jedan od glavnih razloga zašto iz udruge roditelja odgojitelja najavljuju pokretanje sudskoga postupka prvo kod Visokoga upravnoga suda, u kojem će se tražiti ocjena zakonitosti takve odluke, a nakon toga najavljuju da su spremni poduzimati pravne radnje do najviših sudbenih instanci, to jest i do Ustavnoga suda.
Nova gradska vlast i dalje smatra da mjera roditelj odgojitelj nije rezultirala pozitivnim učincima u demografskom smislu te da izaziva visoke financijske izdatke za gradski proračun. Prema dostupnim podatcima Državnoga zavoda za statistiku od 2016. do 2020. u Zagrebu je rođeno ukupno 7469 djece u obiteljima koje već imaju dvoje i više djece, odnosno 1674 djece više od razdoblja prije uvođenja mjere 2011. – 2015. godine, što je porast broja djece rođene u obiteljima koje već imaju dvoje i više djece za gotovo 30 posto. I spomenuti dokument podloge za javnu raspravu navodi na stranici 11. da je mjera rezultirala povećanjem broja rođenja u obiteljima s dvoje i više djece u Zagrebu ili, kako je istaknuto, »da iz prethodno navedenih podataka proizlazi da je mjera možda imala kratkoročan pozitivni učinak na povećanje broja trećeg i svakog sljedećeg djeteta u gradu Zagrebu, no da istodobno nije pridonijela ukupnom povećanju broja živorođene djece što je vidljivo u manjem broju djece rođene i 2019. i 2020. u odnosu prema 2016. godini«. Ali u obrazloženju u prijedlogu o izmjeni odluke navodi se da nije bilo pozitivnih demografskih učinaka mjere, što je u suprotnosti s navedenim.
Argument da mjera izaziva visoke financijske izdatke za gradski proračun također se može dovesti u pitanje imajući u vidu da je proračun za 2022. godinu planiran na razini višoj od 15 milijarda kuna, a za financiranje mjere u 2021. godini bilo je potrebno oko 500 milijuna kuna, što je oko 3 posto proračuna Grada Zagreba. Ako su ulaganja u djecu prioritet u sadašnjim demografskim okolnostima, iznos od 3 posto ne bi trebao biti prevelik za gradski proračun. Naravno da su između ovakve radikalne opcije ukidanja i radikalnoga rezanja mjere postojale i neke međuopcije koje bi dovele s jedne strane do određenih ušteda i stabilizacije izdvajanja za tu mjeru i s druge strane ispunjenja određenih zahtjeva roditelja odgojitelja koji se trenutačno koriste mjerom – ali očigledno za takvo što nije bilo političke volje kod gradske uprave. No pravo pitanje je zašto. Naime, sasvim je legitimno da gradonačelnik s novom gradskom upravom koja je dobila povjerenje na lokalnim izborima u svom mandatu kreira svoj pristup ukupnim gradskim politikama, pa tako i obiteljskoj i demografskoj politici, ali to bi trebalo raditi na načelima dobre vladavine s uključivanjem raznih zainteresiranih dionika, poput akademske zajednice, predstavnika korisnika mjera i šire zainteresirane javnosti, uz prihvaćanje stajališta predstavnika tih dionika, što ovdje očigledno nije bio slučaj.
Mnogi su građani (ne samo roditelji odgojitelji) bili duboko razočarani takvim pristupom u izmjenama Odluke o mjeri roditelj odgojitelj i zasigurno se mnogi od njih sada osjećaju ponovno »izigrano«. Mislili su da su izabrali transparentnu i uključivu gradsku vlast jer su upravo to bile ključne poruke u predizbornoj kampanji stranke koja je dobila najveće povjerenje zagrebačkih građana, ali čini se da su to ponovno bila samo predizborna obećanja. Najtužnija je međutim činjenica da će najveće negativne posljedice takve radikalne odluke snositi djeca iz obitelji korisnika mjere ako se spomenuta odluka ne dovede u pitanje pred sudskim instancama, posebice djeca iz siromašnijih zagrebačkih obitelji ako se ne kreiraju određene kompenzacijske mjere u obliku novčanih transfera koji će biti usmjereni prema njima. No do sada nije bilo nikakve konkretne najave takvih mjera iz Grada. Valjda ne će tako i ostati jer to bi značilo da gradskim vlastima nije do dobrobiti onih najmanjih, koji će naposljetku biti najviše pogođeni radikalnim pristupom novoizglasane odluke.
