S ta je dva dana povezana i svetkovina Tri kralja, koji su se došli pokloniti djetetu Isusu u Betlehemu, kao i blagdan Krštenja Isusova, kojim službeno završava božićno vrijeme i započinje vrijeme kroz godinu. Ove je godine taj blagdan 13. siječnja pa božićno vrijeme traje sve do polovice mjeseca. Od većih blagdana istaknimo još Obraćenje svetoga Pavla, koje se povezuje s molitvenom osminom za jedinstvo kršćana, te dva velika svetca na kraju mjeseca: crkvenoga naučitelja Tomu Akvinskoga i svećenika Ivana Bosca.
Presveto Ime Isusovo u Crkvi se u početku slavilo osam dana nakon Božića, dakle točno na Novu godinu. Potom se pomaknulo na sljedeći dan, pa na nedjelju prije Tri kralja, pa onda na sredinu, a negdje čak na posljednji dan mjeseca, da bi se u posljednjoj velikoj obnovi katoličkoga kalendara smjestilo na 3. siječnja.
Sljedeće pitanje može se doimati bespotrebno, ali moramo ga postaviti: Kako se Isus zapravo zvao? Evanđelist Matej ovako zaključuje Isusovo rodoslovlje: »Jakovu se rodi Josip, muž Marije, od koje se rodio Isus, koji se zove Krist.« Isus je bio Krist, a to znači da je on Mesija, Božji Pomazanik. Evanđelist nastavlja s opisom Isusova rođenja u kojem, jedno za drugim, spominje čak dva imena: jedno koje je anđeo u snu objavio svetomu Josipu (»ti ćeš mu nadjenuti ime Isus«) i drugo, koje je pretkazao prorok Izaija (»nadjenut će mu se ime Emanuel«).
Oba ta imena imaju veliko značenje. Emanuel znači »Bog s nama«, a Isus je zapravo hrvatski prijevod hebrejskoga imena Jehošua, što znači »Bog spašava«. U tom se imenu skriva i starozavjetno ime za Boga: Jahve. Zanimljivo je kako su Gospodinovi sunarodnjaci njega zvali Jošua, a mi ga na temelju originalnoga grčkoga teksta evanđelja zovemo Isus.
Ime Isus jest »Ime nad svakim imenom« i »Tko god prizove ime Gospodnje, bit će spašen«. Tako piše apostol Pavao u svojim poslanicama, a sam Isus govori: »Što god zaištete u moje ime, učinit ću.« Oslanjajući se na Sveto pismo, Crkva sve liturgijske molitve upućuje Bogu Ocu, »po Kristu Gospodinu našemu«.
Snagom imena Isusova opraštaju nam se grijesi, primamo zaštitu od zla, događaju se čuda, u nama jača ljubav prema Gospodinu. U njegovu imenu naša je snaga i naše vječno spasenje.
Ime našega Gospodina i Spasitelja ne bismo smjeli izgovarati olako. Židovi se nisu usudili izgovarati sveto Božje ime Jahve. Na sličan način pobožni kršćani na svaki spomen Isusova imena blago naklone glavu. To se lako opazi za vrijeme svete mise. Svaki put kada se u molitvama spomene ime Isus, mnogi vjernici na tren spuste glavu. I to ima temelj u Bibliji, točnije u hvalospjevu u kojem stoji: »Bog njega preuzvisi i darova mu ime, ime nad svakim imenom, da se na ime Isusovo prigne svako koljeno nebesnikâ, zemnikâ i podzemnikâ.«
Budući da je cijeli siječanj posvećen Presvetomu Imenu Isusovu, mogli biste pokušati ovoga mjeseca činiti isto. Svaki put kada čujete ime Isus, naklonite glavu. To može biti malen i kratak naklon, koji drugi ljudi ne će ni primijetiti, ali vi ćete se podsjetiti da je to ime Spasitelja svijeta.
Anđelko Katanec
