U Istarskoj županiji uz prometnicu Poreč – Vrsar smještena je općina Funtana, malo mjesto kao iz bajke koje rese morsko plavetnilo, zelenilo i prirodno bogatstvo najplodnije istarske zemlje, šume, vode, tako da gradić koji se izdiže s crkvom sv. Bernarda okružuje prirodna idila. Prema posljednjem popisu općinu nastanjuje oko tisuću stanovnika, a u preciznim statističkim podatcima Funtana se proteže na oko 7,9 četvornih kilometara koje zauzimaju plodne oranice, voćnjaci, maslinici, vinogradi, livade, pašnjaci, šume, vode. Prema brojnim izvješćima i ocjenama turističkih djelatnika po svojoj ljepoti i prirodnom bogatstvu Funtana se uvrštava u turistički vrh svjetskih razmjera.
U crkvenoj podjeli Funtana pripada Porečkomu dekanatu, koji ima 17 župa, a župom upravlja iskusni pastoralac, glazbenik i umjetnik župnik Ivan Butković. U Funtani je župa posvećena sv. Bernardu.
»Od oko tisuću stanovnika, sedamstotinjak je katolika, a ima i muslimana, pravoslavnih i drugih vjera«, navodi župnik Butković. »Za blagoslova obiđem 300-tinjak obitelji. Zanimljivo je da godišnje bude od 10 do 20 krštenja jer se dođu krstiti brojni ‘sa strane’, kojima je posebno zanimljiva ljepota Funtane i prekrasna crkva sv. Bernarda, ili dođu oni koji su rođeni u Funtani. Tako je prošle godine bilo 19 krštenja. Statistika je međutim varljiva jer kad bi se gledalo po krštenjima naspram sprovoda, bili bismo u velikom plusu, jer ponekad je bilo i po 30 krštenja. Sprovoda bude od tri do pet godišnje, a isto toliko i vjenčanja.« Župnik Butković navodi i da se u Funtani triput godišnje organiziraju zaručnički tečajevi pa ih godišnje prođe od 30 do 40 parova na razini dekanata. Ističe da mjesto nastanjuje manji broj stanovnika starosjedilaca. »Ponajviše ih se doselilo s područja Dalmacije, to jest s današnjega mjesta Peruće, jer kad se radilo jezero, morali su se seliti, pa je došlo njih stotinjak, kupili su zemlju i trajno se nastanili. Vrlo su se brzo uklopili. Zanimljivo je kod tih doseljenika da je većina ostala vezana uz Crkvu. U vrijeme Domovinskoga rata došlo je nekoliko stanovnika iz Vukovara, ali i nekolicina s područja Bosne. Nadalje, budući da je riječ o turističkom mjestu, mnogi dolaze raditi kao sezonci, a često i ostaju nakon što ovdje zasnuju obitelj. S obzirom na to da imamo pravoslavaca i muslimana, nisu rijetke ni mješovite ženidbe«, ističe jednostavni i osebujni župnik Butković.
Nedjeljom je jedna misa, a u ljetnom razdoblju su dvije, jer tada je velik broj turista. Poneki dolaze i trideset godina. »Na večernjoj misi ljeti bude puna crkva, jer dolaze i protestanti i katolici koji su stalni gosti. Održavaju se i brojni koncerti te drugi kulturni sadržaji, uz crkvu ili u crkvi, ovisno o događaju.« Župnik, koji je i sam glazbenik, navodi da se održavaju prvorazredni koncerti, pa je i po tome Funtana poznata na istarskoj obali za ljetnih dana i turističke sezone.
»Župljani se rado uključuju u župne aktivnosti. Mogu reći da suradnici vjernici laici mnogo toga odrade te je na neki način sve ustaljeno, dakle znade se točno što tko radi. Prekrasan je župni zbor, a moram pohvaliti i Tomislava Čogu koji je puno toga napravio za župu, pa i za mjesto. On vodi kroniku, piše, uvijek nešto radi, a trenutačno nam je uredio da možemo za vrijeme liturgije uz pomoć prezentacije prikazivati riječi određenih pjesama, čitanja i slično. Tako narod lakše uči, aktivnije sudjeluje u liturgiji. Za sve liturgijske godine i blagdane priredio je čitanja i tijek liturgije na hrvatskom, talijanskom i njemačkom jeziku.« K tomu, navodi župnik, osim što je »digitalizirao crkvu«, Čoga je zaslužan za niz drugih projekta, posebno dok je bio na čelu turističke zajednice jer spajao je kulturno i duhovno. Zaslužan je i za orgulje u župi, inicirao je postavljanje novih klupa, obnovu povijesno vrijednih kapela.
Župnik Butković posebno drži do liturgijske svečanosti i liturgijskoga pjevanja. Uz zbor, u župi djeluju ministranti, čitači, članovi župnoga Caritasa, katehistica, vijećnici. Okosnica župe uvijek je aktivna, a suradnici se međusobno dopunjavaju. Govoreći o pristupu sakramentima ispovijedi i pričesti, župnik kaže da su redovito velike ispovijedi o Uskrsu i Božiću, a nedjeljom u sakramentu pričesti sudjeluje od 40 do 50 posto nazočnih vjernika. U Funtani je i muzej koji je župnik preuredio sa svojim župljanima. Trenutačno je u njemu postav fotografija kroz prošlost župe, a i značajnijih osoba koje su davale svoj doprinos kroz povijest očuvanja kršćanske baštine.
Ana Pletikosa aktivna je u župi Funtana od 1986., a od tada i vodi župnu administraciju, župna je katehistica, okuplja ministrante, vodi brigu o sakristiji. »U župi radim s prvopričesnicima, dakle s učenicima trećega i četvrtoga razreda, te s krizmanicima koji pohađaju sedmi i osmi razred. Istodobno vodim brigu o župnom stanu, pomažem župniku u svemu što je u mojim mogućnostima. Tu sam, a župnici su se mijenjali, i svatko od njih dao je svoj doprinos i donio nešto novo u našem župnom zajedništvu. U župi je uvijek živahno, posebno kad se radi s djecom i mladima. Naravno, tu se može puno toga učiniti. Posebna mi je radost raditi s ministrantima, a okupljamo se subotom. Izgrađujemo zajedništvo i međusobno povjerenje, jer nastojim im uvijek reći da je zajednica ta koja čuva pojedinca i pomaže mu. Okupljam, također, čitače. Uz sva ta okupljanja i rad, na neki način želim župljanima približiti Crvku, jer pojedinci se lakše otvore meni pa ih uputim svećeniku za njihove probleme.«
Komentirajući odlazak mladih, Ana Pletikosa kaže da je to trend koji je poput vala zahvatio cijelo društvo. »Zato moramo pokazivati svojim primjerom, ljubavlju prema Bogu i bližnjemu da se tu može živjeti. Treba svjedočiti molitvom i životom, a ja nastojim to činiti koliko god mogu«, zaključila je.
Josip Tadić redovit je čitač na misnim slavljima. »Rođen sam kod Banje Luke, u župi Petrićevac, a u Funtanu sam se doselio 2006. U rodnom kraju bio sam povezan s redovnicima, a kasnije smo obitelj i ja neprestance bili povezani s Crkvom. To je naš drugi dom. Kad sam se doselio, uključio sam se aktivno u župnu zajednicu, župnik mi je povjerio da budem čitač, no isto tako rado pomognem oko čega god mogu. Premda sam se odselio s banjolučkoga područja, posebno molim katolike na tom području da ostanu, jer Bog će providjeti. Nije rješenje otići, to govorim iz vlastita iskustva.«
Kristina Struja cijeli je svoj život vezana za župu i crkvu sv. Bernarda, a pogotovo uz crkveni zbor u kojem je počela pjevati još kao djevojčica. »Tada je to bilo samo nekolicina gospođa i nas nekoliko djevojčica, a s godinama to se razvijalo i evo danas imam sreću voditi četveroglasni župni zbor koji je kao takav počeo s radom 1998. godine na ideju Marčele Čoge koja ga je oformila te postavila temelje uz Deboru Cukolu kao profesoricu – dirigenticu. Počelo se tada s velikom voljom i radom te je sve do danas to tako, zbor je postao prepoznatljiv na široj razini, diljem biskupije, a i šire. Sada nas ima 19 pjevača te imamo tri sviračice koje su školovane orguljašice, a uz nas je svaku nedjelju i prof. Brigita Čutić. Našim zborom već nekoliko godina dirigira Zlatko Crnković.«
Voditeljica zbora Struja navodi da se najviše vodi računa o liturgiji jer to je primarna zadaća. »Pjevamo nekoliko misa i sve psalme. Sva su nam misna slavlja pjevana uz pratnju orgulja, a što se pjesama tiče, ima svega: od naših jednostavnih pučkih pjesama do četveroglasnih pjesama poznatih skladatelja, dakle izvodi se Händel, Beethoven, Glibotić, Geraci i drugi skladatelji. Probe su nam jednom tjedno, ali pred blagdane i koncerte ubacimo još poneku probu. Ljeti je to malo teže zbog obveza, ali nedjeljne su mise uvijek uz pratnju zbora.«
O tome kako se popunjava zbor, posebno mladima, voditeljica kaže: »To je dosta velik problem, naš župnik uspije animirati mlade da uz njega nešto pripreme za misu, ali za zbor to ide malo teže. Vidim problem i u tome što školovanje daleko od Funtane onemogućava mladima da se ozbiljno uključe u zbor, a ostala mlađa populacija rastrgana je između posla i obitelji, tako da ih s neke strane razumijem, ali sve u životu iziskuje trud, pogotovo ako se nešto voli kao što mi volimo Boga i pjevanje za njega.«
Funtana je poznata po ljetnim kulturnim i duhovnim zbivanjima, o čemu voditeljica zbora Struja kaže: »Naše se mjesto potrudilo da gosti u Funtani imaju dodatne kulturno-zabavne sadržaje, različite koncerte te plesne i folklorne sadržaje. Vodi se računa o raznolikosti, pa nastupaju klape, operni pjevači, poznati zabavni pjevači, folklorne i plesne skupine. Svaki tjedan nešto novo i drugačije, a sve je to iznimno popraćeno od naših gostiju, ali i stanovnika okolnih mjesta i Funtane.«
Pava Štifanić vodi župni Caritas, koji je vrlo aktivan unatoč mjestu u kojem se uglavnom ne oskudijeva. »Nas smo četiri dobile službeno od biskupije dopuštenje i imenovanje, a petnaestak je volontera u Caritasu te ih se po potrebi uključi još. Narod je jako osjetljiv i solidaran kad su u pitanju osobe u potrebi. Uključeni smo u sve veće akcije, zapravo ono što je na biskupijskoj razini, a istodobno smo aktivne u župi, zatim za cijeli Hrvatski Caritas prikupljamo kad je nešto potrebno. Tako smo sudjelovali u akcijama kad je bila poplavljena Slavonija, a to činimo i kad su drugi u potrebi. U našoj Funtani do prije nekoliko godina, dok Hrvatska nije bila u Europskoj uniji, za Caritas se čak izdvajalo iz općinskoga proračuna. To je zajedništvo koje rađa ljubav, dakle evanđelje na djelu. Tako smo onima koji su u potrebi plaćali komunalne račune, struju, vodu i sve što je bilo potrebno u našoj župi, naravno i danas tko nam se god obrati, mi pomažemo. Iako danas nema mnogo onih koji su u potrebi, i dalje djelujemo i pomažemo koliko možemo. Nedavno smo sudjelovali u pomaganju izgradnje kuće, za što je pomoć prikupljao biskupijski Caritas. Na primjer, za Božić i Uskrs imamo velike akcije, a manje akcije provodimo tijekom cijele godine. Brojni se uvijek odazovu i u novčanom i u materijalnom smislu. Uz to članovi Caritasa pođu u posjet domovima umirovljenika u Rovinju, Puli i drugim mjestima gdje je potrebno. Mnogo ljudi dobre volje uključi se svojim prilozima u Caritasove potrebe, posebno za Božić kad pečemo kolače i prikupljamo priloge ili za Uskrs kad se prodaju maslinove grančice. Imamo i općinskoga vijećnika Eugena Marija Fabrisa koji se odrekao svoje vijećničke naknade u korist Caritasa. Fabris se bavi ugostiteljstvom pa češće daruje hranu, koju podijelimo siromašnima, poput ribe za Čistu srijedu ili Veliki petak, te o drugim prigodama. Samozatajan je, ali je velik dobrotvor.«
U župi je aktivna Marina Načinović. Kako ističe, uključuje se u sve aktivnosti, posebno u liturgijsko čitanje. »Dugogodišnja sam čitačica u župi u kojoj sam rođena i odrasla i danas se rado vraćam u nju gotovo svaku nedjelju i blagdan iako ne živim više tu.«
Josip Prolić je iz okolice Sinja, a njegovi su se doselili u Funtanu 1958. »S ponosom ističem da nosim križ već 43 godine i tako sudjelujem u svim procesijama. Meni je to radost i čast, jer biti križonoša u našoj tradiciji znači i biti povlašten. To me dodatno povezuje s mojom župom i mojom Crkvom. Svjedočio sam to u prošlom, a svjedočim i u ovom sustavu.«
