Glazbeno sebedarje iznimno darovite mezzospranistice i apsolventice solopjevanja Lucije Klarić nosi mladost u župnom zboru mladih »Agape« pri Nacionalnom svetištu sv. Josipa u Karlovcu. Godinama je članica toga zbora, ali i aktivna članica zajednice mladih »Zamak«. U tom je okružju, već sada ističe, pronašla prijatelje za cijeli život.
»Rođena sam u Karlovcu 23. svibnja 1998. Bog me blagoslovio što me poslao u divnu karlovačku obitelj Anite, djevojački Pečarić, i Marijana te brata Lovre«, ponosno ističe. »Moja je mama profesorica hrvatskoga jezika i usadila mi je ljubav prema književnosti i gramatici, a tata je prvostupnik ekonomije, radi u bolnici i svira bugariju. Brat Lovro studira FER u Rijeci. Ja sam preko tjedna u Zagrebu pa se svi skupa vidimo za vikend. Odmalena sam u vjeri. Roditelji su nas oduvijek vodili na misu. Dandanas na velike blagdane, kada se čitaju imena svetaca, brat i ja iščekujemo čije će se ime prije spomenuti i natječemo se čije je više puta u liturgiji. To su naše male svetačke igre. U drugom sam razredu osnovne škole krenula na križare koje je tada vodio mons. Marijan Radanović. Bio je to moj prvi doticaj s aktivnostima u župi Blažene Djevice Marije Snježne, u Nacionalnom svetištu sv. Josipa. Na sastancima križarica mons. Radanović nas je učio bontonu, pripremao nam razne kvizove i uvijek prema nama bio korektan. Smatram da sam povlaštena što sam išla na križare kada ih je mons. Radanović vodio.«
»Kako mi je darovan talent glazbe, priključila sam se malomu zboru, a nedugo zatim zboru mladih ‘Agape’ u kojem i danas pjevam i muziciram s prijateljima na misama, klanjanjima, vjenčanjima i druženjima. Zbor je uvijek bio zajednica koja nije samo služila u pjesmi, imala je i molitvena bdjenja, koncerte, razna druženja. Kako smo odrastali, tako je nastupila srednja škola i dolazak novoga župnika mons. Antuna Sentea. Imala sam ga priliku upoznati na Krapnju na Kursilju, tečaju koji desetljećima neumorno vodi naš ujak Andrija Vrane. Već sam na tom prvom susretu znala da će mons. Sente biti izvrstan i da će biti velika potpora nama mladima. Uz njega nam je došao i vlč. Anđelko Katanec koji je formirao zajednicu mladih, ne samo za župu Blažene Djevice Marije Snježne na Dubovcu, nego i za mladež Karlovačkoga dekanata. Od tada smo nerazdvojna ekipa. Organizirali smo raznovrsne sadržaje za mlade. Jedan od glavnih bio je ‘Holywin’. Povezuje nas i dočekivanje hodočasnika u Josipovu svetištu. Naučili smo biti vješti i brzi u raznim situacijama, od onih uobičajenih do neočekivanih. Naš župnik mons. Sente dosjetio se imena za zajednicu mladih, djelujemo pod imenom ZAMAK. Zanimljiva je to kratica i odnosi se na ‘Zajednicu mladih Karlovac’. A i smješteni smo podno zamka Starog grada Dubovca. Dugi niz godina aktivna sam u zajednici mladih, u svim smo si trenutcima međusobna potpora. Svi smo na različitim fakultetima, ali nas veže ljubav prema Kristu koji nas spaja u zajedništvo. Studentica sam pjevanja, mezzosopranistica na Muzičkoj akademiji u Zagrebu kod mentorice Martine Gojčete Silić. Svi su mi odmalena govorili: ‘Ma, Klarić, ti budeš sigurno negdje pjevala na velikoj pozornici.’«
»U trećem sam se razredu osnovne škole upisala u Glazbenu školu u Karlovcu, smjer violina, a u srednjoj sam se školi odlučila za smjer solopjevanja. Pjevanje sam oduvijek smatrala hobijem, ali mi je profesorica predložila da odem na Muzičku akademiju. U tom mi se trenu taj prijedlog činio tako nemogućim, ali kako je vrijeme prolazilo, moji su uspjesi na natjecanjima bivali sve bolji i nešto je u meni gorjelo za Akademiju.
U godini kada sam se trebala upisati bilo je puno kulturnih događaja u svetištu i mons. Sente bi me uvijek zvao da otpjevam nekoliko skladba. Na taj sam način prikupljala, kako bi se reklo, utakmice u nogama. Svaki novi nastup značio je vježbu stajanja pred publikom, osnaživanje karaktera, obuzdavanje treme i još mnoštvo detalja koji se vežu uz nastupe. Pripremajući se za prijamni ispit na Muzičkoj akademiji, stjecala sam puno novih iskustava, počevši od raznovrsnoga repertoara, raznih poznanstava, nove tehnike pjevanja, zaista su se nanizale razne i posebne novine u mojem životu. Sav trud i muka prijemnoga ispita ne bi bila moguća bez pomoći s Neba. Kako sam animatorica u Kursilju, jedan je krizmanički tečaj u periodu pripreme za Akademiju bio vrlo plodonosan. Uslišane su mi molitve s klanjanja pred Presvetim, molila sam za volju u vježbanju klavira i solfeggia. Zbog krizmaničkoga tečaja nije mi bio nikakav problem vježbati ni solfeggio ni klavir iako su mi bili dosta mrski. Kako se bližio datum prijamnoga ispita, usporedno sam slušala brojna uslišanja kod meni najdražega svetca Josipa. Cijeli sam život u svetištu pa sam pomislila: ‘Zašto i ja ne bih potražila pomoć kod našega tihoga svetca, sv. Josipa?’ Tako je i bilo. Prijamni je prošao, položila sam klavir i solfeggio i upisala pjevanje na Muzičkoj akademiji.«
»Godine su na fakultetu prolazile, a onda je nastupila pandemija COVID-19. Godina koronavirusa označila je karantenu. Kako sam vrlo društvena osoba, nedostajali su mi prijatelji, izlasci iz kuće, šetnje, ali to se brzo promijenilo. Uslijedio je prijenos misa preko Laudato televizije. Moj brat, kolega na klavijaturi i ja pjevali smo na misama koje su se prenosile. Bio je to vrlo milostan period, svaki smo dan muzicirali na misi. Javljali su nam se ljudi iz cijele Hrvatske i Bosne i Hercegovine i hvalili našu pjesmu i našu nesebičnost dijeljenja veselja ljudima preko malih ekrana. U to smo vrijeme imali takozvanu ‘on-line’ nastavu i svaki se sat i ispit održavao preko interneta. Svaki sam ispit te godine položila uspješno i bila zadovoljna ocjenama. Vjerujem da me Gospodin nagradio položenim ispitima zato što sam svaki dan pohađala misu i pjevala. Sada sam apsolventica. Radim u privatnoj školi pjevanja u Zagrebu. Imam sedam učenika. Po cijele sam dane zato u Zagrebu. Vikendi su rezervirani za obitelj i župu. Zasad nisam u vezi, ali bih voljela zasnovati obitelj.«
»Moj mi je talent omogućio da posjetim razna mjesta, da pokažem svoj glas i prenesem glazbu brojnim ljudima. Zaista volim pjevati, pjevanje je dio mene, obilježava me. Pjevam na vjenčanjima, na raznim otvaranjima izložaba, na sjednicama Grada ili Županije, sudjelujem u mjuziklu u svom rodnom Karlovcu i uživam u svakoj novoj noti. Divno mi je u svakom novom projektu, veseli me svako pjevanje na misi, svako višeglasje koje kao zbor ostvarimo. Najviše se pronalazim u pjevanju duhovnih pjesama jer sam prije svega sebi posvjedočila i potvrdila misao sv. Augustina: ‘Tko pjeva, dvostruko moli.’«
