Novi broj rubrike »Mladi mladima« pred nas stavlja razmišljanje o bolesnicima kao jednoj od najranjivijih skupina našega društva. Povod toj temi je Svjetski dan bolesnika koji Crkva svake godine obilježava 11. veljače. Tako je jedan dan u godini »rezerviran« upravo za one koje ponekad zaboravljamo i o kojima ne raspravljamo često u javnoj sferi, a upravo su oni najpotrebitiji naše pažnje, brige i tople riječi. O tome govori i papa Franjo u svojoj ovogodišnjoj poruci upućenoj za taj dan. Središte Papine poruke Isusove su riječi: »Dođite k meni svi koji ste izmoreni i opterećeni i ja ću vas odmoriti« (Mt 11, 28). Papa nas isto tako upozorava da smo, kao kršćani, dužni braniti i brinuti se o dostojanstvu svake bolesne osobe. Bolest pak, iako ju često povezujemo sa starošću, pogađa svaku osobu bez obzira na dob, spol, vjeru ili nacionalnost. Tako smo se u svojim tekstovima odlučili posvetiti najčešćim bolestima od kojih danas obolijevaju mladi. Suvremen i ubrzan način života utječe na sve veću pojavu dijabetesa i srčanih bolesti u mladih, kao i pojavu brojnih mentalnih i psihičkih bolesti, za koje mladi, nažalost, često ne traže stručnu pomoć pa takvi slučajevi ponekad završavaju vrlo tragično. Međutim, osim zdravstvenih djelatnika, duhovnu potporu i spas u bolesti može nam dati upravo naša vjera. Stoga vam predstavljamo kakvo je poimanje bolesti u Bibliji i zajedno se s vama podsjećamo kako je Isus ozdravljao bolesne, među kojima su bili i djeca i mladi. Upravo su djeca ona koja najteže prihvaćaju bolest jer im je djetinjstvo, doba sreće i radosti, zasjenila bol i tuga. Kako bi djetinjstvo ipak ostalo djetinjstvo, brojni su volonteri u Lijepoj Našoj odlučili svoje vrijeme posvetiti tim najmlađim i neznatnim junacima. Stoga smo vam odlučili predstaviti hvalevrijedne projekte koji nose nazive Tete i stričeki pričalice i Crveni nosovi.
I za kraj, radost je potrebna svagdje, ali bolnički zidovi za tom radošću možda i najviše vape. Vaša pažnja i topla riječ bolesniku može značiti više od (farmaceutskoga) lijeka.
Mnoge novogodišnje čestitke sadržavale su lijepe želje, među kojima se i zasigurno našla i ona želja o »obilju zdravlja«. Suprotnost zdravlju je bolest, pa je tako Čehov rekao onu poznatu rečenicu: »Zdrav čovjek ima tisuću želja, a bolestan samo jednu.« I mi se često nađemo u situaciji kada se zapitamo: »Pa, Bože, zašto je baš on bolestan? Zašto baš njemu?« Pitamo se zašto je Bog nekomu »poslao« bolest, koju shvaćamo kao »kaznu«. No je li zaista bolest kazna ili blagoslov, odgovor, kao i na mnoga druga teška pitanja, možemo naći u Bibliji.
Biblija je puna primjera kada Isus, sam ili sa svojom dvanaestoricom apostola, ozdravlja i liječi ljude. Činio je to na razne načine, raznim ljudima, tako da mu se narod divio i pitao se: »Tko je ovaj čovjek?« Čineći čudesna ozdravljenja među narodima, Isus i njegovi učenici širili su vjeru i svojim djelima dokazali djelovanje Božjega milosrđa u našim životima.
Tumačenje bolesti u Novom i Starom zavjetu razlikuje se, ali svrha im je ista. Svrha je približavanje Bogu i odbacivanje svega što je svjetovno. Tako je u Starom zavjetu bolest kazna za udaljavanje od Boga, u Novom je bolest opomena na prolaznost života. U Bibliji se bolest gleda s duhovnoga stajališta, a ne medicinskoga. Opisan je stvarni život i životne situacije ljudi koji se bore s različitim bolestima: kuga, boginje, kožne bolesti, otekline, guba, gluhoća, opsjednutosti i druge. No temeljna je poruka da Bog nije onaj koji nekomu šalje bolest, niti je bolest kazna Božja za nešto što je čovjek učinio. Bolest je daleko više znak i svojevrsna opomena da čovjek treba promijeniti smjer i svoj život sjediniti s Bogom koji je bogat milosrđem.
Upravo su to pokazivali i svjedočili i Isus i njegovi apostoli: ozdravljali su bolesne ljude i činili čudesa. Čin ozdravljenja smatra se Božjim djelom kojim Bog nagrađuje čovjekovu vjernost. Božja poruka ozdravljenja koja se može iščitati iz Biblije jest da čovjek može tjelesno ozdraviti tek onda kada doživi duhovno zdravlje, a zdravlje i bolest su dva »pola« koji svaki na svoj način ljude dublje povezuju s Bogom.
Jedna od najčešćih želja u čestitanju rođendane je: »Ma samo nek’ je Božjega blagoslova i zdravlja, ostalo će sve doći!« Da, zdravlja, kojega nikad u životu nema previše jer nitko nikad nije rekao: »Previše sam zdrav!«, premda o tome postoje i određene šale. A kako uopće definirati to »famozno« zdravlje, i što je ono točno?
Prema Hrvatskoj enciklopediji zdravlje je »stanje u kojem se nalaze živa bića kada svi njihovi organi nesmetano rade i harmonično sudjeluju u održavanju njihove cjelovitosti i sposobnosti da produže život u potomstvu; poremećaj takva stanja dovodi do bolesti.« Također, prema Ustavu Svjetske zdravstvene organizacije (SZO) iz 1948. »zdravlje je stanje potpunoga tjelesnoga, duševnoga i društvenoga blagostanja, a ne samo odsutnost bolesti i nemoći; ono je osnovno ljudsko pravo, a postizanje najviše razine zdravlja najvažniji je svjetski društveni cilj.« To je dinamičan proces i na njega utječu različiti čimbenici poput bioloških (dob, spol, konstitucija), okolišnih, socijalnih, ekonomskih. Sve se više promiče socijalni i ekonomski razvoj zdravlja, kako bi to zdravlje zapravo bilo dostupnije svima.
No nije samo fizičko zdravlje ono o čemu se treba brinuti. Tu je i naše psihičko, kao i duhovno zdravlje. Jer može čovjek fizički biti savršeno zdrav, no ako mu psiha i duh nisu zdravi, ravnoteža će biti poremećena. Dok za fizičko i psihičko zdravlje postoje svjetovni liječnici i osobe s kojima možemo raditi na tome, ne zaboravimo na aspekt duhovnoga zdravlja, onoga koje donosi sklad između duha, duše i tijela i koje nas vodi sve do odlaska u nebeski Jeruzalem. I za to su tu naši duhovnici, naši svećenici koji nam pomažu, ali ne zaboravimo ni na svoju odgovornost za duhovno zdravlje.
I dok dijagnoze i liječenje mentalnih bolesti polako »izlaze« iz prostora stigme, statistike društvenih skupina koje su u najvećem riziku od obolijevanja od njih se ne popravljaju. Psihijatrijskim i psihološkim istraživanjima dokazano je da se pojavljivanje psihičkih poteškoća najčešće događa prije 24. godine, što mlade ljude, pogotovo studente i »nove« radnike, čini najrizičnijim skupinama. Naravno, bitno je istaknuti da iako su mladi najrizičnija skupina, psihički poremećaji nisu rijetki u ukupnoj populaciji ljudi – jedna od četiri osobe tijekom života suočit će se s nekom od psihičkih smetnja, a jednoj od njih pet bit će dijagnosticirana neka mentalna bolest ili poremećaj.
Bitno je razlikovati psihičke smetnje, psihičke poremećaje i psihičke bolesti. Smetnje su prolazna emocionalna stanja (primjerice nelagoda, napetost nakon neuspjeha), poremećaji uključuju ponašanje koje odstupa od uobičajenoga (primjerice fobije – klaustrofobična osoba drugačije će se ponašati samo ako se nađe u malenom prostoru, a vratit će se uobičajenomu ponašanju čim ta »prijetnja« prođe), a bolesti su stanja u kojima osoba pokazuje znakove trajno oštećene kognitivne, emocionalne i socijalne funkcije.
Također je važno istaknuti podatak da se broj studenata sa psihičkim poteškoćama iz godine u godinu povećava; istraživanja pokazuju da se čak 75 posto studenata suočava s blažim oblicima psihičkih smetnja (napetost, tjeskoba, nesigurnost), ali se ostalih 25 posto suočava s dugotrajnim i ozbiljnim psihičkim problemima. Istraživanja su pokazala i da mentalne bolesti češće zahvaćaju djevojke nego mladiće, pri čemu djevojke češće razvijaju anksiozne poremećaje, fobije, opsesivno-kompulzivne poremećaje i socijalne fobije. Djevojke će također češće obolijevati od poremećaja u prehrani (anoreksija i bulimija), a mladići će mnogo češće razvijati razne oblike ovisnosti (droge i alkohol). Podatci također pokazuju i zabrinjavajuće brojke o samoubojstvima: dok će više djevojaka pokušati izvršiti samoubojstvo, gotovo tri puta više mladića će ga zaista počiniti. Ako se osjećate nelagodno, tjeskobno, nesigurno ili na bilo koji drugi način »ne kao što biste trebali«, razgovarajte s roditeljima, prijateljima ili se obratite stručnjacima – nemojte se skrivati. U tom slučaju šutnja nije zlato.
Zahvaljujući napretku medicine za pojedine bolesti, od kojih se prije nekoliko desetljeća umiralo, danas je dovoljan pokoji odlazak k liječniku. Usprkos tomu, danas se »u novom ruhu« pojavljuju »suvremene bolesti« od kojih, nažalost, obolijeva velik broj ljudi, a pritom raste i broj mladih oboljelih osoba.
Jedna od psihičkih bolesti koje su danas vrlo izražene u mladih jest depresija. Depresija je, naime, ozbiljan duševni problem, koji se na vrijeme mora spoznati i liječiti. Takvo stanje osobe nije samo znak slabosti. Osnovno je obilježje depresije potisnuto patološko raspoloženje. Kao jedan od uzroka pojave te bolesti znanstvenici navode i društvene mreže i internet, što posljedično dovodi do otuđenja ljudi, odnosno »razbijanja« društvenih veza. Drugi je uzrok pojave te bolesti »užurbano vrijeme« u kojem se danas nalazimo, gdje vrijedi »brže je bolje«. Oni koji ne uspijevaju uhvatiti takav užurbani ritam osjećaju se »zaostalo« i vrlo često obolijevaju od depresije. Nadalje, još jedna »suvremena bolest« od koje sve više mladih osoba obolijeva je dijabetes tipa 2. Dijabetes toga tipa bio je vrlo čest kod starije populacije, zbog čega je takva bolest u mladih osoba znanstveni šok. Smatralo se da je za razvoj takve bolesti potrebno od 10 do 15 godina, međutim, suvremeno doba te način prehrane i života uvelike su utjecali na zahvaćanje mlade populacije tom bolešću. Uz dvije navedene bolesti, mladi u posljednje vrijeme vrlo često obolijevaju od srčanih bolesti. Nisu rijetki slučajevi srčanih udara u mladih osoba. Premda postoji određen broj slučajeva kada je srčana bolest nasljedna, jedni od glavnih uzroka koji dovode do srčanih problema su nekretanje, pretilost, dijabetes i drugi. Ali što više osoba oboljela od pojedine bolesti zna, to više može sudjelovati u načinu svojega liječenja i ozdravljenja. Pritom je također vrlo važno održavati vlastitu psihičku stabilnost.
Navedeni podatci u velikoj su mjeri zabrinjavajući. Liječnici stoga mladima preporučuju bavljenje tjelovježbom, zdravu i pravilnu prehranu te odlazak k liječniku u slučaju prepoznavanja simptoma.
Osmijeh te lijepa i topla riječ ponekad mogu bolesniku značiti više od nekoga farmaceutskoga lijeka. Toga su svjesni i brojni volonteri diljem Lijepe Naše koji svoje slobodno vrijeme nastoje iskoristiti na najbolji mogući način; darivati ga oslabljenima i bolesnima. Stoga vam predstavljamo neke projekte koji su posvećeni brizi za one najranjivije u našem društvu te kao takvi zaslužuju i retke u našoj rubrici.
U posljednje vrijeme sve veće zanimanje javnosti, ali i uključivanje novih volontera pobuđuju Tete i stričeki pričalice. Riječ je o projektu koji se provodi svakodnevno na području hrvatske metropole, i to u trima velikim bolnicama u kojima se na odjelima za pedijatriju liječe najmlađi pacijenti. Iz naziva projekta možete naslutiti da se radi o druženju volontera s djecom i mladima koje uključuje čitanje priča za laku noć kako bi im boravak u bolnici bio što bezbolniji i ljepši. Taj hvalevrijedan projekt ne zna ni za kakva ograničenja pa se tako volonteri druže sa svojim malim junacima svakodnevno bez obzira na vremenske prilike, nedjelje, praznike ili blagdane. Čitajući priče, volonteri odvode djecu u svijet bajki i mašte, svijet mogućega i nemogućega, u svijet gdje nema boli, bolesti ni tuge. Na taj način djeca zaboravljaju na stvarnost i lebde u nekom svom ljepšem i bezbolnijem svijetu. Drugi hvalevrijedan projekt koji smo vam odlučili predstaviti su Crveni nosovi. Taj projekt provode tzv. doktori klaunovi koji svojim posjetima malim bolesnicima također olakšavaju tužne i bolne životne situacije. Ti doktori svojim zanimljivim i humorističnim izvedbama prate djecu pri obavljanju teških i bolnih pretraga ili pri odlasku na operaciju, izazivajući tako osmijeh na njihovim licima. Ono što ih pokreće poklapa se i s ovogodišnjom porukom našega pape Franje, pa tako doktori klaunovi ističu da je i u bolničkoj sobi prisutna potreba za radošću. A nama ne preostaje ništa drugo nego da se složimo s tom ljudskom potrebom za radošću, srećom i veseljem u svakom trenutku života; bilo da stojimo uspravno na svojim nogama ili ležimo u bolesničkoj postelji.
Papa Franjo i ove je godine objavio svoju poruku povodom 28. svjetskoga dana bolesnika koji Crkva obilježava 11. veljače. Središnja okosnica ovogodišnje Papine poruke Isusove su riječi: »Dođite k meni svi koji ste izmoreni i opterećeni i ja ću vas odmoriti« (Mt 11, 28). Riječi su to koje, kako ističe poglavar Katoličke Crkve, izražavaju Kristovu solidarnost s onima koji trpe. Ta je solidarnost najiskrenija poruka koju bolesnici mogu primiti jer dolazi od Onoga koji je i sam iskusio patnju te u tim teškim trenutcima primio utjehu od svoga Otca.
Razmišljajući o bolesnicima i njihovu zdravstvenom stanju, najčešće smo usmjereni na mogućnosti njihova liječenja i terapiju koja bi im mogla pomoći u povratku svakodnevnim životnim aktivnostima. Međutim, papa Franjo u poruci nas podsjeća na vrlo bitan, a često zaboravljen aspekt bolesti: osim terapije, bolesnicima je potrebna i duhovna njega, pažnja i ljubav. Pri tome zdravstveni djelatnici, apelira Sveti Otac, trebaju imati na umu da su »svaki dijagnostički, preventivni, terapijski, istraživački zahvati, sva njega i rehabilitacija uvijek u službi bolesne osobe, pri čemu imenica osoba ima prednost pred pridjevom bolesna«. Drugim riječima, liječnici bolesniku trebaju ponajprije pristupiti kao svomu bližnjemu kojemu daju svu svoju pažnju i ljubav. Takav pristup duh bolesne osobe čini živim, jer ako je tijelo bolesno, ne znači da i duša mora biti oslabljena i pokorena. Vezano uz mogućnosti liječenja i medicinske terapije, Papa se u poruci osvrće na još jedan gorući globalni problem, a riječ je o nepristupačnosti medicinske skrbi braći i sestrama diljem svijeta. Sveti Otac tim se povodom obraća i »zdravstvenim ustanovama i vladama svih zemalja svijeta da iz ekonomskih razloga ne zapostavljaju socijalnu pravdu«.
U svem tom zdravstvenom svijetu papa Franjo ne zaboravlja na Crkvu, za koju ističe da je »gostinjac« dobroga Samarijanca, odnosno kuća gdje bolesnici mogu pronaći Kristovu milost koja »nalazi svoj izraz u prisnosti, prihvaćanju i utjesi«. Uistinu, bolnice jesu spas za naše tijelo, ali Crkva je spas za ono što je vječno, a to je duša.
Priredili: F. Hrnčić, K. Jakobović, M. Labaš, J. Radoslavić, M. Zadravec
