Blagdan Duhova ili Pedesetnica spomen je silaska Duha Svetoga na apostole, točno pedeset dana nakon Kristova uskrsnuća. Taj je blagdan i rođendan Crkve koja je započela svoj put i hod – od Jeruzalema do svih naroda svijeta za sva vremena. Snagu za to veliko djelo apostolima je dao upravo Duh Sveti. Po svetom sakramentu krizme i mi sami primamo Duha Svetoga koji nas vodi da širimo svoju vjeru i živimo po evanđeljima. On nas spaja u Crkvi, i to tisuće naroda, jezika i rasa koje sve vjeruju u jednoga Boga Oca Svemogućega koji ih ujedinjuje »kao jedno«. Drugo poglavlje Djela apostolskih nam kaže: »Kad je napokon došao dan Pedesetnice, svi su bili zajedno na istome mjestu. I eto iznenada šuma s neba, kao kad se digne silan vjetar. Ispuni svu kuću u kojoj su bili. I pokažu im se kao neki ognjeni razdijeljeni jezici te siđe po jedan na svakoga od njih. Svi se napuniše Duha Svetoga i počeše govoriti drugim jezicima, kako im već Duh davaše zboriti.«
Sveti papa Ivan Pavao II. nama vjernicima je 1986. govorio o ulozi Duha Životvorca sljedećim riječima: »I u običnim društvenim prilikama kršćani kao svjedoci istinskoga ljudskoga dostojanstva čovjekova, svojom poslušnošću Duhu Svetomu, pridonose mnogostrukoj ‘obnovi lica zemlje’ tako da surađuju sa svojom braćom u ostvarenju i općoj primjeni svega onoga što je dobro, plemenito i lijepo u suvremenoj naprednoj civilizaciji, kulturi, znanosti, tehnici i svim drugim područjima ljudske misli i djelatnosti. To čine kao učenici Krista ‘koji je svojim uskrsnućem postavljen za Gospodina te snagom svoga Duha već djeluje u srcima ljudi’.«
Zanimljivo je da se blagdan u Hrvatskoj naziva »Duhovi«, što ne označava više duhova, nego skraćeno ime blagdana »Duhovi dani«. Također, samo dva dana nakon Pedesetnice, koja ove godine pada na 28. svibnja, slavimo Dan državnosti, konačni nastanak Republike Hrvatske kao neovisne države. Kao što Crkva pamti svoj početak, pamtimo ga i mi. Prisjetimo se kako se katolička vjera u Hrvatskoj razvijala još od VII. stoljeća pa sve do naših dana, a raduje nas što su Hrvati na početku uspostave svoje države odabrali katoličku vjeru i Boga kao svojega Oca.
O svetom Josipu većinom razmišljamo sredinom ožujka i početkom svibnja kada slavimo njegove spomendane. Iako taj svetac i Isusov zemaljski otac zaslužuje našu svakodnevnu molitvu, među dane kada bismo ga se posebno trebali sjetiti mogli bismo uvrstiti blagdan Duhova kao rođendana Crkve, čiji je zaštitnik.
Papa Pio IX. odlukom »Quemadmodum Deus« 1870. godine proglasio je sv. Josipa zaštitnikom sveopće Katoličke Crkve rekavši kako ga je Bog izabrao kao »čuvara svojega najdragocjenijega Blaga«. U povodu 150. obljetnice toga događaja papa Franjo objavio je apostolsko pismo »Patris corde« u kojem nanovo ističe središnju uloga sv. Josipa u povijesti spasenja. Papa nas podsjeća i na Josipa kao uzora u zaštiti Crkve: »Uvijek se moramo zapitati štitimo li i mi svom snagom Isusa i Mariju, koji su tajanstveno povjereni našoj odgovornosti, brizi i skrbništvu. […] Bog vjeruje tomu čovjeku, kao i Marija, koja u Josipu pronalazi onoga koji ne samo da joj želi spasiti život, nego će uvijek ostati uz nju i Dijete. U tom smislu sveti Josip ne može ne biti Čuvar Crkve jer je Crkva produljenje Kristova Tijela u povijesti…« Isus, Marija i Josip primarna su »jezgra« Crkve, a sv. Josip koji je čuvao Mariju i Isusa time je postao i čuvar Crkve.
Također, svetoga bismo se Josipa posebice trebali sjetiti i 30. svibnja kada slavimo Dan državnosti jer je sv. Josip zaštitnik naše domovine. Još 1687. godine Hrvatski sabor jednoglasno je prihvatio sv. Josipa kao nebeskoga zaštitnika hrvatskoga naroda. Kao znak sjećanja na tu odluku 2008. godine reljef sv. Josipa postavljen je na ulazu u Sabor. Dan Oružanih snaga Republike Hrvatske i Dan Hrvatske kopnene vojske koji slavimo 28. svibnja još su jedna prilika da zahvalimo tomu svetcu koji je kao vjerni čuvar bdio nad hrvatskim narodom godinama, a posebice u ratnim vremenima.
Sveti je Josip imao zadatak čuvati Isusa i Mariju – »najdragocjenije Blago«, stoga možemo biti počašćeni što je upravo taj svetac naš zagovornik na nebu. Ima li boljega zaštitnika od onoga koji je čuvao Sina Božjega?
Zbog ozbiljnosti struke i zbog zaštite podataka osobe koje se bave vojnim, policijskim i sličnim vrstama posla ponekad u razgovoru ne mogu otkriti svoj identitet. Naš je sugovornik u ovom broju čovjek koji svoje osobne podatke ne može iznijeti u javnost. On je pripadnik specijalnih postrojba koji se oružanomu sustavu Republike Hrvatske priključio 1991. godine te je cijeli Domovinski rat proveo djelujući u specijalnim postrojbama. Nakon rata počeo je provoditi obuke, koje je prošao i sam kako bi mogao raditi kao instruktor. Trenutačno radi kao viši instruktor u specijalnim postrojbama te sa svim rodovima oružanih snaga i sa svim članicama NATO saveza. Kaže nam kako blagdane i praznike poput Dana državnosti, Dana vojske, Dana Oružanih snaga i svih njima sličnih praznika vojska svake godine proslavlja na dostojanstven način svečanim postrojavanjem, intoniranjem državne himne, prisjećanjem na put koji je ta određena postrojba prošla. Najviše se pozornosti posvećuje danu postrojbe kada se prisjećaju svojih preminulih pripadnika. Na taj se dan susreću obitelj i prijatelji preminulih, umirovljeni članovi postrojbe i branitelji. Tada se polažu vijenci kod spomenobilježja, pale se svijeće i slavi se misa, sve da njihovi pokojni ne bi bili prepušteni zaboravu. Oružane snage na dan osnutka postrojbe imaju dane otvorenih vrata, kada svi zainteresirani mogu doći u vojarne, razgledati opremu, a vojska posjetiteljima objasni kako se određena oprema upotrebljava.Na Dan državnosti, koji se svake godine slavi 30. svibnja, s ponosom se gleda kao na trenutak kada je simbolično započeo samostalni život Republike Hrvatske. Tim danom slavi se hrvatska sloboda, samostalnost i demokracija – sve što ima veliko značenje za nastavak razvoja hrvatske države. Uz Dan državnosti, krajem svibnja, točnije 28. svibnja, slavi se Dan Oružanih snaga Republike Hrvatske i Dan Hrvatske kopnene vojske. To je dan kada je 1991. godine održana svečana smotra Zbora narodne garde na stadionu Nogometnoga kluba Zagreb u Kranjčevićevoj ulici i kada su hrvatskoj javnosti predstavljene prve brigade Zbora narodne garde. Hrvatska vojska kao ključna sastavnica domovinske sigurnosti svim građanima Republike Hrvatske pruža sigurnost, a sudjelujući u međunarodnim misijama i operacijama, pridonosi svjetskomu miru, stabilnosti i sigurnosti. O duhovnom životu naših vojnika i pripadnika snaga sigurnosti skrbi se Vojni ordinarijat.
Priredili: A. Bukovac, V. Lukačin, I. Moslavac, I. Tomić
