Blagdan Velike Gospe ili Uznesenja Blažene Djevice Marije slavi se 15. kolovoza i toga dana u znak čašćenja Majke Božje vjernici hodočaste u marijanska svetišta. Djevica Marija kao ponizna službenica koja je prihvatila Božji poziv i izazov: »Evo službenice Gospodnje, neka mi bude po riječi tvojoj!« te svoj život uskladila s Božjom riječju, svojim djelovanjem može biti uzor svima. Majka Marija život je proživjela u predanosti Bogu, što je na kraju krajeva cilj postojanja svakoga vjernika. Pomoći drugomu znači u punini iskoristiti vlastiti potencijal – pomoći drugomu zapravo znači pružiti bezgranično unutarnje zadovoljstvo sebi.
Altruizam kojemu nas uči Djevica Marija znači nesebičnu brigu za drugoga, kao i da takva briga ne znači dobro samo onomu tko ju dobiva, nego dakako na brojne načine obogaćuje onoga tko ju pruža: »Ne gledajte samo svaki na svoje, nego neka svatko gleda i na ono što je drugih« (Fil 2, 4).
Poput Majke Marije, mnogi su ljudi svoj život posvetili pomaganju i služenju drugima, a nekima je to postao i životni poziv – liječnici, medicinske sestre, socijalni i karitativni djelatnici, kao i mnogi drugi. Navedena zanimanja često se vežu i uz humanitarni i karitativni rad čija je temeljna karakteristika pomaganje drugomu. Humanitarni i karitativni rad u cijelosti je dobrovoljan rad za koji ne postoji financijska naknada – dragovoljci takav rad obavljaju iz humanih razloga i želje da pomognu svakomu čovjeku kojemu je ta pomoć potrebna. Primarni ciljevi karitativnoga i humanitarnoga rada su spašavanje ljudskih života, zadovoljavanje osnovnih ljudskih potreba poput hrane, vode i smještaja te pružanje osnovnih higijenskih potrepština i medicinske pomoći.
Mnogim je ljudima karitativni, a posebno humanitarni rad primarni posao. Drugi se uz redoviti posao bave i volontiranjem jer im je želja svaki svoj dan ispuniti pomaganjem – zato se u kolovozu slavi i Svjetski dan humanosti kojim se želi zahvaliti humanitarnim djelatnicima diljem svijeta na plemenitosti i altruizmu. Humanitarni rad može se u svojoj definiciji nazivati radom, ali je njegova bit i glavni pokretač ljubav i empatija prema drugomu. O važnosti pomaganja, zajedništva i brige za druge Biblija poručuje: »A dobročinstva i zajedništva ne zaboravljajte, jer takve su žrtve ugodne Bogu« (Heb 13, 16).
U svijetu u kojem se događaju različita zlodjela i elementarne nepogode, u kojem se veliča samoljublje, humanost je odlika kojoj bismo svi trebali težiti. Kada bismo morali izabrati samo jednu karakteristiku koja će krasiti čovjeka, to bi svakako mogla biti humanost jer kada bi svatko ljubio barem onoga do sebe – svoga bližnjega – svijet bi bio ljepši.
Katekizam Katoličke Crkve piše kako kršćanski humanizam radikalno potvrđuje dostojanstvo svakoga bića kao Božjega djeteta, uspostavlja temeljno bratstvo, uči biti u skladu s prirodom, shvaćati rad te daje opravdanja za život u radosti i vedrini čak i usred životnih neprilika. U Bibliji nalazimo brojne primjere humanosti koji nam mogu biti putokaz kroz život. Tako Knjiga Postanka donosi priču o Josipu i njegovoj braći koja su ga prodala u egipatsko roblje, a on im je ipak uzvratio ljubavlju. Sjetimo se i prispodobe o milosrdnom Samarijancu koji je pritekao u pomoć ranjenomu čovjeku.
Također, socijalni nauk Crkve uvelike govori o vrijednosti humanosti. Tako enciklika pape Pavla VI. »Populorum progressio« govori o humanizmu kao o razvoju svega čovjeka i svih ljudi, dodajući kako humanizam koji je neosjetljiv za vrjednote duha i Boga u današnjem svijetu naizgled ima priliku pobijediti, no bez Boga se naposljetku sve okreće protiv čovjeka. Nadalje, ista enciklika piše o bratstvu među narodima, ističući kako je to ponajprije dužnost onih koji su u povoljnijem položaju. Stoga su njihove obveze solidarnost, socijalna pravda i pružanje sveopće ljubavi, odnosno nastojanje oko postizanja humanijega svijeta. Isto tako enciklika pape Ivana Pavla II. »Sollicitudo rei socialis« navodi kako je toliko željeni mir u svijetu moguć jedino kao plod pravde među ljudima. Taj se mir postiže u svijetu u kojem vlada skrb za opće dobro cijeloga ljudskoga roda, to jest briga za duhovni i humani razvoj svih, a ne traženje osobne koristi. Vođeni biblijskim primjerima i crkvenim naukom odvažimo se i mi iskazati humanost i priteći u pomoć onima kojima je potrebno.
O humanitarnom radu razgovarali smo s Filipom Glavačem, doktorom medicine i dugogodišnjim volonterom Hrvatskoga Crvenoga križa. Filip volontira već 12 godina, zbog čega kaže da volontiranje doživljava dijelom sebe te je na tome neizmjerno zahvalan, a volontiranje je znatno utjecalo i na formiranje njegove osobnosti. Kaže nam da se najprije počeo baviti prvom pomoću, koja i dalje ostaje njegova velika ljubav jer ga uvijek nanovo razveseli prenošenje znanja koja mogu spasiti ljudski život. Filip se bavi i drugim aktivnostima Mladih Hrvatskoga Crvenoga križa, poput djelovanja u kriznim situacijama, radom u području mentalnoga zdravlja, klimatskih promjena i razvoju volonterstva. On smatra da svaka volonterska aktivnost pojedinca može obogatiti na svoj način – znanjem, iskustvom, stjecanjem prijatelja ili kombinacijom više stvari, a najljepše stvari koje volontiranje nudi svakomu od nas su razvoj osobnih vještina koje teško možemo steći u formalnom obrazovanju i definiranje sustava vrijednosti koji su usmjereni na zajednicu i osnaživanje pojedinca. Kaže da mu je teško istaknuti posebno iskustvo, ali svakako želi izdvojiti ljude koje je upoznao kroz godine – volontere od kojih su neki danas njegovi najbliži prijatelji, djelatnike Crvenoga križa koji su mu uvijek bili potpora i korisnike programa koji su mu pomogli širiti vidike i vidjeti svijet iz drugih perspektiva.Svjetski dan humanosti slavi se 19. kolovoza s ciljem jačanja svijesti o važnosti humanitarnih aktivnosti i odavanja počasti svim humanitarnim djelatnicima. Ujedinjeni su narodi 2008. godine proglasili taj dan u sjećanje na 22 humanitarna radnika koja su 2003. godine izgubila život u bombaškom napadu u Bagdadu u Iraku. Humanitarna pomoć (lat. humanitas – ljudskost) kratkoročna je materijalna pomoć kojom se želi zaštititi i brinuti se o potrebitima na humanitarnoj osnovi. Značajne su humanitarne organizacije Međunarodni Crveni križ, Caritas, Liječnici bez granica i mnoge druge. Dan humanosti ujedno poziva na prisjećanje na sve one koji su izgubili živote časno obavljajući svoj posao. Također, želi se skrenuti pozornost da vlade svih zemalja povećaju zaštitu i sigurnost volontera i zaposlenika humanitarnih organizacija.
Priredili: A. Bukovac, I. Moslavac, I. Tomić
