Ovih dana ispratili smo kolovoz, a nadamo se s njim i vruće ljetne dane. Nakon razdoblja godišnjih odmora, kada smo svi ponešto opušteniji nego inače, polako dolazi vrijeme da se vratimo svojim obvezama – školi, fakultetu ili radnom mjestu. Ušli smo u rujan, mjesec koji je posvećen podizanju svijesti o brojnim zdravstvenim teškoćama kao što su rak krvi i Alzheimerova bolest te mjesec svjesnosti o malignim bolestima djece. Takve bolesti mogu uvelike poremetiti svakidašnjicu ljudi koji se s njima suočavaju, ali i živote njihovih bližnjih.
Osim ozbiljnih fizičkih posljedica koje te bolesti nose sa sobom, one znatno narušavaju i mentalno zdravlje bolesnika i njihovih obitelji. Svjetska zdravstvena organizacija definirala je mentalno zdravlje kao stanje dobrobiti u kojem pojedinac ostvaruje svoje potencijale, u stanju je nositi se s normalnim životnim stresom, može raditi produktivno i plodno te je sposoban pridonositi zajednici. Mentalno zdravlje mladih čijim je članovima obitelji ili prijateljima dijagnosticirana teška bolest zasigurno je ugroženo. No u kontekstu mladih u zadnje se vrijeme sve češće spominje narušavanje mentalnoga zdravlja kao posljedica upotrebe digitalnih tehnologija. Pri tome se ponajprije misli na različite vrste virtualnoga – elektroničkoga – nasilja, isključivanje iz razgovora, iznuđivanje seksualno eksplicitnih fotografija i slične situacije koje narušavaju samopouzdanje i vode do depresije i drugih mentalnih teškoća. Ipak, kada je riječ o digitalnim tehnologijama, treba imati na umu dvije stvari. Najprije treba uzeti u obzir način na koji se digitalna tehnologija upotrebljava. Također, moramo biti na oprezu te razlikovati normalnu upotrebu od one prekomjerne. To su dvije stvari koje treba uzeti u obzir pri svakoj daljnjoj raspravi o utjecajima tehnologije jer se upravo zbog nemogućnosti razlikovanja upotrebe tehnologije u dobre i loše svrhe ona često neopravdano spominje kao glavni krivac za narušeno mentalno zdravlje mladih.
Početak školske godine često je stresan zbog nagloga prelaska iz ljetnoga odmaranja u vrlo zaposlenu i užurbanu jesen. Nerijetko se učenici i studenti susreću s problemom neuravnoteženoga spavanja, koncentracije i motivacije. Postoje li onda mogućnosti za mlade da se pobrinu za svoje mentalno zdravlju i pripreme za obveze koje ih čekaju? Puno je primjera projekata osmišljenih kao pomoć i potpora mentalnomu zdravlju mladih. U sklopu tih projekata mladi mogu učiti o mentalnom zdravlju te u sigurnom okruženju raditi na sebi, suočavati se sa svojim problemima i učiti od stručnjaka. Diljem Hrvatske postoje lokalne udruge i zajednice koje pružaju potporu mladima te radionice nerijetko počinju s početkom školske i akademske godine, upravo kao preventivna potpora prije suočavanja s obvezama.
Mentalno zdravlje neizostavan je dio sveukupnoga zdravlja, a zdrava duhovnost može mu dati svoj doprinos. Kaže nam to Heidi Černeli iz Virovitice, studentica završne godine diplomskoga studija psihologije. »Pojam ‘duhovnost’ neupitno pripada kategoriji pojmova s pozitivnom konotacijom i ima važnu ulogu ne samo u teološkom rječniku, nego i religijskim znanostima, psihologiji, sociologiji, umjetnosti, a u današnjem ubrzanom i zamršenom svijetu duhovnost je važna slamčica spasa za kojom ljudi posežu«, navodi Heidi. »Utjecaj i značenje duhovnosti izrazito je važno u kontekstu mentalnoga zdravlja: osim što duhovna ponašanja kao što su pohađanje vjerskih služba, čitanje vjerskih tekstova, molitva i meditacija pozitivno pridonose mentalnomu zdravlju pojedinca, također nas spajaju sa sličnim ljudima koji neizravno čine sustav emocionalne i socijalne potpore te su zajedno zaštitni činitelji u borbi protiv stresa i bolesti«, objašnjava naša sugovornica. Heidi ističe da je duhovnost važan dio mentalne higijene jer nam pomaže da pronađemo svrhu i smisao u ovozemaljskom životu, probudimo osjećaj nade, mira i ljubavi te nas neizravno tjera da promijenimo stil života nabolje. »S obzirom na povećanu svijest o brizi za mentalno zdravlje i istraživačkoj potpori doprinosa duhovnosti u očuvanju toga zdravlja, smatram da takva ‘suradnja’ ima divan, neiskorišten potencijal koji krije pozitivne posljedice za mentalno stanje čovjeka«, zaključuje naša sugovornica.Čovjek je biće koje čini sveukupnost tijela i duha, a to znači da kada čovjek pati, pati i dušom i tijelom, to jest svojim cijelim bićem. O čovjekovu zdravlju odlučuju tjelesni i duhovni činitelji, a često se dogodi da se čovjek od svoje duhovne dimenzije odvoji te tada gubi svoj istinski smisao. Ljudsku patnju uzrokovanu gubitkom duhovnosti proučava i liječi u nas poznata – hagioterapija.
Što se pak zdravlja tiče, Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) definira ga kao »stanje potpunoga tjelesnoga, mentalnoga i socijalnoga blagostanja i odsutnost bolesti«, a kvalitetu života kao »percepciju pojedinaca o njihovu životnom položaju u kontekstu kulture i vrijednosnih sustava u kojima žive, i u odnosu na njihove ciljeve, očekivanja, standarde i interese«. Dakle, zdravlje nije samo tjelesno i psihičko blagostanje, nego ono obuhvaća mnoštvo drugih činitelja koji nas okružuju te u konačnici utječu na kvalitetu našega života.
Svjetska je zdravstvena organizacija projektom WHOQOL provela analizu i mjerenje kvalitete života te je u sklopu toga projekta opisala šest činitelja koji su bili uključeni u analizu: tjelesno zdravlje, psihičko zdravlje, razinu samostalnosti, socijalne veze, okoliš te duhovnost, religiju i osobna vjerovanja. Taj je projekt analizirao i odnos duhovnosti i zdravlja te su se stručnjaci 1998. godine složili da se donedavno u medicini i pristupima u sklopu liječenja zanemarivala čovjekova duhovna sfera te se previše usredotočivalo samo na tjelesne činitelje. Također je navedeno kako su istraživanja dovela do zaključka da je sveukupno blagostanje zbilja usko povezano s duhovnošću. Prema tome, treba doista uzeti u obzir da rezultati raznih istraživanja pokazuju da bez duhovnosti teško možemo biti potpuno zdravi, kako prije više od 20 godina tako i sada, kada su često prisutne razne negativnosti i tjeskobne situacije.
Na kraju treba reći da mi u Hrvatskoj imamo isusovca o. Miju Nikića, a i neke druge svećenike koji se bave tim područjem. O. Nikić tako održava duhovne vježbe te psihološko-duhovne seminare o duhovnosti i upravljanju stresom, a sam smatra da je vlastite emocije i nesvjesne motivacije bitno poznavati i povezati s duhovnom dimenzijom.
Pripremili: A. Bukovac, V. Lukačin, I. Moslavac, I. Tomić
