Dok se ruski ratni napadi nastavljaju, pomoć i potpora Ukrajini stižu sa svih strana. Osim materijalnih stvari nužnih za život poput hrane, higijenskih potrepština i odjeće, ljudima koji se nalaze na područjima koja su zahvaćena ratom potrebna je i duhovna snaga. Papa Franjo početkom ožujka pozvao je narod na molitvu i post za prestanak rata, istaknuvši da su molitva i post lijekovi za sve ljude i mogu promijeniti povijest. Istaknuo je i da ovogodišnja korizma započinje u duhu pokore i molitve kako bismo izmolili Božje milosrđe i mir za cijeli svijet. Korizma je vrijeme karakteristično za post i molitvu, što vjernici čine kako bi se dostojanstveno pripremili za Uskrs. Ove godine, kada se čini da je svijet krenuo u potpuno krivom smjeru, valja posebno promišljati kako možemo duhovnim djelima pridonijeti blagostanju cijeloga svijeta. U razdobljima rata trpe svi, od tek rođene djece pa sve do ljudi koji su na kraju životnoga puta.
Mladenačko razdoblje priprema je za svijet odraslih, za odgovornosti i obveze. Sklapaju se nova poznanstva, uči se kako biti samostalan i odgovoran. Nažalost, mnogim su mladima te uobičajene stvari postale samo sjećanje jer sada je njihova glavna zadaća preživjeti i brinuti se za svoje bližnje. Značajnu ulogu u ovom razdoblju imaju i mladi volonteri koji pokazuju kako je upravo briga za druge jedna od glavnih čovjekovih zadaća. Stanje neizvjesnosti snažno utječe na čovjeka, a upravo su post i molitva ono što nam može pomoći da postignemo unutarnji mir. Odricanje i razgovor s Bogom dovode nas do shvaćanja onoga što nam se do tada činilo neshvatljivo. O postu i molitvi govori sveti Petar Krizolog, koji kaže da postoje tri stvari po kojima vjera stoji, pobožnost se održava i krjepost traje. To su molitva, post i milosrđe, koji čine jedno i uzajamni su izvor života. Onaj tko posti treba shvatiti post, treba poslušati gladnoga ako hoće da Bog čuje za čim on sam gladuje, treba biti milosrdan ako se nada milosrđu, a tko iziskuje dobrotu, treba ju vršiti. Riječi svetoga Petra Krizologa mogu nam biti vodilja u neizvjesnim vremenima poput sadašnjih, kada treba posebno vjerovati Bogu i prepustiti mu se.
Socijalni nauk Crkve obuhvaća načela koja se tiču ljudskih prava, dostojanstva svake ljudske osobe, općega dobra, supsidijarnosti, solidarnosti i brige za siromašne. Socijalni nauk kaže da kršćani trebaju živjeti svoju vjeru ne samo za sebe, nego i u svijetu – svima njima svijet je zbog toga povjeren na brigu i upravljanje. Iz slobode koja nam je od rođenja od Boga dana proizlaze divne stvari, ali često i ružne, a rat i ugrožavanje tuđih života radi ostvarivanja moći jedna je od najružnijih.
Unatoč svemu, ne treba gubiti nadu i vjeru u dobro, na što nas podsjeća i Biblija: »Gospod će dati snagu puku svojemu, Gospod će mirom blagosloviti puk svoj« (Ps 29, 11).
Zbog načela kojih se Crkva drži rat se smatra neopravdanim jer krši temeljna ljudska prava. Trenutačno je svijet svjedok narušavanja i povrjeđivanja ljudskih prava i općega dobra – ljudi u Ukrajini primorani su napustiti svoje domove, radna mjesta i škole da bi sačuvali život. Očevi se rastaju od svojih obitelji da bi obranili vlastitu zemlju u kojoj su svi još donedavno živjeli u miru. Djeci i mladima odjednom je prekinuto školovanje, djetinjstvo, mladost i bezbrižnost na koje svi mladi ljudi imaju pravo. Svakodnevne životne brige, one na koje se svi nerijetko žale, Ukrajinci i Ukrajinke zamijenili su jednom jedinom brigom, a to je kako sačuvati život i kako se priviknuti da više ništa nije isto te da je život kakav su do sada poznavali naprasno prekinut. Isto tako, u ovim trenutcima važno je pokazati solidarnost s onima koji pate i pomoći onoliko koliko je to moguće.
Ukrajinskomu narodu sada je potrebna velika snaga i vjera u bolje sutra koje će kad-tad doći. Sve nevolje, brige i tuge postupno se umanjuju ako se predaju Bogu u ruke, iako u nekim trenutcima mnoge situacije izgledaju bezizlazno i traju kao vječnost: »I mir Božji, koji nadilazi svaki razum, čuvat će srca vaša i misli vaše u Kristu Isusu« (Fil 4, 7).
Naša je sugovornica Maria Vuletić, studentica anglistike i talijanistike na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, volonterka Crvenoga križa od 2018. godine, koja već mjesec dana volontira u motelu »Plitvice«, mjestu prihvata osoba iz Ukrajine. Maria ističe da odluka o volontiranju u trenutačnoj situaciji nije bila teška. »Iskreno nisam znala kako će to izgledati ili što ću uopće raditi, ali prijavila sam se bez puno razmišljanja. Nije postojao ni jedan razlog zašto ne bih pomogla što god da me čekalo. Nastavila sam dolaziti iz puno sitnih razloga, a prije svega jer vjerujem da, koliko god možda malo pomogla, mislim da će u široj slici, da tako kažem, nekomu to značiti puno. Pa makar to bio i samo trenutak olakšanja ili mira. Jedno je sigurno, a to je da ni jedan dan ne izgleda isto. Konkretno, u motelu ‘Plitvice’ u početku su smjene bile po osam sati. Sad su po šest, ali vrlo često ostanem i duže od toga. Neki od zadataka su dijeljenje higijenskih potrepština i odjeće, ispunjavanje tablica za evidencije, odgovaranje na pitanja preko telefona i uživo.« Maria ističe da na istoj lokaciji volontira još nekoliko dugogodišnjih volontera Crvenoga križa te studenata ukrajinskoga i ruskoga koji volontiraju kao prevoditelji, ali potiče i druge mlade na uključenje u akcije pomoći osobama iz Ukrajine. »Najveća stvar koju trenutačno svatko od nas može napraviti je biti otvorena uma i srca i prihvatiti u zajednicu sve koji odluče ostati u Hrvatskoj. Budimo svi mali trenutak olakšanja.«Iako je malo vjerojatno da postoji kršćanin koji nije čuo za Isusova blaženstva, nije naodmet zapitati se koje je njihovo značenje. Blaženstva su temelj kršćanskoga života. Ne trebamo ih shvatiti kao zapovijedi, nego kao smjernice koje nam pokazuju put koji trebamo slijediti kako bismo dospjeli do vječnoga života u Božjem kraljevstvu. Živeći u svijetu koji karakteriziraju mnogi sukobi, od rata pa sve do onih malih svakodnevnih razmirica, usmjerimo svoje misli prema Isusovim riječima: »Blago mirotvorcima: oni će se sinovima Božjim zvati!« (Mt 5, 9). Molimo Isusa da nam da snage i upornosti kako bismo i mi postali mirotvorci. Oduprimo se svjetovnomu mentalitetu koji od ljudi nerijetko traži natjecateljski odnos ne birajući pri tome sredstva, što vodi prema narušavanju mira i težnji za osvetom. Nastojmo živjeti u miru sa svima te se aktivno zauzimati za mir među narodima.
Priredili: A. Bukovac, I. Moslavac, E. Pinter, I. Tomić
