Mladi danas, isto kao nekada, njeguju obiteljske vrijednosti i nisu izgubili osjećaj za obitelj, samo je pogled na obitelj malo drugačiji, a do ostvarenja obiteljskoga života duži je put. Na to prije svega utječu drugačije životne okolnosti – duljina obrazovanja ili teškoće u pronalasku posla i sigurnosti ponekad su zaprjeka osnivanju obitelji. No mladima je obitelj i dalje središte njihova svijeta – svjesni su da je pravo bogatstvo i izvor snage upravo u obitelji i vrijednostima koje iz nje proizlaze.
Važnost obitelji i zajedništvo svih njezinih članova posebno se ističe u vrijeme Božića – kada se svi napokon okupimo i družimo na jednom mjestu, a užurbanost života nakratko nestaje. Nove generacije mladih teže samostalnosti, autonomiji, postizanju željenoga akademskoga i materijalnoga statusa. Najprije žele upoznati sebe, vidjeti što doista žele – želja im je primarno izgraditi sebe, a potom pronaći partnera s kojim će izgraditi obitelj. Čovjek se cijeloga života nadograđuje, kao što proces učenja nikada ne završava i ne postoji pravo vrijeme za biti suprug ili supruga, otac ili majka – važno je da to stvarno želimo i, kao u svemu, u toj ulozi damo najbolje od sebe. Kasnije sklapanje braka i zasnivanje obitelji nipošto ne znači da mladima obiteljske vrijednosti nisu na prvom mjestu – njihova najdublja htijenja i dalje su usmjerena prema stvaranju vlastite obiteljske zajednice. Obitelj je temeljna zajednica u kojoj čovjek najprije sazrijeva – ona je važan segment ljudskoga života od najranije dobi pa do kraja života. Čovjek je društveno biće, biće zajedništva koje je uvijek usmjereno prema drugomu. Upravo nas zajedništvu, društvenosti i usmjerenosti prema drugomu uči naša obitelj i zato je ona toliko bitna za svakoga od nas.
Bez obzira na promijenjene društvene i životne okolnosti, sigurno je da mladi nisu izgubili obiteljske vrijednosti ni smisao za obitelj – obitelj je za njih izvor ljubavi, o čemu govori Prva poslanica Korinćanima: »Ljubav je velikodušna, dobrostiva je ljubav, ne zavidi, ljubav se ne hvasta, ne nadima se; nije nepristojna, ne traži svoje, nije razdražljiva, ne pamti zlo; ne raduje se nepravdi, a raduje se istini; sve pokriva, sve vjeruje, svemu se nada, sve podnosi« (1 Kor 13, 4-7). A ta nam se Ljubav darovala i rodila u obitelji – baš na Božić.
Vrijeme Božića upravo je vrijeme povezivanja s našim najbližima. Obitelj se okuplja kako bi proslavila Kristovo rođenje i svetu Obitelj. Okruženi smo i ispunjeni ljubavlju. Zašto se onda u mladih javlja strah od osnivanja obitelji? Što se promijenilo? Jesu li najveći krivci mediji, čije su naslovnice pune zastrašujućih vijesti iz obiteljskih života. Zašto?
Obitelj se može promatrati kroz svoju funkciju, sociološki sustav i ulogu u društvu, no ne smije se zaboraviti prijenos vrijednosti i osjećaj zajedništva koji stvara među svojim članovima. Tako i prema istraživanju Dunje Potočnik iz 2017. doznajemo da se struktura obitelji mijenja u skladu s društvenim promjenama. Brojni problemi suvremenoga društva, posebice ekonomski i politički, mogu dovesti do smanjenja broja članova obitelji i, nažalost, rastava. Ipak, osvrće se na činjenicu da se u suvremeno doba ljudi sve više vjenčaju upravo iz ljubavi, a sve manje iz financijske koristi. Hrvatska, Poljska, Luksemburg, Rumunjska, Litva i Malta imaju više parova koji žive u braku usporedno s drugačijim partnerskim zajednicama. »Obitelj je, uz školu, vršnjačke skupine i masovne medije, mjesto najsnažnije izloženosti socijalizacijskim utjecajima i prijenosa vrijednosti, stajališta, znanja i vještina«, ističe autorica, koja je u svom istraživanju pokazala kako u Hrvatskoj većina mladih ljudi živi u bračnim zajednicama, dakle obiteljima. Obiteljski život, uistinu, nije takav kakvim nam se često medijski prikazuje. Obitelji su sidro utjehe i mira, mjesta pripadanja, izvor privrženosti i ljubavi. Po uzoru na svetu Obitelj shvaćamo važnost roditelja i djece, njihovih uloga u jačanju odnosa i ljubavi te širenju vrijednosti. »Evo, sinovi su Jahvin dar: plod utrobe njegova je nagrada. Strelica u ruci ratnika – to su sinovi mladosti. Blago čovjeku koji njima napuni tobolac, neće se postidjeti kad se preo bude s dušmanom na vratima« (Ps 127, 3-5).
Božić vežemo uz obitelj i osjećaj zajedništva. O važnosti obitelji razgovarali smo s Jelenom Ćafor, ravnateljicom Gradske knjižnice »Mato Lovrak« i mladom majkom dviju djevojčica. »Obitelj je za mene najvažnija zajednica, što zasigurno proizlazi iz moga odgoja i činjenice da sam odrasla u velikoj tradicionalnoj obitelji u kojoj su zajedništvo i ljubav prema drugima bile najviše vrijednosti. Upravo te vrijednosti prenijela sam u svoj brak i obitelj koju sam osnovala sa svojim suprugom. Iako mi je obitelj najvažnija, na mom popisu prioriteta svakako se nalazi i samoostvarenje izgradnjom uspješne poslovne karijere. Na prvu to možda zvuči naporno i teško spojivo s obitelju, no vjerujte da kada imate obitelj u kojoj se svi međusobno podupiru i pomažu si, sve je lako ostvarivo«, poručuje naša sugovornica. Također, Jelena kaže kako na obitelj nikada nije gledala kao na nešto što bi ju moglo sputavati, nego upravo suprotno – kao na pokretača želje da uvijek bude još bolja i uspješnija jer se ima za koga truditi. »Drago mi je što ova svoja promišljanja mogu podijeliti upravo u božićno vrijeme, koje je moje omiljeno doba godine jer se okružena članovima svoje obitelji svakodnevno podsjećam koliko sam blagoslovljena što imam divnoga supruga i kćeri koje uče na našem primjeru i možemo se samo nadati da će jednoga dana i one imati obitelji koje će ih ispunjavati i činiti kompletnima kao što naša mala obiteljska zajednica čini nas«, zaključuje naša sugovornica.
Božić je blagdan uz koji vežemo osjećaje sreće, zahvalnosti i iščekivanja Isusova dolaska te se tada s najmilijima okupljamo oko blagdanskoga stola kako bismo u duhu zajedništva proslavili Kristovo rođenje. Uz blagdansko veselje i lijepe želje, u božićnim danima možemo čuti kritike upućene svima nama koje nam govore da Božić nije nešto materijalno, da nisu bitni darovi, ukrasi i raskošan blagdanski stol. Ispravno bi bilo reći da sve te stvari doista nisu najbitnije na svijetu, ali su lijep znak pažnje. Uz glavni razlog našega okupljanja – Isusovo rođenje, one čine dodatan razlog za veselje. Osjećaj koji u nama izaziva sreća na licu osobe kojoj darujemo mali znak pažnje podsjeća nas na to koliko je bitno dragim ljudima pokazati koliko su nam važni, te je i to ono što čini blagdane posebnima.
Priredili: A. Bukovac, V. Lukačin, I. Moslavac, I. Tomić
