Prema latinskoj riječi Trinitas (Sanctissima Trinitas), Trojstvo (Presveto Trojstvo) u kršćanstvu znači najveću vjersku istinu pri čemu je Bog jedan, ali su u njemu tri osobe – Otac, Sin i Duh Sveti. Otajstvo Presvetoga Trojstva zapravo predstavlja zajedništvo i suradnju u ljubavi u jednom Bogu i trima božanskim osobama: Ocu, Sinu i Duhu Svetom. Katekizam Katoličke Crkve o Presvetom Trojstvu govori: »Trojstvo je jedno, ne postoje tri boga, nego jedan Bog u tri osobe – zajedničko Trojstvo.«
Konkretan oblik i način shvaćanja trojstvenoga jedinstva uz istodobnu različitost osoba kao jednoga Boga, a tri božanske osobe, za ljude su duboka tajna. Otac je onaj koji jedini iskonski pruža i daje, iskon je ljubavi bez iskona, čisto davanje. Nadalje, Sin od Oca prima sve: život, slavu, moć, ali ne prima da bi to zadržao za sebe, nego da daruje sve svoje kao i samoga sebe. Zbog toga Sin predstavlja čisto posredovanje i predaju ljubavi. Duh Sveti, kao treći u ljubavi Oca i Sina, znači primanje dara Oca po Sinu kojega vjernici primaju kako bi sudjelovali u božanskom životu Presvetoga Trojstva. Duh nije ništa iz sebe i za sebe, on je čisto primanje i dar. Upravo u tome on znači puninu i vječnu radost primanja i davanja. Svaki čovjek ima duh koji je dobiven od Boga, a Otac i Sin imaju Jednoga, zajedničkoga Duha, Duha Svetoga. Kao što su Oni Jedno, Jedinstveni, tako su i Jedno, cjeloviti i zasebni, svaki za Sebe. Oni su Jedan u Drugom, okrunjeni Trećim, a opet je Svatko za Sebe originalan. Iz njihova zajedništva proizlazi ljubav i suradnja koja se pretače u odnos prema svakomu ljudskomu biću i znači temeljnu istinu za cijelu katoličku vjeru, uči nas Katekizam.
Katolička se vjera može sažeti kao vjera u Trojstvo – Oca, Sina i Duha Svetoga – pri čemu su sva ljudska bića pozvana po krštenju i životu posvetiti se milosti i pridružiti simfoniji života i ljubavi koju Otac, Sin i Duh Sveti objedinjuju. Zajedništvo u ljubavi i suradnji najljepši je oblik zajedništva kako u Presvetom Trojstvu tako i među ljudima. Jedino je suradnja u ljubavi i poštovanju ispravna i ona koja može biti uspješna: »Jer, gdje su dvojica ili trojica okupljena u moje ime, ondje sam ja među njima« (Mt 18, 20).
Suradnja u timu nerijetko je tema poslovnih edukacija, fakultetskih kolegija i školskih predmeta, ali i važna tema o kojoj smo često slušali kao djeca i učili ne samo tijekom obrazovanja nego još više u obitelji. Upravo to – zajednički rad za postizanje nekoga cilja – temelj je današnjega društva u kojem živimo, ali i ljudskih zajednica od samih početaka čovječanstva. Udruživanje radi obavljanja posla glavna je aktivnost čovjeka u zajednici, koja istovremeno obogaćuje i zajednicu i pojedinca.
Čovjek je društveno biće kojemu je pripadnost neophodna, a suradnja je glavni način da pojedinac postane dijelom zajednice. Pripadati zajednici i njegovati suradnički duh čovjeku je potpuno prirodno, ispunjava ga i obogaćuje. U zajednici je pojedinac motiviran, nadahnut, upoznaje sebe i svoju okolinu, daje svoj doprinos kolektivu. Većina, zapravo gotovo sve grane ljudskoga djelovanja zahtijevaju suradnju. Ona je često od presudne važnosti u znanosti, umjetnosti, tehnološkim postignućima, na radnom mjestu, u školi i obitelji. Kad skupina ljudi svoje vještine i znanja stavi na raspolaganje drugima, postižu se velike stvari. A to pokazuje i povijest – od monumentalnih građevina i umjetničkih djela preko nacionalnih kultura i suvremene tehnologije do globalnoga gospodarstva. Slično je, dakako, i u svakodnevnom životu, u školi i na fakultetu, u obitelji i na radnom mjestu. Ulaganjem u komunikaciju i suradničke odnose nastaju temelji za stvaranje čvrste zajednice i partnerstva. Upravo je zato važno suradnju temeljiti na kvalitetnoj komunikaciji, poštovanju i razumijevanju jer će suradnja biti uspješnija ako se temelji na povjerenju i potpori.
Suradnja s jedne strane pridonosi zajednici, a istodobno jednako toliko pridonosi i pojedincu. Ona je spoj zajedničkih iskustava i vještina različitih ljudi, a biti dijelom takva kolektiva motivirajuće je za pojedinca. Osoba dobiva potporu, poštovanje, povjerenje, osjećaj prihvaćanja i korisnosti, prostor za neprestani rast, napredak i učenje. No prije svega zajednica je ta koja za pojedinca znači pripadnost – osjećaj kojemu svi težimo. A u Presvetom Trojstvu i Otac i Sin i Duh Sveti pripadaju jedni drugima.
Suradnja je važan aspekt naših života jer ona čini temelj odnosa s bližnjima. O važnosti suradnje razgovarali smo s donedavnom studenticom Ekonomskoga fakulteta Majom Koluder iz Jastrebarskoga. »Suradnja je izazov, bila ona vezana uz posao, fakultet ili vezu. Svi smo to iskusili barem jednom u privatnom ili profesionalnom životu. Biti dobar partner, kolega, prijatelj – nije nimalo lako, ali nije ni nemoguće. Za to je potrebno uložiti mnogo vremena, truda, energije, želje i spremnosti na davanje ispred primanja«, kazuje Maja. Stječući iskustva u radu s kolegama na projektima tijekom fakultetskih dana, ali i kao članica studentske udruge te obavljajući studentske poslove, naša se sugovornica uvjerila koliko je suradnja važna za održavanje dobrih odnosa s drugima te za uspješno obavljanje zadaća. »Timski je rad stalan aspekt brojnih poslova. Radeći zajedno ljudi uspijevaju ostvariti bolje rezultate jer svatko ima jedinstvene ideje i u tome se krije naša posebnost. Kada se spoje ideje više pojedinaca, pozitivan rezultat zaista ne izostaje, no biti dobar timski igrač, vrlina je koju ne posjeduje svatko«, smatra Maja. Kako bi suradnja bila uspješna, važno je ne biti uvjeren da sami znamo najbolje rješenje, nego uvažavati tuđe mišljenje i poštovati jedni druge. »Iako nam se nekada tuđe mišljenje ne će svidjeti, ne smijemo ga odmah odbaciti nego trebamo razmisliti kako možemo doraditi tuđu ideju i zajedničkim promišljanjem doći do najboljega mogućega rješenja«, zaključuje naša sugovornica.
Prve subote u mjesecu srpnju slavi se 100. Međunarodni dan suradnje. Organizacija koja se bavi promicanjem suradnje i koja je pokretač proslave ovog dana jest Međunarodni savez suradništva (ICA). Savez je osnovan 1895., jedna je od najstarijih nevladinih organizacija i jedna od najvećih po broju ljudi koji ju podupiru, a glavni joj je cilj pružanje prilika za razvoj i napredak organizacijama. Glavni tajnik Ujedinjenih naroda Antonio Guterres upozorio je da se svijet kreće u krivom smjeru, a kako bismo vratili povjerenje i nadu jedni drugima, potrebni su nam dijalog i razumijevanje. Iz organizacije Ujedinjenih naroda pozvali su organizacije diljem svijeta na poticanje razvoja poslovnih modela kojima je u središtu pozornosti čovjek te na izgradnju vrijednosti kao što su odgovornost, demokracija, jednakost i solidarnost.
Priredili: A. Bukovac, E. Pinter, I. Moslavac, I. Tomić
