Posljednji dan siječnja spomendan je don Ivana Bosca, utemeljitelja salezijanaca i zaštitnika školaraca i mladih. Don Ivan Bosco rođen je 1815. godine u talijanskom mjestu Becchi, u blizini Torina. Kad je imao dvije godine, umro mu je otac te je ostao s majkom i dvojicom braće. Godine 1827. napustio je obiteljski dom kako bi se školovao, a 1841. godine postao je svećenikom. Don Boscov odgojno-pastoralni rad ponajbolje se ogleda u osnivanju oratorija – ustanove za okupljanje i odgoj mladih. Oratorij je ispočetka bio »putujući«, a poslije se smjestio u Valdocco, naselje u Torinu. Nakon nekoga vremena u oratoriju su nastale osnove zanatskih škola i raznih radionica, primjerice za knjigoveštvo, drvodjelstvo, izradu obuće, mehaniku. Don Boscu se priključila i pomagala mu i njegova majka, koja je stekla naziv »mama siromašnih dječaka«. Sveti Ivan Bosco pisao je knjige za mlade, školske udžbenike i katoličko štivo, a pokretao je i časopise.
U njegovu apostolsku obitelj ubrajaju se salezijanci, Kćeri Marije Pomoćnice, salezijanci suradnici te udruženje štovatelja Marije Pomoćnice.
Don Boscovi salezijanci redovnička su družba koju je 1859. godine utemeljio sam don Bosco. Ime su izabrali po svojem zaštitniku, svetom Franji Saleškom. Salezijanci se najviše bave kršćanskim odgojem mladih, posebno onih koji su siromašni i napušteni, a njihovo je djelovanje prošireno među svim slojevima društva, posebice u misijama. Prve salezijance misionare don Ivan Bosco u misije je ispratio 1875. godine, a krenuli su put Južne Amerike. Don Bosco je umro 1888. godine, kada su salezijanci djelovali u 10 država, a s njegovim nasljednicima taj se broj povećavao. Uz salezijance postoje i salezijanci suradnici, vjernici laici koji svojim djelovanjem podupiru rad salezijanaca.
Družba sestara Kćeri Marije Pomoćnice osnovana je 1872. godine u malom talijanskom mjestu Mornese. Družba je na početku brojila 13 djevojaka, a za prvu poglavaricu izabrana je Marija Dominika Mazzarello. Sestre su se bavile odgojem i obrazovanjem djevojčica te su, poput salezijanaca, za njih sagradile oratorij koji je služio za molitvu, druženje i ostale korisne i praktične aktivnosti.
Crkva je uvijek pridavala veliku važnost mladim ljudima zbog čega se može reći da mladi predstavljaju vrijednost na kojoj se Crkva nadahnjuje. Vrijednosti koje se među zajednicama svih mladih katolika promiču jesu zajedništvo, ali i rast samoga pojedinca – izrazito je važno razviti se prvo kao pojedinac, a onda takav dati doprinos zajednici – jedino tako možemo ljudima oko sebe dati ono lijepo i vrijedno iz srca.
Prije svega, mladi su pozvani rasti u svetosti kroz kateheze, druženja, zajedništvo i pjesmu. Na većini susreta mladih euharistija je središte – u euharistiji Isus Krist okuplja i poziva mlade u svoju zajednicu, a tako i u vječni život. Euharistija predstavlja sinonim za zajedništvo i omogućuje mladim ljudima da pridonesu zajednici ministriranjem, pjevanjem ili samim sudjelovanjem na misi, što će vrlo brzo ispuniti prije svega njih same. Dolazak na misu već je dovoljno dobar početak za mladu osobu koja se želi uključiti u zajednice mladih i tako slaviti Krista i biti mu bliže. Euharistijom i svakom drugom aktivnošću, Isus želi približiti mlade ljude jedne drugima i tako ih u zajednici približiti vječnomu životu. Primjerice, u Centru za mlade Riječke nadbiskupije »Bl. Miroslav Bulešić« u Rijeci, ali i u svim drugim zajednicama mladih katolika diljem zemlje, organiziraju se hodočašća, druženja, izleti, molitve, vjeronauk za studente – to su aktivnosti kojima se mlade želi privući na hod s Kristom. Jedan od najpoznatijih događaja koji okuplja mlade ljude jest Susret hrvatske katoličke mladeži (SHKM). To je susret mladih katolika koji se održava svake dvije godine u jednom od gradova Republike Hrvatske. Taj je događaj korak više od lokalnih katoličkih zajednica mladih jer okuplja mlade iz cijele zemlje i poseban je za svakoga od njih. Mladi su kroz mnoge aktivnosti pozvani hoditi s Kristom i tako se razviti u kvalitetne pojedince koji će svojim primjerom i vjerom predstavljati veliku vrijednost svake zajednice.
Župe su mjesto okupljanja, zajedništva i slavljenja, a osobito mladima daju osjećaj pripadnosti i duhovnoga razvoja. Da je tomu zaista tako, potvrdila nam je i Monika Kajinić, 25-godišnja nastavnica matematike u osnovnoj školi, koja u salezijanskoj župi u crkvi Sveta Mati Slobode na Jarunu volontira već sedmu godinu. »Prva skupina kojoj sam se priključila bili su instruktori jer je srodno onomu što sam studirala, poslije sam još postala volonter duhovnoga café-bara ‘Jedro’, a nakon toga sam se priključila čitačima i sada sam uključena u sve tri skupine«, objašnjava naša sugovornica. Moniki je dolazak u ovu župu bio prvi susret sa salezijancima, a ono što je naučila od njih i drugih mladih koje je u župi susretala neprocjenjivo je iskustvo. »U sedam se godina susretne mnogo ljudi. To su osnovnoškolci, srednjoškolci, studenti i radnička mladež koji nastoje biti radosni te od svih njih nešto primiš i svima im možeš nešto dati. Zajedno rastemo, prepoznajemo svoje i tuđe potencijale i razvijamo ih. To me je iskustvo naučilo vidjeti osobu u potrebi. Primijetiti ako je tko sam, treba razgovor ili samo društvo za ping-pong. Naučilo me je imati salezijansko oko koje opaža i djeluje. Naučilo me je biti dobar nastavnik kojemu je važno da učenici budu radosni i da znaju da imaju nekoga tko ih poznaje i komu je stalo do njih«, rekla je Monika i istaknula koliko je važno da Crkva bude ispunjena mladima, a njihova snaga, kreativnost, snovi i srčanost prepoznati.Papa Franjo u apostolskoj pobudnici Christus vivit – Krist živi progovorio je o važnosti pastorala mladih. Sveti Otac piše kako mladi često ne uspijevaju pronaći odgovore na svoje brige, potrebe i probleme u uobičajenim strukturama, pa uviđa potrebu uključivanja cijele zajednice u evangelizaciju mladih, ali i važnost preuzimanja veće uloge mladih u pastoralnom djelovanju. Papa poziva na fleksibilniji pastoral mladih koji ne bi pružao samo priliku za učenje, nego i za razgovor, slavlje i pjevanje, odnosno doživljaj zajedničkoga susreta sa živim Bogom. Mlade na njihovu putu rasta u vjeri treba pratiti, ali uz poštovanje njihove slobode kako oni ne bi bili samo pasivni sljedbenici, nego aktivni sudionici. Papa Franjo uočava da mladi mogu pronaći nova područja za širenje misija kao što su to društvene mreže, pa stoga potiče mlade da ih ispune Bogom, bratstvom i predanošću.
Priredili: A. Bukovac, I. Moslavac, E. Pinter, I. Tomić
