Svaki se čovjek želi osjećati prihvaćeno u svojem društvu, a ta je želja i potreba posebice istaknuta kod mladih ljudi koji traže svoj identitet i smisao svoga života. Važnim čimbenikom društvene prihvaćenosti smatra se ljudski rad koji se nameće kao osnovni uvjet života u zajednici jer upravo radom čovjek daje svoj doprinos društvu čijim je članom.
Pravo na rad jamči se mnogim dokumentima i zakonima. Tako u Općoj deklaraciji o ljudskim pravima piše: »Svatko ima pravo na rad, slobodan izbor zaposlenja, pravedne i primjerene uvjete rada i na zaštitu od nezaposlenosti.« Ustav Republike Hrvatske, kao temeljni pravni akt u Hrvatskoj, kazuje: »Svatko ima pravo na rad i slobodu rada. Svatko slobodno bira poziv i zaposlenje i svakomu je pod jednakim uvjetima dostupno svako radno mjesto i dužnost.« Socijalni nas nauk Crkve u enciklici pape Lava XIII. »Rerum novarum« uči da je rad nuždan jer je plod rada čovjeku potreban za održavanje života. O pravu na ekonomsku djelatnost podsjeća nas i papa Ivan XXIII. svojom enciklikom »Pacem in terris« govoreći da se pravo na rad rađa iz dostojanstva ljudske osobe u skladu s osobnom odgovornošću.
Najveću je pozornost radu posvetio sveti papa Ivan Pavao II. enciklikom »Laborem exercens« u kojoj poručuje kako je Crkva uvjerena da je rad temeljna dimenzija ljudskoga postojanja na zemlji te da je čovjek od početka pozvan na rad koji je »jedna od značajki kojima se čovjek razlikuje od ostalih živih bića«. Rad je i čovjekovo dobro, podsjeća nas papa. Radom se čovjek ostvaruje kao čovjek – »postaje više čovjekom«. Kada je riječ o moralnoj obvezi rada, papa Ivan Pavao II. piše kako je čovjek dužan raditi zato što mu je Stvoritelj to naredio, ali i zbog samoga svoga čovještva. Dužan je raditi radi svoga bližnjega, radi vlastite obitelji, radi društva kojemu pripada i radi svekolike ljudske obitelji. Upravo ta moralna obveza rada koja proizlazi iz odnosa prema obitelji poticaj je mnogim mladima da barem preko ljeta pronađu posao te na taj način financijski pomognu svojoj obitelji. Rad obuhvaća i patnju i napor, pa tako »u ljudskom radu kršćanin nalazi komadić križa Kristova i prihvaća ga u istom duhu otkupljenja s kojim je Krist prihvatio križ za nas«, zaključuje Ivan Pavao II., a vjerujemo da će te rečenice zapamtiti svi među nama koji ovoga ljeta pronađu – makar sezonski – posao.
Hrvatska je poželjno odredište za odmor turistima diljem svijeta. Velik broj turista iziskuje i bogat sadržaj koji će im se ponuditi tijekom ljeta na hrvatskoj obali, a to rezultira velikim brojem oglasa za sezonski posao. S obzirom na to da su mladi tijekom ljeta oslobođeni školskih i fakultetskih obveza, velik broj njih ljetne praznike odlučuje iskoristiti za rad. Ljeto je stoga mladima prilika za zaradu džeparca kako bi si tijekom jeseni, kada se vrate u školske i fakultetske klupe, olakšali dane koji su pred njima. Međutim, motivacija za rad nije isključivo novac, nego je nerijetko i želja za upoznavanjem novoga mjesta i novih ljudi pokretač za prijavu na sezonski posao.
Prema podatcima Hrvatskoga zavoda za zapošljavanje, sezonski poslovi većinom su iz sektora za pružanje smještaja te posluživanja hrane i pića. Iskustva onih koji su »radili sezonu« tvrde da se prilikom prijave na ljetni posao treba dobro raspitati o potencijalnom poslodavcu kako rad tijekom ljeta ne bi postao izrabljivački. Računa treba voditi o smještaju, ali i hrani jer neki poslodavci navedeno osiguravaju svojim zaposlenicima, a u nekim se slučajevima o tome zaposlenici trebaju pobrinuti sami. Raspitati se treba i o radnom vremenu jer sezonski rad često iziskuje i cjelodnevni angažman. Tijekom ljetnoga rada mladi mogu zaraditi pristojan džeparac, od kojega mogu živjeti i više mjeseci, a osobito studenti čije obrazovanje nerijetko iziskuje i velika novčana sredstva. Međutim, treba istaknuti da ljetni posao nije dostupan samo na jadranskoj obali, pa tako i manja kontinentalna mjesta tragaju za studentskom radnom snagom. Ponudu studentskih poslova mladi mogu istražiti i u svom rodnom mjestu, gdje također mogu zaraditi novac dostatan za izazove koji su pred njima od jeseni.
Glavna je preporuka prije odluke o odlasku na sezonski rad raspitati se o poslodavcu na čiji se posao prijavljujete kako bi vaš rad bio cijenjen i prihvaćan, a samim time i motivacija za radom bila veća.
Sezonski rad u ljetnim mjesecima vrlo je popularan među mladima: brojni odmah nakon završetka školskih i fakultetskih obveza odlaze prema južnijim ili drugim krajevima Lijepe Naše kako bi proveli svoje »slobodne dane« u radu, ali i u društvu novih prijatelja. Razgovarali smo s Nikolinom Filak iz Grubišnoga Polja, koja već treću godinu zaredom radi kao sezonska radnica tijekom ljeta.
»Prvi sam put odlučila sezonski raditi kada su mi preko moje srednje škole ponudili da idem na praksu. Već sam treću sezonu tu i jako sam zadovoljna«, svjedoči nam Nikolina.
S Nikolinom smo razgovarali i o savjetima koje bi ponudila mladima koji se pripremaju za svoju prvu »sezonu«: »Drugima bih preporučila da se dobro fizički, ali i psihički pripreme za sezonski rad – jer koliko god je lijepo raditi sezonski, toliko je i teško. Blisko radiš s različitim ljudima i ne ćete se u svakom trenutku slagati u svemu te ćete morati pronalaziti kompromise kako biste održavali dobre odnose.«
Nikolina dodaje i savjet za traženja posla: »Kako biste pronašli dobar sezonski posao, bitno je zapitati se što volite raditi i u čemu ste dobri te ljubav prema radu i profesiji usmjeriti na pronalazak posla koji se najviše ‘poklapa’ s tim vrijednostima.«
»S poslodavcima imam samo pozitivna iskustva«, napominje Nikolina, »što se i vidi iz toga da se vraćam već treću sezonu zaredom.«
Što se tiče vjerskoga života tijekom sezone, ističe da je nekada teško uz duge smjene i rad vikendima održavati normalan vjernički »bioritam«, ali nam govori da tu više do izražaja dolazi interna dimenzija njezine vjere – puno više moli u tišini i sabranosti te na misama sudjeluje kada god može.
Ono što svakodnevno činimo uvelike određuje tko smo, kakvi možemo postati, a isto tako utječe na našu okolinu. Radom dajemo dio sebe, ulažemo vrijeme, vještine i znanje koje posjedujemo kako bismo nešto poboljšali ili unaprijedili. Stoga je rad sastavni dio čovjekova života. On nije kazna ili obveza, nego upravo suprotno – rad je naše pravo i sredstvo kojim čuvamo svoje dostojanstvo i učimo vrijednosti. Rad je Božji dar koji nam omogućuje da stvaramo. Naime, stvorivši svijet, Svevišnji ga je dao čovjeku na raspolaganje i održavanje, odnosno da u njemu radi i njime upravlja. Bez čovjekova rada svijet je nedovršen, a potencijal u njemu nikad do kraja otkriven. Radom čovjek mijenja i stvara u svojoj okolini i na taj način nastavlja Božje djelo. Čovjek radom daje dio sebe, ostavlja svoj otisak i uređuje okolinu prema svojoj volji.
Priredili: A. Bukovac, K. Jakobović, M. Labaš, E. Pinter
