Većina kršćana upoznata je s franjevcima – konventualcima, kapucinima, opservantima i trećoredcima – ali većina njih nije upoznata s raznolikošću i bogatstvom te franjevačke – i muške i ženske – obitelji. Naime, redovničke zajednice sv. Franje imaju tri reda: prvi red čine franjevci ili tzv. mala braća, drugi red klarise, a treći red namijenjen je vjernicima laicima. Pripadnici trećega reda nazivaju se i trećoredcima, a iako su se u taj red prvotno udruživali vjernici laici, s vremenom su i oni počeli polagati redovničke zavjete i živjeti redovničkim životom. Povijest nastanka današnjih franjevaca trećoredaca složena je i bogata, a prema posljednjim saznanjima prve zajednice trećoredaca pojavile su se još u 13. stoljeću. Dokaz je bula pape Bonifacija VIII. (Cupientes cultum) iz 1295. godine koja se smatra »službenim papinskim odobrenjem redovničkoga života unutar Trećega reda sv. Franje«, navode o povijesti svoga nastajanja franjevci trećoredci – o kojima želimo napisati koju rečenicu više. Prva poznata zajednica trećoredaca pojavila se u Utrechtu, a od 15. st. zajednica se širila diljem Europe.
Pojava franjevaca trećoredaca na hrvatskom tlu seže u srednji vijek kada se diljem Europe širio tzv. pokornički pokret potaknut franjevcima i njihovim redovničkim životom. Usporedno s pojavom franjevaca u Hrvatskoj, pojavili su se i trećoredci, a najstariji pisani podatci o redu sežu u 1235. godinu u Zadru. Od početaka djelovanja u Hrvatskoj franjevci trećoredci u bogoslužju su rabili staroslavenski jezik i služili se glagoljicom, zbog čega su i danas u Hrvatskoj poznatiji pod nazivom franjevci glagoljaši. Zahvaljujući tomu, za franjevce glagoljaše može se reći da su u turbulentnim povijesnim trenutcima bili oni koji su sačuvali hrvatski nacionalni identitet čuvajući glagoljaško bogoslužje te tradiciju i kulturnu baštinu Hrvatske.
Čuvari toga identiteta su i franjevci smješteni na otoku Košljunu. Na molbu vlasnika otoka, krčkih knezova Ivana i Martina Frankopana, na Košljun su 1447. godine došli franjevci i tamo ostali sve do danas. O velikoj i bogatoj povijesti toga samostana svjedoči i knjižnica koja sadrži oko 30 tisuća knjiga, od kojih je 100 inkunabula. Kao i franjevci trećoredci, i franjevci na otoku Košljunu dali su velik doprinos očuvanju hrvatskoga identiteta, pa je tako od 1894. do 1927. godine tamo bila smještena prva gimnazija s nastavom na hrvatskom jeziku u Istri i Kvarneru. Koliko je taj otočić uistinu dragulj hrvatske baštine, svjedoči i dobro ustaljena rečenica koja svakoga poziva da posjeti Košljun: »Biti na Krku, a ne vidjeti Košljun slično je kao biti u Rimu, a ne vidjeti papu.«
Bogata dugogodišnja prisutnost, povijesna, kulturna i duhovna baština te poučavanje obilježja su svih redovničkih zajednica prisutnih na području Lijepe Naše. I nije važno je li riječ o nekada snažno prisutnim benediktincima i pavlinima, cistercitima, karmelićanima i kapucinima ili danas o dominikancima, salezijancima, franjevcima ili isusovcima – svi su oni svojim radom i molitvom u gotovo svim dijelovima, kutcima i zakutcima Hrvatske.
Franjevci konventualci Hrvatske provincije sv. Jeronima, nasljednici Reda male braće, u našim su krajevima prisutni još od 13. stoljeća te su u svojem dugogodišnjem radu »iznjedrili« brojne svete, ali i iznimne intelektualce. Sv. Nikola Tavelić, fra Ivan Lukačić i fra Bonaventura Soldatić samo su neki od mnogih iznimnih pojedinaca iz te zajednice. Franjevci konventualci naučavaju, brinu se za bolesne, nemoćne i beskućnike, obrazuju, pružaju smještaj i čini se kao da njihovim djelatnostima nema kraja. Uz sve ostalo, održavaju i duhovne vježbe za mlade kojima se ovoga ljeta možete pridružiti od 11. do 18. kolovoza na Cresu.
Franjevci Katoličkoga duhovnoga centra na otoku Badiji kod Korčule također pružaju mogućnost sudjelovanja u duhovnim obnovama od 17. do 22. kolovoza, a otok je mjesto duge i bogate povijesti koja seže sve do sredine 14. stoljeća. Samostan i njegovi žitelji kroz stoljeća su prošli kroz brojne transformacije, a samostan je za vrijeme komunističke diktature čak bio prenamijenjen u zatvor. Na otoku se može posjetiti i galerija fra Bernardina Sokola koja je otvorena do 1. listopada od 10 do 18 sati, a u njoj se nalaze slikarska i kiparska umjetnička djela hrvatskih umjetnika Emilije Karlavaris i Izvora Oreba.
U Opatiji se pak nalazi Dom duhovnih vježba, svojevrsna oaza mira, gdje se može boraviti i sudjelovati u duhovnim obnovama. Centar za duhovnu pomoć radi od 2014., a on naravno nije jedina djelatnost isusovačke duhovnosti, nego je svojevrsna »nadogradnja« koja je proizišla iz potrebe za duhovnim savjetovanjem i pomaganjem koje nam je dobrodošlo svima – ne samo ljeti, nego i cijele godine.
Činjenica je da duga povijest redovnika u Hrvatskoj svjedoči o tome da oni imaju veliku ulogu u duhovnom životu mladih. Izuzetak, dakako, nisu ni isusovci koji kroz duhovne vježbe, ali i druge aktivnosti redovito i učestalo pomažu mladima u duhovnom rastu. To nam je potvrdio i naš sugovornik Boško Bošković koji je za vrijeme studiranja na Agronomskom fakultetu u Zagrebu sudjelovao na duhovnim vježbama na Golom otoku u organizaciji isusovaca 2019. godine. Na to ga je, ističe ovaj 26-godišnjak, potaknula posebnost tih vježba – šutnja. Naime, duhovne vježbe na Golom otoku odvijale su se u šutnji – od jutarnje tjelovježbe i doručka do večere i odmora. U tih tjedan dana s tridesetak mladih iz različitih dijelova Hrvatske i Bosne i Hercegovine ostvario je posebnu povezanost, čak i bez riječi. »Na Golom otoku, iako u šutnji, čini mi se da se razvio intenzivniji osjećaj zajedništva unutar cijele grupe«, istaknuo je Boško usporedivši više različitih duhovnih obnova i ljetnih kampova. »S nama su bila četiri duhovna pratitelja i svatko je imao polusatni susret sa svojim pratiteljem u za to predviđeno vrijeme. Oni su nas usmjeravali kroz duhovne vježbe. Iako nisam konkretno dobio odgovore na pitanja koja su me mučila, spoznao sam na tom mjestu puno važnije stvari i ponio dragocjenu sliku s kojom sada idem kroz život«, istaknuo je Bošković.
Dolaskom kršćanstva među Hrvate pojavljuje se i redovništvo. Kao prva muška redovnička zajednica na našim prostorima javljaju se benediktinci koji su osnivali samostane te su imali veliku ulogu u razvoju pismenosti i kulture. Među starijim redovima ističu se i pavlini koji su dali svoj doprinos razvoju školovanja osnivanjem prve hrvatske javne gimnazije u Lepoglavi. U pogledu zastupljenosti najbrojniji redovnici u Hrvatskoj su franjevci koji se dijele na četiri ogranka: konventualci, kapucini, trećoredci i opservanti, poznatiji i kao mala braća. Isusovci, okupljeni u Hrvatskoj pokrajini Družbe Isusove, drugi su red po brojnosti. Njihova je velika povijesna uloga u osnivanju brojnih škola, a svojim su studijem filozofije postavili temelje Sveučilištu u Zagrebu. Prema broju pripadnika slijede dominikanci, karmelićani i salezijanci.
Priredili: A. Bukovac, K. Jakobović, M. Labaš, E. Pinter
